Američka ambasadorka lično došla u Vladu narediti vazalima da preuzmu dugove Agrokora
Američka ambasada obično se ne upliće u unutarnje poslove države ovako direktno kao danas, jer je to očito kršenje Bečke konvencije o diplomatskim odnosima.
U Vladu je u kasnim popodnevnim satima stigla američka ambasadorka Juliet Valls Noyes, koju je imenovao Obama, a tema je očito Lex Todorić i kako osigurati njegovo usvajanje na Saboru, odnosno kako izbaciti Ruse iz igre oko Agrokora a njegov dug natovariti poreznim obveznicima.
Manje je očito kad se pošalje fax iz Buzina o tome tko treba dobiti izbore, kojeg premijera treba smijeniti i koga umjesto njega postaviti , koliko milijardi hrvatski porezni obveznici moraju ulupati u neisplativi LNG terminal kako bi Hrvati kupovali skuplji američki plin umjesto jeftinijeg ruskog, i tako dalje. U Džibutiju je za državni udar obično potrebno poslati u parlament dva – tri džipa tipova naoružanih kalašnjikovima, ali kod nas je za to najčešće dovoljna koordinarana akcija medija i političara.
Ovaj put je međutim ambasadorka iskazala kmetovima i podanicima veliku čast lično ih posjetivši kako bi ih podsjetila na obavezu da sudjeluju u svetom hrišćanskom ratu “liberalnog” zapadnog svijeta protiv zle Rusije, koja ugrožava interese SAD time što im je zemlja preblizu NATO vojnim bazama. I time što ne želi prihvatiti lijevo-liberalne, u biti marksističke, mantre. Jer su se komunizma i svog jedva riješili, pa im ne treba uvozni kulturni marksizam iz SAD.
“Teorija zavjere” da iza zakona “Lex Todorić” stoji želja SAD da se spriječi da Rusi preuzmu distribuciju i proizvodnju hrane u regiji, od Slovenije do Makedonije, preko postavljanja svoje uprave u Agrokor, je ovim posjetom zapravo dobila definitivnu potvrdu.
Još jučer su se HDZ-om raširile glasine da je Predsjednica jučer urgirala da se nikako ne smije dopustiti da Rusi uđu u Agrokor – iako su oni već odavno tamo, samo što je to promaklo hrvatskoj vladi, kao i moguće posljedice. To zapravo potvrđuje i da je Karamarko uz njenu asistenciju – sve je krenulo od toga što je ona smijenila Lozančića s čela SOA-e – zbog što poslovnih veza s Rusima što nesklonosti “liberalnoj kulturi zapada” morao otići po partijskoj direktivi iz Buzina.
Rusi su s bankama i povjerenicima dogovorili spas Agrokora, no vlada će to pokušati minirati novim zakonom, pisanim naravno samo za Agrokor, jer su Agrokor i Atlantic grupa jedine dvije tvrtke koje potpadaju pod taj zakon (ostale tvrtke s više od 5.000 zaposlenih, njih još osam, su ionako državne, što jasno govori da ne samo da nije istina da smo “sve prodali strancima” nego da i dalje živimo u socijalizmu koji se samo tako više ne zove).
Kvaka sa zakonom je što on omogućava državi da pošalje prinudnu upravu, odnosno povjerenika, da preuzme bilo koju tvrtku s više od 5.000 zaposlenih mimo volje vlasnika ako vjerovnici (a takvih tvrtke te veličine imaju na tisuće), nije navedeno koliko njih, i je li dovoljan i samo jedan, zatraže stečaj iste. Radi se o otimačini i pljački privatne imovine. No pravi problem je što Rusi nude svoj novac za spas Agrokora, dok Amerikanci očito ne žele da Rusi preuzmu Agrokor, ali isto tako ne žele dati ni svoj novac. Kao što ne žele dati ni svoj novac za izgradnju LNG terminala, koji bi kao i svi ostali LNG terminali u Europi u ovom trenutku (ima ih 25 ukupno!) poslovao s gubitkom (prosjek u EU je 40% kapaciteta). Za taj projekt je Juliet Valls Noyes također lobirala i uvjeravala Vladu i Hrvate kako je to sjajan posao, naime da mi svojim novcem sagradimo terminal osuđen na gubitke razine Obrovca kako bismo mogli kupovati skuplji američki plin umjesto jeftinijeg ruskog (tko ne zna o čemu se radi, neka pogleda kako su prošle baltičke države s LNG terminalima, i kako posluje onaj preko puta Jadrana, u Veneciji).
Dodatna kvaka u zakonu je što će povjerenik vlade će uz suglasnost vjerovničkog vijeća moći podići kredit, kojim bi se namirila potraživanja dobavljača nastala prije pokretanja postupka. Vraćanje tog kredita imalo bi prednost pred ostalima. Jasno je da se tu radi o tome da bi taj kredit, odnosno dugove Agrokora dobavljačima, vraćali ni krivi ni dužni hrvatski porezni obveznici, i da bi Rusi u tom slučaju odustali od dodatnih investiranja u spas Agrokora, a cijeli dug koncerna plus nove dugove bi vratili porezni obveznici. Stvar je suluda i zato jer Vlada nema ni približno dovoljno novca da vrati makar i dio dugova koncerna, a imovina koncerna je nikakva – roba na zalihama ne pokriva ni 10% duga dobavljačima, nekretnine su uglavnom u najmu ili pod hipotekama, a vrijednost tvrtki u sastavu Agrokora bi uvođenjem prinudne državne uprave pala na jednu kunu, u većini slučajeva.
No, direktiva je očito da moramo opstruirati Ruse pod svaku cijenu i spriječiti ih da spase Agrokor, pa i propasti države. Naravno, čitava stvar ne bi bila problem kad bi američke banke svojim novcem isplatike dug Agrokora prema Rusima i svima ostalima, pa onda preuzele upravljanje njime, na to bi imali puno pravo. No tražiti da se iz razloga moralno – političke nepodobnosti izbaci iz igre nekog tko je uložio milijarde dolara svog novca u privatnu kompaniju – ruske banke – i da se ta kompanija nacionalizira je posve nelegalno i nelegitimno, usto krajnje nemoralno kad se traži da ceh plate hrvatski porezni obveznici koji niti su ulagali u Agrokor niti su ga doveli u dugove.
Dakle, radi se o pljački koja krši sve norme slobodnog tržišta, diplomatskih odnosa, moralnih normi, i zdravog razuma, ali ovaj put se nitko iz Bruxellesa i Buzina ne dere da kršimo te norme. Do sad su to uvijek marljivo radili, kad god je to njima odgovaralo. Prof. Smerdl je jučer rekao da je taj zakon totalni sumrak bilo kakvog prava, ne samo ustavnog koje jamči nepovredivost privatne imovine, te da se u Hrvatskoj “događa krah konstitucionalizma i potonuće ustavnih nada.” Točninu definiciju Lex Todorića nije moguće dati. A dovođenje prinudnog upravitelja u Agrokor, ukoliko do njega pod redateljskom palicom Buzina dođe, podsjeća na dovođenje okupacijskog namjesnika. No, na to je podsjećalo i dovođenje Plenkovića iz Bruxellesa, kao stečajnog upravitelja Hrvatske.
Izvor: Dnevno
