Biti u sadašnjem trenutku- savjet psihologa koji mijenja pogled na svijet!

„Odvojite malo vremena na kraju dana da razmotrite šta ste dobro učinili tog dana. Ako ne možete da zapišete bar deset stvari, onda imate nezdrav odnos prema postignuću, koji vas sprečava da prepoznate kada uradite nešto dobro “ – Windy Dryden

Pitala sam svoje klijente i prijatelje da sumiraju dobre stvari koje su im se desile ili koje su dobro uradili na kraju dana. Veliki broj njih nije mogao da se seti više od pet dobrih stvari u toku svog dana. Zapitala sam se zašto smo tako malo svjesni dobrih stvari koje imamo u životu?

Perfekcionizam

Robujemo ideji da možemo biti savršeni, potpuno nesvjesni da je ovakav način razmišljanja pogrešan (jer naprosto ne možemo biti savršeni) i da on samo po sebi dokazuje da smo samo pogrešiva bića, nikako savršena! Zahtjevajući od sebe savršenstvo, nije neobično da na kraju dana više promišljamo o onome što nijesmo uradili dobro.

Unutrašnji kritičar

 Svako od nas ima unutrašnjeg kritičara, glas koji nam govori da nešto nismo dobro uradili i da smo morali bolje. Pokušavamo na razne načine da dokažemo da nije u pravu, gubimo u toj borbi i ostajemo sa osjećajem da ipak nismo dovoljno dobri. Na kraju dana, naš unutrašnji kritičar je pobjednik i podseća nas na sve loše stvari koje su se odigrale.

Razlog zašto sa velikom lakoćom povjerujemo našem unutrašnjem kritičaru jeste ideja da moramo sebe tiranisati na ovaj način da bismo bili bolji. Podsvesno vjerujemo da ukoliko bi odustali od stalnog kritikovanja sebe, da bismo se opustili i tek tada ne bi bili dovoljno dobri.

Zapitajte se da li biste svog dobrog prijatelja kritikovali i kinjili za svaku stvaku koju u toku dana nije dobro uradio. Ili biste ga možda ohrabrili i pružili mu podršku i razumevanje? Kada bismo bili spremniji da sami sebi budemo prijatelj, vjerujem da bi nam sa lakoćom i lijepe stvari o nama i drugima dolazile u svijest.

Veći dio vremena provodimo u glavi, a ne u sadašnjem trenutku

Naš mozak je veliki radoholičar. On je taj koji nam svakodnevno pomaže da riješimo brojne probleme, a strategije kojima se koristi prilikom njihovog riješavanja su kontrola i izbjegavanje. Ukoliko vas neko napadne na ulici ili ćete se potući sa njim (kontrola) ili ćete pobjeći u želji da izvučete živu glavu (izbjegavanje).  Ove strategije su funkcionalne kada smo suočeni sa realnim spoljnim prijetnjama, problem je međutim što savremeni čovjek prijetnje vidi svugdje. Za njega, prijetnja je mogućnost da se drugima ne dopadne dovoljno, da posao ne uradi dovoljno dobro, da ga voljena osoba ostavi, da oseća tugu ili bilo koju drugu neprijatnu emociju. Dakle, prijetnje vidimo svugdje, kako u okolini tako i u sopstvenim emotivnim stanjima.  U želji da ih spriječimo stalno smo na oprezu – pokušavamo da izbjegnemo neprijatnosti ili da se uhvatimo u koštac sa njima. U oba slučaja, mozak caruje baratajući svojim strategijama, a mi na kraju dana ostajemo iscrpljeni i nesvjesni bilo čega dobrog što sačinjava naš život.

Jedini način da osvestimo dobre stvari u svom životu jeste da pokušamo da živimo u sadašnjem trenutku. Pod tim podrazumeva, da izađemo iz glave, pustimo kontrolu i doživimo sve ono sa čim smo neposredno suočeni.

Vrlo često uhvatim sebe kako koračam ulicom pognute glave, zamišljena. Dok hodam riješavam aktuelne probleme ili one za koje mislim da mogu da se dese. Kada sam, međutim, odlučila da koračam gledajući ispred sebe i oko sebe, postala sam svjesna mirisa koji dopiru do mene, zvukova i žamora koji me okružuje, drveća pored kog prolazim, sunca koje osjećam na koži…

Tada sam osjetila ono o čemu se danas dosta govori – moć sadašnjeg trenutka. Odmah je život delovao ljepši.  Praktikujući potpunu svjesnost o onome što se dešava u meni i oko mene, bez potrebe da to kontrolišem, polako sam uspjevala da na kraju dana popišem sve više dobrih stvari u svom životu koje su vjerovatno i ranije bile tu ali ih ja nisam bila svjesna.

Vjerujem da kada uložimo napor da se suprostavimo ideji da moramo biti savršeni, kada naučimo sebe prijateljski da potapšemo po ramenu i otvorimo se ka onome što se dešava u nama i oko nas – lijepe stvari će doći i neće nam biti teško da ih se sjetimo.

Autor teksta: Mia Popić, master psiholog, psihoterapeut i direktor Koučing centra Sinergija
Izvor: Imaginarijum