Borislav Radovanović: -Lukaču, šta ćeš reći svojoj djeci-?


Borislav Radovanović: -Lukaču, šta ćeš reći svojoj djeci-?

Svaki puta kad Lukač javno kaže da bi "sve učinio" za svoju djecu pomislim kako sam najgori otac na svijetu. Gledam kako mojih troje i mnoštvo druge djece zlopate se zbog ovog zločinca i umobolnika, pa još i njegove performanse "očinske ljubavi". Davno je to zaslužio, ali mu nisam "zabio kramp u glavu" upravo zbog te nevine dječice - i moje i njegove i sve druge. No, odmazda kakva mu slijedi mnogo je strašnija: doživjeće ono što i nacisti prije 70-ak godina. Rođena djeca će ga se odricati!

Vidim da mnogi vjeruju kako je moguće da sam nekog pokušao ubiti, a taj je godinama kasnije živ, zdrav i osion. Kad mediji tako hiljadu puta prenesu glupo je i tvrditi suprotno. Tako svi znaju i da mi je prilikom "pokušaja ubistva jedva otet pištolj". O tome da sam psihički bolesnik više je iluzorno i raspravljati.

Samo, ima tu jedan logičko-konstruktivan problem.Shvatljivo bi bilo da sam nekakav nasilnik i umobolnik, ali samo u slučaju da se banditima Lukaču, Ivaniću i sličnima bilo šta lošeg dogodilo. Godinama oni uživaju u životu i onome šta su lopovlucima stekli. I djeca im imaju mirna i blagodetna djetinstva!

Sa druge strane godinama gledam kako se moja djeca zlopate zato što iste te bitange uskraćuju im i minimum egzistencijalnih uslova. I to još nezakonito, i to još ovako bezobzirno! Je li se ikad Lukač zapitao kako je mojoj djeci bilo nakon onakvih besramnih laži o meni? Trebalo je ići u školu i trpiti provokacije, uvrede, omalovažavanja... 

Moja djeca nemaju pravo na bezbrižno djetinstvo, nemaju pravo na dostojanstvo, nego da trpe sve šta im je grupa zločinaca i ljudskog nesoja namijenila. Zašto? Možda zato što im je otac kukavica kakva nema hrabrosti "zabiti kramp u glavu"?! 

Krampovima se bave Krampusi, a ja znam milion i jedan način kako nekom oduzeti život ili razoriti tjelesni integritet. No, to podrazumijeva dječije i majčinske suze, nešto sa čime ne želim da se nosi moje potomstvo. Neću da suza nečijeg djeteta sustigne ni mog prapraunuka.

To je primarni razlog zbog čega ovoliko vodim računa o samokontroli, o "kočnicama" i kad bi svako normalan reagovao "istom mjerom". Iskalim se preko ovog bloga, ali preko toga ne preduzimam ništa. Normalno, izuzimajući pravnu borbu. 

Neka se pojedinci zahvale i svojoj i mojoj djeci za svoje živote, zdravlje i sugurnost. I neka dobro vode računa o "crvenoj liniji" nakon koje usljeđuje surova odmazda, jer nisam nakovanj, pa da mogu neograničeno trpiti udarce. Daleko smo od toga, ali bi bezumnicima valjalo da malo promisle.

Znači, mentalno sam toliko jak da mogu gledati patnje moje djece, a voditi računa o djeci bilmeza pogubljenih u vremenu i prostoru. Moraće njihova djeca suočiti se sa onim šta su im očevi "zaslužili", šta ih čeka po božjoj i čovjekovoj pravdi. Naprosto, neki će morati odrobijati teške zločine i osjetiće djeca posljedice, no to je ipak nešto objektivne prirode.

Ima jedna stvar koju ću i lično produkovati, ali opet će djeca morati od očeva tražiti odgovore. Uopšte nije tajna da određene materijale već prevodim na engleski, odnosno da će biti prezentovani na globalnom nivou. Odlično znam šta radim i kakvi su mi ciljevi.

Prvo idu tri knjige (zasad sigurno tri sa preko hiljadu stranica) Hronologije borbe "PRAVDE ZA DAVIDA". Nakon toga ide memoarski roman o mojoj borbi, odnosno potpuno razobličavanje surove istine. Onoga sa čime se ja ponosim, a oni koji su "pisali scenarij" neka vide šta će i kako. Posebno zbog verzije na engleskom. 

Dakle, moja djeca će dobiće svojevrsnu "kompenzaciju" za ono šta danas trpe. Neka druga djeca imaće malo tački na kugli zemaljskoj gdje će moći pobjeći od onoga što im u "amanet" ostaviše očevi. 

Tako, gdje god Lukačova djeca došla za 10, 20 ili 50 godina imaće problem objasniti kakav im je otac doista bio. Zato mu savjetujem da polako priprema odgovore na brojna pitanja kakva mu neminovno slijede od rođene djece.


Piše: Borislav Radovanović

Izvor: https://radovanovicborislav.blogspot.com/