Darko Momić: Akademija nauka Republike Srpske i njen predsjednik dotakli moralno dno


Darko Momić: Akademija nauka Republike Srpske i njen predsjednik dotakli moralno dno

Eto, desilo se i to čudo. Oglasio se predsjednik Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske Rajko Kuzmanović.

Prije nego što je sam sebi dodijelio Veliku povelju Akademije, prosvijetlio nas je tvrdom vjerom da će SAD uskoro poništiti sankcije Nikoli Špiriću. Lijepo od njega što je ispred ustanove u kojoj bi trebalo da sjede naše najumnije glave shvatio šta je naš krucijalni problem i što se Akademija nauka i umjetnosti napokon oglasila o ovom jako važnom pitanju.

O demografskoj situaciji, upisnoj politici na javnim Univerzitetima, stanju u zdravstvu ili pravosuđu, Kosovu i Metohiji i ostalim manje bitnim, da ne kažem trivijalnim pitanjima oglasiće se neki drugi put. Prije toga će vjerovatno pozvati birače da glasaju za SNSD. Ne zato što je SNSD udario temelje Akademije, iako bi volio da to može da kaže, već zato što na mlađima svijet ostaje, a SNSD je punih godinu dana mlađi od Akademije.

Ne treba biti sitničav i maliciozan, pa zamjeriti prvom akademiku Srpske to što je sebi dodijelio Veliku povelju, jer kako naš narod kaže „i Bog je prvo sebi stvorio bradu“. Pa, ja! Bitno je da je ANURS pružila podršku svom budućem članu, jer treba biti baš, baš naivan, pa ne vjerovati da će se najčitaniji univerzitetski profesor u Srpskoj vrlo brzo okititi titulom dopisnog člana Akademije. Ako, i zaslužio je, jer je trebalo prodati tolike knjige.

Ali nije ovdje uopšte riječ o Nikoli Špiriću i njegovim knjigama. Radi se o tome da je Akademija nauka i umjetnosti RS koja bi trebala da ima ulogu savjesti cijele nacije ili bar ovih oko 900 000 Srba s ove strane Drine odavno dotakla moralno dno. Ali gore od toga je što izgleda niko u ANURS ne zna da se sa dna ne diže tako što kopaš ispod sebe. A naši vrli akademici ne ispuštaju krampove iz ruku i ne prestaju da produbljuju rupu u kojoj se nalaze.

A najgore je što bi obični smrtnici od njih, kao umnih glava, trebali da očekuju da im pokažu put iz ovog tamnog vilajeta. Ali ne put prema graničnim prelazima, već put moralne obnove koji je prijeko potreban, ako ne želimo da mladima uzor budu kurve i starlete iz rijalitija. Nažalost, naši akademici ili konkretnije prvi među njima pokazao je da je politika stariji, ali i manje čestit zanat od prostitucije. A njegova i njihova sramota je što su zvijezde „Zadruga“ i „Parova“ uticajnije od bilo kojeg akademika.

Elem, “kad čovjek ostane u mraku, on ne traži onoga ko je ugasio svijeću, već drugu svijeću da ne bi i dalje bio u mraku”! Borislav Pekić je samo ovim riječima pokazao koliko je veliki, a članovi ANURS pokazuju koliko su mali, jer ne samo da ne traže drugu svijeću, već tumaraju po tamnom vilajetu i povremeno liznu prste da lakše ugase svijeću, ako bi je neko drugi, makar slučajno, upalio. Na sreću, ničija nije do zore sijala!


Piše: Darko Momić

Darko Momić je novinar i kolumnista. Počeo u Glasu Srpske, pisao za Tanjug, magazine Pravda, Faktor i Nedeljnik, najduže radio u Pressu RS, odnedavno ponovo u Glasu Srpske.


Izvor: SrpskaCafe