Vojtek, medvjed koji je išao u rat
U proljeće 1942, nakon oslobađanja poljskih vojnika iz logora u Sibiru, jedini put iz Sovjetskog Saveza bio je preko Kaspijskog mora do Irana. Nova poljska armija, koja je formirana na Bliskom istoku pod komandom Britanaca, u planinskim predjelima Persije nailazi na mladunče medvjeda koje je ostalo siroče nakon što su mu lovci ubili majku. Vojnici su meče otkupili od malog pastira koji ga je čuvao u džaku i dali mu ime Vojtek.
Kad je pošao sa vojskom, medvjed Vojtek bio je mali i problem oko njegove ishrane rješavan je kondenzovanim mlijekom. U narednim godinama postao je neizostavan član 4. voda, a najbolji prijatelji bili su mu mladi vojnici Dimitr Šavlugo i Henrik Zaharevič koji su najviše vremena provodili s njim. Medvjed je najviše volio da boravi u improvizovanoj kuhinji gdje je jeo šta god su mu dali, a počeo je da pije i vino i pivo, kao i da konzumira cigarete koje bi primio samo ako su zapaljene, povukao jedan dim, a zatim ih sažvakao.
Vojtek je izrastao u velikog i snažnog medvjeda koji je bio izuzetno pitom i zaštitnički nastrojen prema svojim vojnicima. U Palestini je postao heroj kad je jedne noći uhvatio lopove koji su provalili u prostoriju sa municijom gdje je on spavao. Arapi su bili prestrašeni kad su shvatili da su naletjeli na tako veliku i opasnu životinju i nastao je haos. To je rezultiralo njihovim hapšenjem, a Vojtek je zasluženo nagrađen flašom piva.
On nije bio jedina životinja u vojsci, pa se tako sprijateljio sa majmunicom Kašom i psom Kirkukom, međutim nije se dugo družio s njima jer je Kaša umrla od tuge kad joj je uginulo mladunče, a Kirkuk nije preživio ujed škorpije. Vojtek je takođe bio u lošem stanju nakon što ga je otrovni insekt ujeo za njušku i svi su mislili da neće preživjeti. Njegov vjerni prijatelj Henrik ga je danonoćno njegovao i medvjed se ipak oporavio.
Kad se poljska armija spremala da uđe u ratnu zonu u Italiji tokom 1943. godine, nastao je problem oko Vojtekovog statusa. Kako životinjama nije bilo dozvoljeno da idu s vojnicima u boj, problem je riješen tako što je Vojtek dobio čin i serijski broj. Tokom sukoba, Vojtek se našao na vatrenoj liniji artiljerije. Henrik Zaharevič, koji je ostao da čuva medvjeda, morao je da pruži pomoć vojnicima i Vojtek je ostao sam u blizini kamiona. Kako je oduvijek kopirao postupke svojih vojnika, medvjed je počeo sanduke sa municijom da odnosi prema topovima, a zvuci eksplozije ga nisu doticali. Zbog pokazane hrabrosti i spremnosti da učestvuje u akciji, njegova slika sa granatom u rukama postala je zvanični logo kompanije koja je tokom rata snabdijdevala vojsku municijom.
Kad se Drugi svjetski rat završio, u maju 1945. godine, vojnici su poslati u kamp Vinfild u Engleskoj. Dok su prolazili kroz proces demobilizacije, pozdravili su se sa svojim krzenim prijateljem koji ih je uveseljavao i u najgorim trenucima. Vojtek je svoj dom pronašao u zoo vrtu u Edinburgu gdje je postao glavna atrakcija posjetiocima, posebno vojnicima koji su ga ranije upoznali, a koji su s njim komunicirali posebnim jezikom.
Vijest o smrti ovog neobičnog učesnika rata dočekana je 1963. godine sa velikom tugom, a sjećanje na njega otrgnuto je od zaborava zahvaljujući brojnim statuama i pisanim dokumentima.
Medvjed Vojtek ostao je simbol vojske koja je preko leda i pustinje krupnim koracima stigla do slobode.
Izvor: CdM
