Austrija: Anektirala je Njemačka 1938. a poslije II svjetskog rata okupirali je zapadni saveznici do 1955.g.

Infomedia Balkan u više nastavaka objavljuje seriju tekstova prof. dr Milana Blagojevića, koji u kratkim analizama, prikazuju osnove državno-političkog uređenja svake države članice Ujedinjenih nacija. Redoslijed tekstova prati englesku verziju spiska tih država sa portala Ujedinjenih nacija.

Austrija

Austrija je član Ujedinjenih nacija od 14. decembra 1955. godine. Razlog zašto je ova država postala član UN tek krajem 1955. godine, iako je Organizacija UN osnovana 1945. godine, nalazi se u sledećim činjenicama. Naime, Hitlerova Njemačka je 1938. godine anektirala Austriju (Anschluss), što je naišlo na podršku tadašnjeg stanovništva Austrije, i u tom položaju Austrija će ostati do završetka Drugog svjetskog rata, nakon čega je bila okupirana teritorija Zapadnih saveznika (SAD, Velike Britanije, Francuske) i Sovjetskog Saveza.

Tokom ove okupacije svaka od četiri pomenute okupacione sile je imala svoj sektor, a do deokupacije je došlo 25. oktobra 1955. godine, uz prethodno obećanje Austrije o trajnoj neutralnosti. Tako je, dakle, Austrija postala država poslije Drugog svjetskog rata i član UN. 

Na snazi je Ustav Austrije iz 1929. godine, vraćen na snagu nakon Drugog svjetskog rata, sa brojnim izmjenama i dopunama uključujući i one iz 2009. godine, na kojima se zasniva ovaj tekst. Prema tom ustavu (članovi 1. i 2) Austrija je demokratska republika federalnog državnog uređenja. Federaciju Austriju čine autonomna područja (Laender). Ona su kao takva taksativno određena u članu 2. stav 2. Ustava, a to su: Burgenland (Gradišće), Carinthia (Koruška), Donja Austrija, Gornja Austrija, Salzburg, Styria (Štajerska), Tirol, Foralberg (Voralberg) i Beč (Vienna).

S obzirom na federalizam kao oblik državnog uređenja, bilo je neophodno izvršiti ustavnu raspodjelu nadležnosti između Austrije i njenih federalnih jedinice, što je učinjeno već u prvom dijelu Ustava. U tom dijelu Ustav Austrije sadrži veoma detaljne odredbe o ovom pitanju.

Kada se radi o nadležnostima federacije, Ustav sve te nadležnosti dijeli u tri cjeline: 1. poslovi kod kojih je federacija nadležna ne samo za donošenje zakona nego i za njihovo izvršenje; 2. poslovi u kojima federacija donosi zakone, a federalne jedinice su nadležne za njihovo izvršenje; 3. poslovi o kojima se donose federalni (savezni) okvirni zakoni, za čije izvršenje su nadležne federalne jedinice. Od prethodno nabrojanih zakona Ustav razlikuje zakone za čije donošenje i izvršenje su nadležne federalne jedinice Austrije, što znači da su to njihove ustavne nadležnosti. 

Foto: François Philipp/CC/Dvorac Šenbrun

Federacija ima nadležnost (član 10. Ustava) da donosi i izvršava zakone koji se, između ostalog, odnose na: Donji dom austrijskog parlamenta, Ustavni sud Austrije, spoljne poslove, uređivanje kontrole prelaska državne granice, imigraciju i emigraciju, monetarni, kreditni, berzanski i kreditni sistem, mjere i tegove, građansko pravo, krivično pravo, pravo intelektualne svojine, radno i socijalno pravo, javno zdravstvo, trgovina i industrija, drumski, željeznički i avionski saobraćaj, poštanski, telegrafski i telefonski sistem, rudarstvo i šumarstvo, vojska i odbrana, organizacija i rukovođenje federalnom policijom.

Federacija donosi zakone koje izvršavaju federalne jedinice u sledećim oblastima (član 11. Ustava): državljanstvo i prava državljana, poslovi državne stanogradnje i izdavanja državnih stanova u zakup, saobraćajna policija na autoputevima, sanitarna zaštita, plovidba i plovidbene dozvole, ukoliko se ne odnose na rijeku Dunav, jezero Konstanca i jezero Nojzidl.

Federalni okvirni zakoni za čije izvršavanje su nadležne federalne jedinice odnose se na (član 12. Ustava): socijalnu zaštitu, majčinstvo i dječiju zaštitu, bolnice i domove za zbrinjavanje, prirodna lječilišta, javne ustanove za vansudsko rješavanje sporova, zemljišnu reformu, zaštitu biljaka od bolesti, radno zakonodavstvo i zaštitu radnika zaposlenih u poljoprivredi i šumarstvu, dok su ostali dijelovi radnopravnih odnosa uređeni odgovarajućim federalnim zakonom.

