Sto godina od smrti pisca Džeka Londona

Najvećem broju čitalaca je poznat kao autor avanturističkih romana i pripovjedaka za djecu, omladinu i odrasle, odnosno kao pustolov koji je “bio na licu mjesta”, što je uticalo na uvjerljivost njegovih opisa divlje i netaknute prirode. Na današnji dan obilježavamo sto godina od smrti Džeka Londona, jednog od najuticajnijih i najčitanijih pisaca 20. vijeka. 

Rođen je u Ouklendu 12. januara 1876. godine. Vrlo komplikovana porodična situacija, praćena siromaštvom i odrastanjem na ulici zauvijek će odrediti njegove poglede na život, kao i njegove literarne teme.

U desetoj godini bio je već prodavac novina i na taj način pokušavao da poboljša porodični budžet. Kasnije, kao pisac svakodnevno je sebi postavljao zadatak da napiše hiljadu reči dnevno. Bio je pustolov, avanturista i čovjek željan znanja. Živio je burno, tvrdio da nije dovoljno da „čovjek postoji, već da živi sada i ovdje“. Toj svojoj životnoj maksimi bio je vjeran i kada su žene u pitanju, a to mu je dodatno zakomplikovalo život koji je okončao vrlo rano.

Ostvario je „američki san“ i od siromašnog dječaka postao najčitaniji pisac prve polovine 20. vijeka, imućan dovoljno da sebi priušti jedrenjak na kojem je proveo krstareći 27 mjeseci. 

U mladosti je bio kopač, mornar, vojnik, lovac na bisere, prejedrio je Tihi okean i stigao čak do Japana gdje se bavio zabranjenim lovom na tuljane. Kasnije je kao ugledni novinar izvještavao sa rusko-japanskog bojišta, a tada je oplovio i korejsku obalu.

Bio je izuzetno naklonjen socijalističkim učenjima koje je shvatao kao bratstvo svih ljudi i ukidanje privatnog vlasništva. Vjerovao je u čovjekovu volju, ali u nekim svojim djelima upozoravao na nehajan odnos prema prirodi i čovjekovu neutoljivu potrebu da sve podredi svojoj želji za gospodarenjem i posjedovanjem.

Tako njegov roman "Skeletna kuga" spada u prve uspješnije romane o globalnim katastrofama, koji upozorava na surovost i osvetoljubivost prirode. Smatrao je da u cikličnim periodima dolazi do propasti civilizacija jer ne poštuju njene zakone. Još neke njegove priče, poput ovog romana biće označeni kao naučno- fantastični.

Od 1900. godine do 1916. napisao je više od 50 knjiga. Najpoznatiji romani Džeka Londona su "Kći snijega", "Zov divljine", "Morski vuk", "Bijeli očnjak", "Prije Adama... Objavio je i zbirke priča, pisao je i pozorišne komade i članke. 

Duboko je razumijevao siromašne, potlačene, ljude sa drušvenog dna pa su ga zvali „američki Maksim Gorki“. Bio je elokventan, snažan i ubjedljiv, materijalista i ženskaroš koji je iznad svega poštovao prirodu. Njegova literatura je nastajala iz njegovog nemirnog i burnog života i promišljanja. Želio je da bude profesor agronomije i znao je na svom ranču da provodio vrijeme vrijedno radeći, ulažući ogroman trud da stigne da obavi sve što je zamislio, pa je poznata stvar da je spavao samo tri-četiri sata dnevno, stižući i da pliva i da jaše i jedri.

Iako je govorio za sebe da je materijalista i realista, zbog nekih njegovih priča mnogi ga smatraju idealistom, a neki tumači i spiritualistom. Kategorički je odbijao spiritualistički aspekt koji mu se pripisuje i koji se sreće u njegovoj literaturi kao što je reinkarnacija. Govorio je da vjeruje da“ onaj ko je umro, zauvijek će ostati mrtav“ i da je njegov skepticizam prema spiritualizmu prirodna posljedica upravo zbog toga što je „djetinjstvo proveo među spiritualistima, a i rođen je među njima“. 

Umoran od slave, novca, opasnosti i pisanja Džek London je izvršio samoubistvo 22. novembra 1916. godine. Neki kažu da se čak i otrovao morfijumom koji je uzimao zbog bolesti. Ženio se dva puta i za sobom ostavio dvije ćerke. Sahranjen je u Kaliforniji, pored svoje druge supruge. 

Izvor: CdM