Borislav Radovanović: Vučićev fingirani -srebrenički atentat-

Borislav Radovanović: Vučićev fingirani -srebrenički atentat-

Svjedočimo još jednoj "orkestriranoj ugroženosti" Vučića i Dodika. Najbolji odgovor na ovakve manipulacije jeste otkrivanje istine o fingiranju "atentata" na Vučića jula 2015. u Srebrenici. Taj već svjetski poznati "napad" na Vučića u stvari je dobro izrežirana prevara i zato nikada neće (niti može!) doživjeti adekvatan sudski epilog. 

Aleksandar Vučić i Milorad Dodik posljednjih dana doista su prevršili mjeru i tih "virtuelnih ugrožavanja". Umjesto da se posvete stvarnim razlozima teškog nezadovoljstva građana manipulatori koriste frustracije objavljene na društvenim mrežama kao nešto po njih realno ugrožavajuće. 

Postalo je "ugrožavajuće" i to što se neko komentarom na portalu moli bogu da se nađe neko i da učini nešto. Haos! Zato valja objaviti istinu o tome kako upravo Vučić i Dodik umiju benigne i podrazumijevane reakcije naroda vješto pretvoriti u svjetske senzacije - poput famoznog "atentata" iz 2015. godine.

Prije komemorativnog skupa u Potočarima društvene mreže "eksplodirale" su nezadovoljstvom brojnih kategorija - od žrtava do ostrašćenih radikala. Sve to su bezbjednosne službe ispratile, pa se i operativno fokusirale na zamimljive pojedince i grupe. 

U namjeri da se postigne svjetska senzacionalnost prvo su srpski bezbjednjaci pokušali provući "famu" da je Bil Klinton primarna meta napada, a pokazalo se dovoljnim i to što su privukli pažnju američkih službi. Da je to tako pokazuju izmjene u planu obezbjeđenje izvedene dan prije manifestacije.

Vrlo jednostavno je provjeriti ko je i kada kontaktirao Direkciju za koordinaciju policijskih tijela BiH sa zahtjevom za uspostavljanje koridora/trase za izvlačenje napadnutih državnika. Da, riječ je o upravo onoj trasi kuda su Vučić i drugi izvučeni nakon "napada", a nije je bilo u početnom planu obezbjeđenja. 

Sljedeća činjenica jeste da MUP RS obezbjeđuje "spoljni prsten" memorijalnog centra, odnosno da ima mogućnost spriječiti prisustvovanje manifestaciji opasnih pojedinaca i grupa. Još kako su mnogi bili operativno pokriveni, ali bez njihovog prisustva teško da bi "pakleni plan" mogao biti realizovan. 

Zato su i upušteni u zaštićeni prostor! Sa druge strane, sve u istom cilju, u masu su ubačeni specijalci MUP-a Srpske. Tako se dogodilo da su i ekstremisti i specijalci pratili Vučića od hale do "kritične tačke" - novouspostavljenog koridora za izvlačenje. 

Cijelim putem srpskog predsjednika pratila su uvredljiva dobacivanja i slični akti "podrgijavanja mase", ali bez adekvatne reakcije obezbjeđenja. Kreću i prva bacanja predmeta, ali upravo Vučić sprečava pripadnika svog obezbjeđenja u otvaranju zaštitnog kišobrana. I kasnije opetovano Vučić sprečava otvaranje kišobrana, a potom isti maksimalno izbjegava. Pa zar da nekakav kišobran zakloni "herioizam" srpskog vožda od - kamera?!

Na unaprijed odabranoj lokaciji Vučić uzvraća dobacivanja i sasvim predvidivo vazduhom lete papuče, plastične boce, kamenice... Masa u Potočarima reaguje kao i svaka druga masa spram u struci davno prepoznanih obrazaca ponašanja. Fenomenom "psihologija mase" bave se brojne naučne discipline.

No, i obezbjeđenje reaguje munjevito, baš onako kako je to unaprijed planirano. Zbog čega je i promijenjen plan obezbjeđenja i uspostavljena trasa za hitne slučaje. Došli su na željeno mjesto, nastao je unaprijed ukalkulisani haos i valjalo je samo rutinski odraditi "posao". 