Nakon što je na prethodno opisani način odredio ustavne nadležnosti federacije, Ustav Austrije u članu 15. propisuje da pitanja koja nisu izričito data u nadležnost federacije jesu nadležnosti njenih federalnih jedinica. Ustavom Austrije osigurana je njegova suprematija nad propisima federalnih jedinica, što proizlazi iz člana 140. Ustava prema kojem savezni Ustavni sud ima nadležnost da odlučuje o tome da li je odredba propisa federalne jedinice u skladu sa saveznim ustavom.

Uprkos tome što je federalno uređena država, za Austriju se može reći da je u priličnoj mjeri centralizovana federacija. Iako je to svojevrsni ustavni oksimoron, on ne bez razloga odgovara ustavnom uređenju Austrije. Naime, već iz do sada rečenog pažljivi čitalac može zaključiti kako najveći dio najvažnijih državnih nadležnosti pripada Austriji kao federaciji, a ne njenim federalnim jedinicama.

Pored toga, Ustav Austrije je u znatnoj mjeri uredio i pitanja organizacije i funkcionisanja organa vlasti u federalnim jedinicama, iako bi to, prema načelu ustavne autonomije, trebalo da učine te jedinice svojim propisima.

Tako, na primjer, Ustav Austrije svojim odredbama uređuje mnoga pitanja koja se odnose na izbor, organizaciju i način rada organa vlasti federalnih jedinica, što uključuje i svaki od parlamenata tih jedinica (koje Ustav naziva Diet). Članom 97. stav 2. Ustava Austrije propisano je da ukoliko zakon federalne jedinice za svoje izvršenje propisuje saradnju saveznih vlasti sa vlastima federalne jedinice, u tom slučaju takav zakon mora dobiti potvrdu savezne Vlade.

U prilog ograničavanju ustavne autonomije federalnih jedinica govori i član 100. Ustava Austrije, prema kojem predsjednik Austrije na zahtjev savezne Vlade može raspustiti parlament (Diet) bilo koje federalne jedinice, pod uslovom da tu odluku dvotrećinskom većinom potvrdi gornji dom Parlamenta Austrije. 

Pored ove specifičnosti, Ustav Austrije ima još jednu. To je činjenica da u njemu nema odredaba o ljudskim pravima i slobodama. Ali, to ne znači da ta prava ne postoje i da nije omogućeno njihovo ostvarivanje, imajući u vidu sledeća tri razloga.

Prvo, Austrija je potpisom iz 1956. godine preuzela obaveze iz Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda, tako da je time obavezana da primjenjuje i štiti prava propisana tom konvencijom. Drugo, brojna prava i slobode (počevši od ličnih, preko političkih, ekonomsko-socijalnih, kulturnih i ekoloških) u Austriji su propisana velikim brojem zakona, kojima je uređeno i njihovo ostvarivanje i zaštita. Najzad, Ustav Austrije u Poglavlju 8 (članovi 148a – 148j) propisuje odredbe o instituciji koju naziva Odborom ombusmana (troje njih, imenovanih od strane donjeg doma Parlamenta Austrije na period od šest godina).

Ta institucija je nadležna da kontroliše ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, što može činiti po zahtjevu fizičkih i pravnih lica, ali i po službenoj dužnosti. U tom procesu ombudsmani nakon odgovarajuće istrage daju preporuke nadležnom organu za otklanjanje eventualnih povreda prava te podnose redovne izvještaje parlamentu. 

Foto: Daniel Stockman/CC/Austrijski parlament

Zakonodavnu vlast na nivou Austrije vrši dvodomni savezni parlament, kojeg čine donji dom (Nacionalni savjet) i gornji dom (Federalni savjet). Poslanici Nacionalnog savjeta biraju se na neposrednim izborima od strane svih birača Austrije, prema proporcionalnom modelu, na period od pet godina. U gornjem domu Parlamenta Austrije su predstavnici federalnih jedinica, proporcionalno broju njihovih stanovnika. Po tome Austrija spada u red onih federacija (poput Indije i Njemačke) čije federalne jedinice nisu jednako predstavljene u ovom domu federalnog parlamenta.

Prema članu 34. stav 2. Ustava Austrije, federalna jedinica sa najvećim brojem stanovnika delegira svojih 12 delegata u ovaj dom, a ostale delegiraju broj delegata prema formuli iz istog člana, s tim što svaka federalna jedinica ima pravo na najmanje tri delegata. Svakog od delegata biraju parlamenti (Diets) federalnih jedinica na period koliko traju mandati tih parlamenata (član 35. stav 1. Ustava). 

