Zašto se u Republici Srpskoj plaćaju mnogi lijekovi za djecu?

Zašto se u Republici Srpskoj plaćaju mnogi lijekovi za djecu?

Sezona je virusa i bakterijskih infekcija. Apoteke u centru Banjaluke svakodnevno su pune, a najveći broj kupaca koji u redovima čekaju neki lijek su, u stvari, roditelji male djece.

Slična situacija je i na Pedijatrijskoj klinici Doma zdravlja u Banjaluci. Ogromne gužve, pred svakom ordinacijom čeka po 4-5 djece, a većina se žali na iste simptome: povišena temperatura, kašljanje, curenje nosića… I uglavnom ista dijagnoza. Zapaljenje zdrijela, krajnika, uha…

I dok se u Domovima zdravlja i klinikama strogo drže slova Ustava i Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji propisuje da djeca do 15 godina imaju pravo na besplatnu zadravstvenu zaštitu, u apotekama se i dalje plaća veliki broj ljekova koji se propisuju djeci. Razlog – veliki broj lijekova, posebno antibiotika, ne nalazi se na pozitivnoj listi koju je propisao Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske.

Slaviša Milić iz Banjaluke, otac trogodišnjeg dječaka, kaže za Gerila.info da je u proteklih nekoliko mjeseci njegovo djete imalo više „gnojnih angina“ i da je u tom periodu primilo četiri ili pet doza antibiotika.

„Od septembra 2019. kada je krenuo u vrtić, pa do decembra, jedva dvije kompletne sedmice da prođe bez neke upale. Prvo grlo, pa poslije 10-ak dana uho, pa onda opet grlo. I tako u nedogled. Prvi put je dobio amoksicilin, a onda svaki put drugi lijek. I doktorica koja ga je pregledala, kaže da terapija koju će mu propisati zavisi od simptoma i kolika je upala. Ako dijete ima temperaturu preko 39 i ako se teško ta temperatura skida, ako ima jak kašalj, tad daje jače antibiotike. Uglavnom amoksiklav, panklav, ospen. Najčešće amoksiklav. I naravno, većina se plaća. Uz antibiotik obavezno moramo kupiti i probiotike, preporučila nam je doktorica i neke preparate, jer kaže da je očito da je oslabio imuni sistem i da treba raditi na jačanju imuniteta. Sve skupa platim i 60-70 KM, zavisi od apoteke i cijena. Nevjerovatno je da isti lijekovi imaju različite cijene u tri-četiri apoteke koje su udaljene 100 metara. I nema veze što je za dijete, moram platiti“, govori Milić.

Cijene u maloprodaji duplo veće u odnosu na maksimalnu veleprodajnu cijenu lijekova

U apotekama ne žele da govore na pitanja o cijenama lijekova i zašto se plaćaju lijekovi za djecu. Kratak odgovor koji smo dobili iz jedne apoteke kaže da se maloprodajna cijena formira na osnovu više parametara. Napominju da najviše zavisi od proizvođača i dobavljača lijekova koji veleprodajnim cijenama najviše diktiraju koja će se formirati u maloprodaji, te da mnogi lijekovi koji imaju isti sastav imaju drugačije nazive, kao i da se mnogi od tih lijekova ne nalaze na pozitivnoj listi, koju je odredio Fond zdravstenog osiguranja Republike Srpske.

Tržište lijekova na području BiH regulišu Agencija za lijekove i medicinska sredstva te entitetska ministarstva zdravlja.

„S obzirom na svoj djelokrug rada ALMBiH izdaje dozvole za stavljanje lijeka u promet. Jedan od podataka na dozvoli za stavljanje lijeka u promet je režim izdavanja lijeka“, odgovoreno nam je iz Agencije za lijekove BiH.

Agencija je tokom 2018. utvrdila maksimalne veleprodajne cijene lijekova, gdje su cijene pojedinih antibiotika u veleprodaji niže i preko od 50 odsto za pojedine lijekove u odnosu na maloprodajnu cijenu.

Tako je, na primjer, za Amoksiklav ili Xiclav (antibiotike koji se sve češće propisuju djeci) maksimalna cijena 6,43 KM po jednoj bočici za oralnu suspenziju, dok je u maloprodaji cijena oko 16 KM.

Podsjećamo da preduzetnici koji se bave prometom farmaceutskih proizvoda mogu primijeniti maksimalnu veleprodajnu maržu od osam, a maloprodajnu do 20 odsto.

“Cijena lijeka formira se na način da se na veleprodajnu cijenu lijeka dodaje veleprodajna marža, maloprodajna marža i PDV, ukoliko se radi o lijekovima koji se ne izdaju na teret sredstava zdravstvenog osiguranja“, izjavila je za pojedine medije i Jelena Vujić iz Službe za odnose s javnošću Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS.

Iz Agencije za lijekove BiH napominju da pitanje propisivanja lijekova na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja jeste pitanje za fondove, kao i samo pitanje različitih cijena lijekova.

„Dakle, svi lijekovi, izuzev onih koji na svojoj dozvoli imaju režim izdavanja BRp (Lijek se izdaje bez ljekarskog recepta) moraju biti propisani od strane ljekara, što ne znači da troškove za te lijekove snosi fond. Režim idavanja ‘na recept’ imaju svi lijekovi koji nisu dovoljno bezbjedni da ih pacijent uzme sam.

Fondovi dalje određuju koji lijekovi su na listama, odnosno koje troškove snose.

Svi antibiotici imaju režim izdavanja na recept, što znači da ih propisuje ljekar nakon pregleda, odnosno postavljanja dijagnoze.

Apoteke su u nadležnosti entitetskih ministarstava nadležnih za poslove zdravlja i njihove inspekcije vrše nadzor nad apotekama, navode u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva.

Kusturić: Zadovoljavajući kvalitet lijekova koji su na pozitivnoj listi

Na pitanje o plaćanju pojedinih antibiotika koji plaćaju i djeca, iz Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske kažu da na pozitivnoj listi lijekova ima osnovni antibiotik amoksicilin, koji ljekari imaju pravo da propišu.

„Znači, amoksiklav je samo novija generacija istog antibiotika i mi držimo na listi one osnovne antibiotike, koji su esencijalni i koji moraju da budu i svako dijete može da dobije amoksicilin i ljekar može da ga propiše“, kaže direktor Fonda Dejan Kusturić i dodaje: „Ono što je najbitnije, taj lijek je takođe registrovan, taj lijek ima iste indikacije i taj lijek ima iste efekte i stvar je samo da li želite da se sa tačke A na tačku B prevezete u Jugu ili u Mercedesu. Stvar je u tome što pacijenti to ne znaju i oni slušaju ono što im se propiše, ali ono što je Fond omogućio je da imate sve što je potrebno da bi se pružila zdravstvena zaštita po cijenama koje su na listi“.

Kusturić dodaje da je moguće da postoji razlika u kvalitetu, ali poenta je u namjeri.

„Ako vi treba da se izliječite, vi možete dobiti osnovni lijek da riješite to. Da li sad želimo da se liječimo ovim ili onim lijekom, to je pitanje brenda. I naša lista, za razliku od drugih, je definisana na način da doktori ne mogu da propisuju zaštićene nazive. Pozivam pacijente da traže lijekove koji se dobijaju bez doplate, ali ne zato što je to nekvalitetno, već zato što je Fond omogućio da kvalitet možete dobiti bez doplate. Međutim, ako vama neko savjetuje da uzmete nešto drugo i pri tome, poslušate, onda ćete morati i doplatiti. Struka i dalje kaže da je kvalitet lijekova koje pokriva Fond i dalje zadovoljavajući“, zaključio je Kusturić.

A struka koja ima svakodnevni kontakt s pacijentima smatra da su pojedini lijekovi odavno trebali da budu na listi.

Pacijenti postali otporni na pojedine lijekove

U pedijatrijskim klinikima ne žele zvanično da razgovaraju na ovu temu. Ipak pojedini ljekari kažu da su svjesni da mnogi lijekovi nisu na pozitivnoj listi, ali da ih moraju propisati jer je to u najboljem interesu pacijenta.

