Dušan Šehovac: Zašto ratni sukob u Prijedoru i danas medijima u FBiH služi da bi se ubijala istina?
Ovih dana, poslije dugogodišnjeg pažljivog čitanja, zaključio sam koristeći analizu sadržaja, konceptualnu analizu tekstova iz novina i portala u Federaciji BiH, koji govore o ratnim dešavanjima u Prijedoru, od 1992. do 1995.godine, da u dosadašnjoj medijskoj prezentaciji tih događaja nisu ginuli vojnici nego je ubijana i ubijena istina.
Neposredni povod za pisanje ovog komentara je tekst, objavljen 30.aprila 2017. godine: “Prijedor 30.04.1992: Bošnjaci morali označiti kuće bijelom zastavom”, piše Patria, http://nap.ba/new/vijest.php?id=35160. A dodatni povod je to što je juče u Prijedoru obilježen “Dan bijelih traka”.
Poseban dio koji ovdje citiram i naglašavam je riječ ubijeno: “Nažalost, Prijedor će se ubrzo pretvoriti u jedan od najkrvavijih gradova u BiH, u kojem je, prema podacima Regionalnog saveza logoraša Banja Luka ubijeno 3.178 ljudi, uglavnom Bošnjaka, te nešto manje Hrvata.”
Kakav je to ratni sukob u Prijedoru u kome se uglavnom ubijaju Bošnjaci i Hrvati? Svi znamo da je rat društveni događaj kome je osnovna odredba da u njemu ginu vojnici svih strana, a civili se ubijaju?!
Zašto se prećutkuje da u ratnom sukobu, i u Prijedoru, ima Bošnjaka i Hrvata koji su poginuli u ratnim operacijama kao vojnici?
Zašto u federalnoj štampi i na portalima nema podataka ni o ubijenim ni o poginulim Srbima u Prijedoru? Zašto i kome treba i čemu služi “istina” da je u Prijedoru “ubijeno 3.178 ljudi, uglavnom Bošnjaka te nešto manje Hrvata.”? Ova “istina” hiljadu puta ponavljana sigurno nije u korist pomirenja i zajedničkog mirnog života u BiH!
Ova “istina” zasnovana je na izjavama predstavnika bošnjačkih udruženja nestalih i zarobljenih. Novinari ih tretiraju kao jedini izvor koji zna sve istine o ratnom sukobu u Prijedoru! U citiranom tekstu jedini izvor je Regionalni savez logoraša Banja Luka!
Zašto neće federalni novinari i što im je teško pogledati i druge izvore? I oni a i mi znamo da je njihova etička obaveza, a na to ih obavezuju i preporuke, da pitaju i citiraju i druge izvore, na primjer haške presude, izvještaje haških eksperata, Bosansku knjigu mrtvih, izvještaje Instituta za nestala lica BiH, Međunarodnog komiteta crvenog krsta, Međunarodne komisije za nestala lica, i druge domaće i međunarodne relevantne i referentne institucije.
Da su federalni novinari konsultovali, na primjer, podatke iz Bosanske knjige mrtvih, koji su potvrđeni i podacima haških eksperata, o ratnim žrtvama u Prijedoru vidjeli bi, prvo; da u ratu ima civilnih i vojnih žrtava iz reda svih naroda, drugo; da u ratu ginu vojnici a ubijani su civili i zarobljeni vojnici iz reda svih naroda.
Broj žrtava rata u Prijedoru je 4.868.
Od 4.868 žrtava: 3.819 je civila i 1.049 vojnika.
Od 4.868 žrtava: 4.473 su muškaraci a 395 su žene.
Od 4.869 žrtava je: 3.689 Bošnjaka, 206 Hrvata, 933 Srba, i 41 Ostalih.
Od 3.819 ubijenih civila: Bošnjaka je 3.515, Srba 78, Hrvata 186 i Ostalih 41.
Od 1.049 poginulih vojnika: Srba je 855, Bošnjaka 174, Hrvata 20.
I na kraju, samo da se zna, podaci iz referentnih i od svijeta potvrđenih izvora, govore da je u Prijedoru tokom rata poginulo 885 Srba i ubijeno 78, a poginulo je 174 Bošnjaka i 20 Hrvata, i da niko nije prihvatio kao validne, parcijalne, ideološke i nacionalističke podatke Regionalnog saveza logoraša Banja Luka, koji tvrde da je “ubijeno 3.178 ljudi, uglavnom Bošnjaka te nešto manje Hrvata.”
Živim s nadom i željom da će konačno u Federaciji BiH doći bolje vrijeme u kome će novinari svojim radom doprinositi istini i pomirenju, tako što ću doživjeti da pročitam vijest u novinama ili na nekom portalu, vijest koja glasi: “Nažalost, Prijedor će se ubrzo pretvoriti u jedan od najkrvavijih gradova u BiH, u kojem, prema podacima udruženja zaraćenih strana, imamo 4.689 žrtava, iz reda sva tri naroda, Bošnjaka, Srba i Hrvata, od kojih je 3.819 ubijeno a 1.049 poginulo.”
Za InfoMediaBalkan Dušan Šehovac
Mr.sci.Dušan Šehovac, siciolog, živi na Ilidži, lokalni heroj koji razmišlja globalno, svoj i ničiji a sa svima povezan, pokušava da spoji akademsko, aktivističko i ljudsko promišljanje, misli humanistički, aktivno radi na pozitivnim promjenama zajedno sa drugima, voli da bude dio mreže aktivista, rasuđuje i svojom dušom. Obožava da se ne slaže i sa samim sobom!
