Terorizam finansiraju umjetničkim djelima
Francuski stručnjaci uskoro će doći u BiH da podučavaju sudije, tužioce, policiju i sve koji učestvuju u borbi protiv krijumčarenja umJetničkih dela. Inače, BiH je još u ratu ostala bez hiljada raznih umjetničkih djela vrijednih stotine miliona maraka.
Radi se o slikama, nakitu, zlatnicima, bistama ali mnogobrojnim drugim predmetima, koji su ukradeni iz privatnih kuća, galerija, a potom završili na crnom tržištu.
Francuzi su otkrili i da su pojedini predmeti porijeklom iz BiH završili na crnom tržištu gdje se umjetninama finansira terorizam!
Dragan Mektić, ministar bezbjednosti BiH, kaže za "Novosti", da crno tržište umjetninama nije samo problem BiH već cijelog regiona i šire.
- BiH jeste ostala bez mnogih umjetničkih djela tokom rata i naravno da ćemo učestvovati u svakoj međunarodnoj akciji gdje bi mogli ući u trag nekom predmetu iz BiH. Ja ću već u prvoj sedmici u novembru boraviti u Francuskoj i imati sastanak sa ministrom unutrašnjih poslova te zemlje kako bi se upoznao o detaljima akcije "Ujedinjeno na sljedstvo - ističe Mektić.
Dragomir Keserović, dekan Fakulteta za bezbjednost u Banjaluci, kaže, za "Novosti", da sve zemlje koje prođu rat imaju problem sa pljačkom umjetnina.
- Rat je idealno mjesto za pljačku umjetnina. Tada kradu i oni koji znaju koliko vrijede umjetnine i u tom slučaju one mogu i da opstanu. Ali, problem je ako umjetnine ukradu oni koji nemaju pojam koliko vrijede. Onda slike pogotovo mogu biti uništene, dok predmeti od zlata već ne gube vrijednost i oni idu odmah na crno tržište - kaže Keserović.
On dalje pojašnjava da su umjetnine idealne za finansiranje terorizma.
- Veoma je teško u današnje vrijeme prebacivati novac za finansiranje terorizma, a da mu se ne uđe odmah u trag. Zbog toga su umjetnine idealne. Prebaci se neka slika ili neki predmet od velike vrijednosti uz određenu dokumentaciju u zamjenu za novac. Tu su kontrole lošije, a papiri se mogu napraviti svugdje - kaže Keserović.
Prema njegovim riječima, svaka pomoć BiH oko istraga o nestalim umjetninama je dobrodošla jer u BiH,praktično, nema pravih stručnjaka koji treba da procijene umjetninu ako je i pronađu, a nema ni tačne evidencije šta je sve nestalo. Inače, BiH je samo u toku rata ostala bez hiljada raznih umjetničkih djela.
Najviše ih je nestalo na području Sarajeva, Tuzle, Zenice. Tako samo MUP Kantona Sarajeva potražuje na stotine vrijednih dela. Tako se, između ostalog, traga za zlatnikom "Franz Josef", promjera 45 milimetara, kao i bronzanom bistom Save Skarića Zembija, koja je nestala iz Velikog parka u Sarajevu.
Inače, tokom rata iz Sarajeva je nestalo i nekoliko vrijednih djela Ferdinanda Hodlera, jednog od najčuvenijih švajcarskih slikara. Kada se govori o posljeratnom periodu najviše krađa umjetnina odnosno vrijednog nakita u BiH se dogodila u periodu između 2011. i 2014. godine.
Tada su zabilježene krađe skupocjenih satova "kartije" sa dijamantima, ali i portret "Meša Selimović", poznatog slikara Ismeta Mujezinovića koja je nestala 2011. godine iz Međunarodne galerije u Tuzli. Francuski ambasador u BiH Kler Bodoni istakla je da je krijumčarenje umjetnina treće po iznosu novca koji se dobije, odnosno koji se zaradi od ilegalne prodaje. Na prvom mjestu je oružje, a na drugom droga.
- Ova aktivnost omogućava finansiranje terorizma, a Francuska je objavila rat terorizmu i zato želimo da sarađujemo u ovoj oblasti, kako bismo to sprečili. Kulturna dobra su DNK svakog društva, a u BiH su ukradena mnoga djela i umjetnine - kaže Kler Bodoni.
Slike sakrivene u zamrzivaču
I u Republici Srpskoj u nekoliko navrata zabilježene su krađe vrijednih umjetnina. Jedna od najvećih krađa zabilježena je u noći između 6. i 7. jula 2003. godine kada su iz Galerije "Terzić" u Banjaluci ukradene 42 umjetničke slike, čija je vrijednost procijenjena na oko dva miliona maraka. Pet mjeseci kasnije slike su pronađene u potkrovlju kuće Radenka Gojića u Banjaluci, a bile su sakrivene u zamrzivaču. Gojić je zbog prikrivanja osuđen na uslovnu kaznu od godinu dana zatvora. Istragom je utvrđeno da su krađu izveli Radovan Gvozden zvani Rašo i Ranko Volaš zvani Paperje. Volaš je nakon sporazumnog priznanja krivice osuđen na tri, a Gvozden na dvije godine zatvora.
Izvor: Nezavisne novine