I nakon incidenta Vučić realizuje unaprijed smišljene aktivnosti - od "poruka oprosta" do pozivanja Bakira Izetbegovića u Beograd. U srpskoj prestonici prava "idila". Slušala se muzika, igrao šah, a Izetbegović se ni do danas nije uspio "oprati" optužbi da je upravo on organizovao svjetski skandal u Srebrenici.

Najveća podvala u svemu ovome jeste optužba da upravo Bakir Izetbegović godinama opstruira "istragu". U stvari njemu je "javno presuđeno"! Na drugoj strani Aleksandar Vučić ispao je žrtva i heroj, a dobio je i nešto "pride". Zna se kakav odgovor dobijaju svi koji Vučića pitaju o srebreničkim zločinima. 

Sa današnje pozicije moramo pitati: zašto isti aršini nisu primjenjivani 2015. godine? Zašto nisu hapšeni i procesuirani oni koji su tada pisali prijeće komentare, pa sve do onih koji su bili operativno pokriveni zbog ispoljenog radikalizma? Zašto su pušteni u zaštićeni prostor i to od strane MUP RS? Svako sa "zrnom soli" u glavi zna odgovore!

Gdje počiva suštinski problem? Nemaju Vučić i Dodik odavno prilika za izvođenje marifetluka poput sprebreničkog, pa za "unutrašnju upotrebu" valjaju i kojekakvi komentari sa društvenih mreža. Ozlojađeni narod reaguje spram onoga kako živi, spram životnih uslova kakve trpi, a opet svako na svoj način. 

Neka naši "bezbjednjaci" provjere kod američkih kolega koliko referentnih prijetnji (prijeteća pisma, mejlovi, poruke, govori...) na dnevnom nivou dobija Tramp. Pa sjetimo se samo javno-medijske satanizacije kćerke (djeteta) Bila i Hilari Klinton. I nikom od aktera te doista sramne kampanje nije "zabijen kramp u glavu".

Pored toga valja potegnuti moralnost onoga šta je 2015. godine izvedeno u Srebrenici. Postoje nekakvi opštecivilizacijski aršini po kakvima nam se svima valja orjentisati. Na relativno malenom prostoru Srebrenice i okruženja u doista zvjerskim zločinima tokom rata nastradalo je preko deset hiljada ljudi. Ljudi!

Sasvim referentno možemo govoriti da brojka srebreničkih stradalnika premašuje 10 000 ljudi (djece, žena, nejači, civila...). Nekako se "zaboravilo" da su svi postradali primarno bili ljudi, a tek potom pripadnici etničkih, vjerskih i inih kategorija.  

Umjesto da ta teška dešavanja posmatramo kao ozbiljnu opštu opomenu za budućnost mi i danas tavorimo sa problemima kakvi su i produkovali stravična stradanja. Koliko nam u spoznaji stvarnosti pomažu Vučićevi i Dodikovi marifetluci oko opisanog fingiranja atentata? 

Takve stvari valja osuditi, a posebice ukoliko doista težimo ka miru i sigurnosti, da nam djeca imaju budućnost. Valjda smo dosad shvatili kako osvjedočeni zločinci ne razlikuju "našu" i "njihovu" djecu, odnosno da zločinaštvo ispoljavaju po nekakvim svojim (duševno)poremećenim aršinima. Ili nismo?!

Summa summarum: javno-medijsko agitovanje oko sopstvene ugroženosti samo je predispozicija za nove zločine dobro nam poznatih voždova i njihovih skutonoša. Po ko zna koji puta (pre)zaštićeni moćnici postaju "žrtve" upavo onih koji trpe njihov teror, zločine, laži i prevare - građana, stvarnih žrtava ove priče. 

Samo tako "virtuelna ugroženost" moćnika rezultira istragama i progonima, a narodu valja dobro promisliti  prilikom izražavanja nezadovoljstva. Normalno, cilj istraga nije otkrivanje istine, nego je u pitanju samo još jedno sredstvo hegemenije. 

Zato teško da će istraga oko "srebreničkog atentata" ikada dobiti sudski epilog. Pa zar da "bezbjednjaci" na sudu objašnjavaju svoje operacije u interesu političkih moćnika?! No, možemo ovako reći istinu, a upravo čekam da me optuže za iznošenje neistina. Pa da sporna dešavanja dobrano pretresemo na sudu. Nemam problem sa tim!


Piše: Borislav Radovanović

Izvor: https://radovanovicborislav.blogspot.com/