Iz odredbi članova 41. i 42. Ustava Austrije (koje se primjenjuju i prilikom izmjene Ustava) može se zaključiti o neravnopravnosti između parlamentarnih domova. Naime, prema članu 41. Ustava prijedlozi zakona i drugih akata podnose se donjem domu, a predlagači mogu biti poslanici tog doma, savezna Vlada i članovi gornjeg doma. Kada donji dom parlamenta usvoji zakon ili drugi akt dostavlja ga gornjem domu, koji može u roku od osam nedelja izjaviti primjedbe. Ali ako u tom slučaju donji dom ponovo usvoji zakon ili drugi akt, on se smatra usvojenim i dostavlja se na objavljivanje (član 42. Ustava).

Izvršna vlast u Austriji je organizovana prema bicefalnom modelu. Čine je predsjednik Austrije i Vlada. Predsjednik se bira na neposrednim izborima od strane svih birača u Austriji, na period od šest godina. Prema članu 65. Ustava predsjednik predstavlja Austriju u međunarodnim odnosima, prima akreditive stranih ambasadora, imenuje austrijske ambasadore i konzularne predstavnike u inostranstvu i zaključuje državne ugovore. Ima pravo da raspusti donji dom saveznog parlamenta (član 29. Ustava), kao i parlament bilo koje federalne jedinice pod uslovima na koje je prethodno već ukazano.

Imenuje saveznog kancelara (predsjednika Vlade), a na kancelarov prijedlog imenuje ostale članove Vlade koje i razrješava na prijedlog saveznog kancelara (član 70. Ustava). Predsjednikovi akti donose se na prijedlog savezne Vlade i moraju imati kontrasignaturu (premapotpis) saveznog kancelara ili nadležnog saveznog ministra (član 67. Ustava), što ukazuje na to da Vlada ima primarnu ustavnu poziciju u odnosu na predsjednika Austrije.

Vlada Austrije je organizovana i funkcioniše prema kancelarskom modelu. Na čelu Vlade je kancelar kojeg iz reda parlamentrane većine (u donjem domu) imenuje predsjednik Austrije, a na prijedlog kancelara predsjednik imenuje i razrješava savezne ministre. Donji dom saveznog parlamenta može izglasati nepovjerenje Vladi i svakom njenom članu (član 74. Ustava).

Sudovi u Austriji su u isključivoj nadležnosti federacije, koja u tom pravcu donosi odgovarajuće zakone. Sudije se biraju prema merit sistemu, a imenuje ih predsjednik Austrije na osnovu prijedloga savezne Vlade ili resornog ministra. Oni, pak, o tome prethodno pribavljaju prijedlog kandidata od strane odgovarajućih vijeća propisanih zakonom o organizaciji sudova (član 86. Ustava Austrije). 

Ustav Austrije u Odsjeku D – članovi 138-148 propisuje prilično obiman i složen spisak nadležnosti Ustavnog suda Austrije, ali se, u bitnom, te nadležnosti svode na, s jedne strane, kontrolu ustavnosti zakona, međunarodnih ugovora i drugih propisa, dok na drugoj strani stoje sve ostale (brojne) nadležnosti ovog suda, različite od navedene kontrole ustavnosti.

Čine ga predsjednik, potpredsjednik, 12 sudija i šest pomoćnih sudija. Predsjednika, potpredsjednika, šest sudija i troje pomoćnih sudija imenuje predsjednik Austrije na preporuku savezne Vlade, a ostalih šestoro sudija i troje pomoćnih sudija takođe imenuje predsjednik Austrije, ali na prijedlog donjeg doma Parlamenta Austrije (za troje sudija i dvoje pomoćnih sudija), odnosno na prijedlog gornjeg doma saveznog parlamenta (za troje sudija i jednog pomoćnog sudiju) – član 147. Ustava Austrije. 

Lokalna samouprava u Austriji je organizovana u obliku opština u federalnim jedinicama, kako je propisano članom 116. Ustava Austrije. Istom odredbom opštinama je dato pravo na samoupravu. Ostvaruju je u granicama Ustava i zakona putem svojih lokalnih vijeća – skupština opština (izabranih na neposrednim izborima), zatim putem izvršnih odbora kao izvršnih organa i putem načelnika, odnosno gradonačelnika (član 117. Ustava).

Za Infomedia Balkan
Dr Milan Blagojević, ugledni univerzitetski profesor i doktor pravnih nauka, bivši član Senata Republike Srpske i pravni savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH, sudija Okružnog suda u Banja Luci koji je odbio da primijeni Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine, koji je nametnuo visoki predstavnik u BiH, što je prvi takav slučaj u BiH pravosuđu.

Foto naslovna: Ilustracija
Izvor: www.infomediabalkan.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter