Vrli novi svijet - Neoliberalizam – pošast savremenog društva

Vrli novi svijet - Neoliberalizam – pošast savremenog društva

Smišljeno se uništavaju tradicionalna porodica i klasično obrazovanje, kao i kulture malih, ali i te kako vrijednih naroda

Globalizam kao pojava, u neku ruku čak i kao nova filozofija, imao je, na samom početku, humani cilj. Namjera je bila da sve blagodati napretka svijeta, kako civilizacijske, tako i tehnološke, budu dostupne svakom čovjeku na zemaljskoj kugli, bez obzira na naciju, vjeru i td. Lijepo, da ljepše ne može biti.

Ali, kao i svaki prethodni pokušaj da se koliko-toliko izjednače ljudi i njihove zajednice, i ovaj je neslavno okončan. U početku tiho, a posle sve gromoglasnije, pojavio se neoliberalizam, afirmišući izvitoperene ideje fenomena globalizma.

Veoma lukavo, ispod žita, jer su iza svega stajali multinacionalni konglomerati, nametnuli su nam kao jedinu moguću opciju – potrošačko društvo. Odjednom se izgubilo sve sem merkantilnih vrijednosti! Postali smo skoro anestezirani bestidnom propagandom, ubijeđeni da je uspješan čovjek samo onaj koji besomučno kupuje – robu globalnih mulitkompanija.

Agresivne reklamne kampanje učinile su nas zavisnicima, kupoholičarima, jer krupni igrači shvataju da u ljudskoj svijesti oduvijek čuče animalni i materijalistički porivi. Čovjek koji odbija da živi po pravilima „novog svijeta“ izolovan je, neshvaćen čak i od bližnjih. Obilježen je od društva jer je, prosto rečeno, nezainteresovan da učestvuje u perfidno nametnutoj trci ,,Imati-posjedovati“.

A, da bi uspjeli u svojim namjerama, tvorci novog svijeta morali su bezdušno uništiti temelje našeg društva.

Prvo su se potrudili da dezavuišu sve što možemo nazvati iskonskim, pravim vrijednostima. Kontinuirano podrivaju temelje društva – smišljeno se uništavaju tradicionalna porodica i klasično obrazovanje, kao i kulture malih, ali i te kako vrijednih naroda. Paralelno sa tim, oni stvaraju nove idole, koji afirmišu sve što se protivi tradiciji i zdravom razumu. Umjesto da veličamo Teslu, Milankovića ili Pupina, mladi za idole imaju kontroverzne biznismene, rijaliti junake, silikonske „ljepotice“.

Opšte je poznato, da smo mi u Srbiji poznati skorojevići i velemajstori bježanja od sebe samih, tako da nije nikakvo čudo što smo se zarad nekih, krajnje sumnjivih „vrijednosti“, odrekli svog nasljeđa i tradicije.  A, zajedno sa njima – i svojih resursa. Što i jeste krajnji cilj ideologa neoliberalizma.

Uvođenjem nekakve demokratije i borbom za bolju budućnost ljudi, „vladari iz sjenke“ pravdali su razaranje tuđih domova. A, amorfna ljudska masa je to prihvatala, i zahvaljujući plaćenim reklamama i video-materijalima, krvnike je smatrala za spasitelje.

Pa kakav je to „Vrli novi svijet“ oko nas? Jednobrazan i suvoparan, lišen bilo kakve lokalne egzotike. Šabloniziran i prikladan samo za one sa niskim koeficijentom inteligencije, nezainteresovane da kritički sagledaju svijet oko sebe. Jer, ko bi drugi mogao biti zadovoljan društvom u kojem norme ponašanja propisuju rijaliti programi i tabloidi. Društva u kojem čestitost i skromnost bivaju predmet ismijavanja, dok se izopačenost i perverzija uzdižu na nivo prihvatljivog, čak i poželjnog modela ponašanja. 


Izvor: IN4S