Borislav Radovanović - Analiza presude: Republika Srpska plaća odštete policijske brutalnosti

Objavljujem sadržaj jedne od presuda po kojima Republika Srpska plaća obeštećenja desetinama brutalno prebijanih građana povodom ubistva načelnika Radenka Bašića. Paradoksalno, Bašić je bio suprotan primjer, profesionalac koji se striktno držao zakona, profesionalnog digniteta i morala.

Nakon ubistva načelnika Radenka Bašića u Prijedoru i Banjaluci je najmanje 60 osoba izloženo nezakonitim hapšenjima i brutalnom policijskom nasilju zbog čega građani Republike Srpske preko budžeta plaćaju odštete kao u predmetnom slučaju koji razotkriva drugo skrivanu istinu. Uvid u presudu omogućen mi je od izvora bliskog pravosuđu kog iz razumljivih razloga nemam namjeru otkriti.

Nadam se da mi Žarko Babić, poznatiji po nadimku "Žare", iz Svodne kod Novog Grada neće (previše) zamjeriti što bez njegovog znanja i odobrenja koristim presudu kakva je zasigurno zanimljiva široj javnosti i posebno osobama koje su izložene nezapamćenoj torturi nakon stradanja načelnika Radenka Bašića - bilo da jesu ili nisu tražile naknadu pretrpljene štete.

Bilo bi zanimljivo da nam Pravobranilaštvo RS saopšti koliko tužbi je u opticaju zbog policijske brutalnosti i koliko to ukupno "košta" Republiku Srpsku. U Babićevom slučaju, kako vidite sa podnaslovne fotografije, dosuđeno je 4.000 KM odštete i 1.836 KM naknade parničnih troškova. Pomnoženo sa par desetina tužbi svakako govorimo o stotinama hiljada maraka narodnog novca.

Sa druge strane presuda otkriva mračne detalje tadašnjih dešavanja, kakva vjerujem da će dobiti i svoj krivičnopravni epilog po postulatu da svako treba odgovarati za počinjena krivična djela. Uključujući i policiju. Opravdanja tipa da je ubijen uvaženi policijski načelnik padaju u vodu na prostoj činjenici da Bašić Radenko za aman tri decenije profesionalne karijere nikad nije udario osumnjičenog, nego je vazda nastupao zakonito, moralno i krajnje profesionalno.

Po navodima presude degutantnost ponašanja pripadnika SAJ-a i žandarmerije, odnosno policijskih moćnika po čijim naredbama je tortura činjena, vidljiva je već u prvim momentima lišenja slobode. Žarka Babića su policijski službenici PS Novi Grad lišili slobode 21.03.2022. godine u 15,00 časova. Nakon par minuta pred objekat stižu 3-4 kombi vozila policije sa "specijalcima" koji lišenog slobode obaraju na pod, unose u službena vozila i odvoze za Prijedor. 

Oko 6 sati nakon toga držan je sa lisicama vezanim na lađa, pa poligrafski ispitan, a da mu je kao i svima ostalima uskraćena hrana i voda. Tokom dana nisu im dali da sjednu, a noć su proveli na podu. Pušten je tek 23.03.2022. godine u 09,57 časova baz da mu je saopšten razlog lišenja slobode, niti je saslušavan za ikakvo krivično djelo. No, drugu noć po hapšenju Babić i još 30-ak drugih neće zaboraviti dok su živi.

U noći 22./23. marta od 23,00 do 05,30 časova ujutro maskirani pripadnici SAJ-a i žandarmerije sve uhapšene redaju u vrstu jednog hodnika, licima prema zidu i podignutim rukama u vis. I kreće brutalno prebijanje uhapšenih kundacima pušaka, drvenim palicama, čizmama i čime su stigli. Pojedine primoravaju da stoje u "skijaškom stavu" i koji prvi padne njega tuku. Zlostavljanja nama poznata samo iz "partizanskih filmova" bivše države.

Bilo je padanja u nesvijest, teških povređivanja i slično zbog čega je intervenisala hitna pomoć. Na mišljenje kako žrtve nasilja treba hitno hospitalizovati medicinske radnike su uz prijetnje istjerali napolje. Jednako im je "sugerisano" da nikom ne smiju izdati nalaze o povredama nakon puštanja iz policijskih objekata.

Presuda navodi kako su Babiću u Domu zdravlja Novog Grada odbili pružiti pomoć i izdati nalaz, pa je isto zatražio u Bosanskoj Krupi. Ljekar koji je pregledao oštećenog i sačinio nalaz svjedočio je u postupku o prirodi povreda po cijelom tijelu od djelovanja tupe mehaničke sile, a šta je dodatno potkrijepljeno i nalazima vještaka. U nalazima vještaka precizirana su stanja intenzivnih trpljenja bolova i straha, pa kako se to vremenom smanjivalo narednih dana, sedmica i mjeseci.

Saslušano je više svjedoka koji su zajedno sa Babićem pretrpili torturu i sud je njihova svjedočeja prihvatio kao međusobno kozistentna i odgovarajuća materijalnim dokazima (nalazi, fotografije, službena dokumentacija...). Svedok koji je pao u nesvijest i kada je hitna pomoć otjerana zbog naprsnića rebara i oštećenja plućne maramice sa krvi u plućima poslije puštanja iz policije je hospitalizovan.

Moram istaći kako se parnicama dokazuje postojanje štete i osnova obeštećenja tako da određena dešavanja nisu pravno rastumačena u njihovoj cijelosti. Primjera radi, Babić i drugi prebijanje i zlostavljanje noću 22./23. marta pretrpili su nakon što u shodno zakonu bili predani ili morali biti predani u nadležnost tužilaštva.

Nakon 24 sata od lišenja slobode morali su biti pušteni ili predani tužilaštvu, a gdje dalje obezbjeđenje preuzima sudska policija. Na MUP-u i OJT Prijedor je da objasne kako se dogodilo da uhapšene tako brutalno prebijaju pripadnici SAJ-a i žandarmerije u prostorijama PU Prijedor tokom vremena tužilačkog postupanja. Ukoliko tužiocima nije zaprijećeno kao i ljekarima, a odbijanje pružanja medicinske pomoći je takođe kažnjivo.

Moram apostrofirati da su uhapšena lica prvog dana pretresana, poligrafisana, kriminalistički obrađivana i ino, a tek druge noći izložena opisanom nasilju i zlostavljanju - nakon čega su puštena iz službenih prostorija. Nedvosmisleno govorimo o BRUTALNOJ ODMAZDI ili iživljavanju bez jasnog karaktera u PU Prijedor prema nekih 30 osoba izabranih po ko zna kakvim aršinima. I preko 30 sličnih potonje u Banjaluci.

Elem, vratimo se presudi. Postupanje Pravobranilaštva RS pokazuje jad i čemer našeg pravnog sistema. Umjesto prihvatanja odgovornosti i dogovora na pripremnom ročištu pravobranilaštvo ulazi u postupak sa baš jadnim "dokazima". Sva dešavaja pokušavaju pripisati Policijskoj stanici  Prijedor 1 po osnovu potvrda o otpustu lica lišenih slobode i kao "dokaz" dostavljaju raspored rada te organizacione jedinice.

Ukoliko je vrh policije odlučio uraditi takvu "odmazdu" preko pripadnika SAJ-a i žandarmerije onda je jadno skrivanje preko prijedorskih policajaca. Tako je tokom suđenja utvrđeno da su primopredaje uhapšenih činili inspektori krim policije, ali bez imena i identifikacionih brojeva, a čije navođenje u potvrdama je obavezno.

Sa druge strane puštanje su uslovljavali potpisivanjem potvrda na kojima stoji da lica nemaju vidljivih tjelesnih povreda. Kao razlog otpusta navodi se "okončanje kriminalističke obrade" iako od Babića i gro drugih nisu uzete nikakve izjave, dok je optužnica za ubistvo korištena kao dokaz da nemaju veze sa krivičnim djelom zbog kog su hapšeni i držani preko 40 sati od dozvoljenih maksimalno 24 sata po tom osnovu.

Od šta znam koliko "muškarčina" pod maskama i naredbodavaca ovakve policijske torure jedino se identifikovala KOLEGINICA koja je sačinila potvrde o otpustu, pa se tako i pojavila na sudu da objašnjava dešavanja koja nije vidjela, a kamoli sa time imala doticaja. Razumljivo po pozivu suda i obavezi svjedočenja, a po profesionalnom kodeksu branila je i svoju organizacionu jedinicu PS Prijedor 1 na koju se sramno pokušala svaliti odgovornost.

Posljednih mjeseci dosta sam pisao o krivičnim djelima teškog nasilja protiv svjedoka i grđana, a pošto nisam sklon selektivnoj pravdi identično ukazujem na krivična djela "u ime države i naroda". Još grđe je policijsku torturu "braniti" ubistvom načelnika Bašića kao primjera zakonitog i profesionalnog ponašanja prema uhapšenima ili osumnjičenima. Uostalom, ne tajim sopstveno nasilje tokom profesionalne karijere, pa zašto bih tuđe.

Kako će se sporna dešavanja odraziti na krivični postupak protiv Dalibora Railića, Aleksandra Miljatovića, Igora Repajića i drugih podvrgavanih još težim oblicima nasilja od opisanog teško je pretpostavljati, no pošto je Haris Gredelj izdvojen iz predmeta zbog više neodazivanja na ročišta uskoro ćemo doznati. Već sam pisao o svjedocima koji su se odricali svjedočkih iskaza i pozivali na iznuđivanje istih.

Sa druge strane pristižu presude u parnicama zbog sporne torture i možemo očekivati procesuiranja slična onima protiv bankarskog prevaranta o kom sam nedavno pisao. Po presudama policija je grubo kršila entitetski i državni ustav, Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i odnosne zakone, odnosno činila teška krivična djela u domenu mučenja i torture nad velikim brojem građana. Policajcima su plate uvećane za 30 odsto, a štete trpi budžet iliti plaćaju građani.

Na podnaslovnoj fotografiji vidite odštetne osnove i iznose, kao i neke od povreda kakve je zadobio Babić, a u pitanju su nekakvi standardi obeštećenja utvrđeni po Vrhovnom sudu RS. Čitaoci bloga znaju da često koristim optužnice, presude i razne formalne odluke pravosudnih tijela, do kakvih dolazim na razne načine, pa tako i ovde koristim primjer sa navođenjem oštećenog jer bi "kamufliranja" baš zakomplikovala tekst i tumačenja.

Pored toga ne bavim se osobama, nego dešavanjima kakva su zanimljiva čitaocima i korisnicima ovog bloga, a kako vidite ima ko da sudi svima nama ukoliko se ogriješimo o zakon. Makar govorili o "Sudu javnosti" kao mom davnašnjem projektu čija formalna registracija je odbijena samo zbog takvog naziva. Bez obzira na formalni status na ovom blogu se javno sudi i meni i drugima prozvanima i neprozvanima jer postoji i nešto šta možemo nazvati ljudski sud o nečemu. Od prosuđivanja do presuđivanja u zoni javnog izražavanja misli.

Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter