Daleke 1944. godine četiri prijatelja žive u okupiranom Parizu i za susjede su slikari. To im služi kao izgovor za miris hemikalija koji se širi njihovog stana. U stvarsnosti u pitanju je tajna laboratorija u kojoj se falsifikuju pasoši za Jevreje i njihovu djecu. Jedan od njih je skoro i sam dijete - 18-togodišnji Adolfo Kaminski.
Do svog 19 rođendana on je pomogao hiljadama da izbjegnu naciste. Sada u 91. godini živi u skomnom stanu i hoda sa štapom.
On to nije radio zbog novca jer ga za svoje usluge nikada nije prihvatao. Sa tolikim žarom je radio da je zbog falsifikovanja oslijepeo na jedno oko.
Pomagao je izbjeglicama jer je i sam bio jedan od njih. Rođen je kao ruski Jevrej u Argentini, gdje se porodica poslije bjekstva iz Rusije i Francuske smjestila, da bi se kasnije sa argentinskim pasošem vratio u Pariz.
Godine 1943. su uhapšeni i smješteni u logor, ali ih je argentinski pasoš spasao. Ne zadugo jer su i njih počeli da hapše pa su pribavili lažna dokumenta koje je pokupio Adolfo.
Pridružio se pokretu otpora i njegova grupa je radila zaa najugroženije - djecu. Odbijao je da spava uz riječi da svaki sat koji prespava nekome može donijeti smrt. Za sat je naime mogao da uradi 30 dokumenata.
Poslije rata iak nije planirao nastavi je da se bavi falsifikovanjem za ljude pogođene drugim konfliktima Alžir, Južna Afrika, Vijetnam.
Tek 1971, ubijeđen da ga mnogi znaju i da mu slijedi hapšenje, prestao je sa falsifikovanjem i živio od kurseva fotografije, prenoio je Neewsweek.
Izvor: CdM