„Meni kad dođe dijete koje već treći dan ima visoku temperaturu, dijete koje ima užasan kašalj i upaljeno grlo, a prije 15 dana je popio jednu dozu amoksicilina, kakav mi to izbor ostavlja? Njemu amoksicilin tad ne može pomoći. Često se desi da pacijent ima temperaturu i tokom korištenja terapija i po dva-tri dana. Uglavnom kažem roditeljima da se taj antibiotik plaća, ali u tom trenutku je to najbolje za njegovo dijete“, govori jedan od pedijatara sa dugogodišnjim iskustvom.

Stručnjaci ističu da je problem što su ljudi generalno, postali rezistentni na antibiotike.

„I amoksicilin koji bi trebao da završi stvar više nije dovoljno jak. To bi se sad i struka trebala pitati, jer su neki antibiotici toliko postali zastupljeni u terapiji da sad vjerovatno postoji opravdanost da on uđe na listu. Jedan od njih, na primjer, nije čisti amoksicilin, on ima dodatnu klavulonsku kiselinu koja je dodatni antibiotik i zato je jači. Sada većina bakterijskih infekcija ne može da se riješi sa običnim amoksicilinom“, stav je i pojedinih farmaceuta.

Napominju i da djeca uglavnom dobijaju sirupe, a na pozitivnoj listi lijekova su trenutno amoksicilin, cefaleksin, eritromicin, koji spada u peniciline. Na ta tri antibiotika se ne plaća participacija, samo što se penicilini daju kod nekih težih infekcija.

„Djeca kad koriste antibiotike, moraju koristiti još neke preparate koji regulišu crijevnu flofu, a koji, takođe, nikada nisu otišli na listu. Probiotik spada u suplemente, on uopšte nije lijek, pa samim tim nije na listi. Tako je zakonski regulisano. Kad smo mi bili mali, niko od nas nije pio probiotke. Tad nisu ni postojali. Odlično je što sad postoji jer na taj način štiti crijevnu floru dječiju, jer svi antibiotici, koliko god da uništavaju bakterije, štete našoj crijevnoj flori i zato se probiotik preporučuje više kao neka zaštita ili prevencija, da ne bi dijete dobilo posljedično kandidu ili neko drugo oboljenje. I vi sad praktično kad odete ljekaru, doktor vam propiše amoksiklav i taj probiotik, vas ta terapija, odnosno liječenje košta više od 20-30 KM“, navode farmaceuti.

I dok svi ističu da je interes i zdravlje djeteta na prvom mjestu, za djecu će se i dalje plaćati brojni lijekovi. Otpornost djece i mutacija pojedinih virusa dovela je do potrebe nabavke novih lijekova. Ljekari poručuju da djeca ne smiju da ispaštaju zbog administrativnih rješenja. Da li će bolji lijek plaćati ili liječiti besplatno slabijim lijekom- odluka je na roditeljima. Kao i borba da se izbore za besplatne lijekove za svoju djecu, onako kako Ustav i Zakon nalažu.

Djeca od 15 do 18 godina bez prava na besplatnu zdravstvenu zaštitu

Kako je Zakon o zdravstvenoj zaštiti RS definisao da besplatnu zdravstvenu zaštitu imaju djeca do 15 godina, bez ovog prava su ostala djeca od 15 do 18 godina starosti.

Sva djeca do 18 godina u RS treba da imaju pravo na bezuslovnu zdravstvenu zaštitu, jer je to prije svega u skladu sa Konvencijom o zaštiti prava djece UN-a koja se direktno primjenjuje u BiH, te sva djeca moraju imati jednako pravo na zdravstvenu zaštitu bez obzira na godine.

Ovo je zaključeno na okruglom stolu “Da li je zakon iznad prava djeteta” koji je u februaru 2019. održan u Narodnoj skupštini RS, nakon što su učenici banjalučke Medicinske škole pokrenuli inicijativu da sva djeca budu oslobođena plaćanja participacije i da imaju besplatno pravo na zdravstvenu zaštitu, a ne samo ona do 15 godina.

Učesnici su se usaglasili da je na ovaj način povrijeđeno osnovno ljudsko pravo te djece, pa su od nadležnih zatražili da u što skorijem vremenu promijene ovu zakonsku odluku.

Izvor: gerila.info

Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks