Borislav Radovanović: Nema više -Dva blogera- Sjećanje na Slobodana Vaskovića
Umro je prvi i najveći bloger Balkana, neprevaziđeni Slobodan Vasković, hroničar jednog vremena čije radove će istoričari proučavati vijekovima. Saučešće porodici.
Vijest o smrti Slobodana Vaskovića nije me iznenadila jer sam znao da zadnjih godina ima ozbiljnih zdravstvenih problema, pa sam najviše zato povremeno ulazio na njegov blog i provjeravao ima li novih objava. Slutio sam da je ozbiljno bolestan, a opet se nadao novom tekstu kao indikatoru poboljšanja zdravlja.
Stariji je od mene svega osam godina i kroz tu vizuru očekivao sam dovoljno snage za oporavak, no nadanja su se pokazala zaludnim i sad nam nema druge do oprostiti se od NAJVEĆEG među nama blogerima. Stotine miliona pregleda pisanih sadržaja kažu ko je bio Slobodan Vasković i kakvu poziciju je zauzimao na vaskolikom prostoru Balkana.
Zbog forme djelovanja u današnjem informatičkom dobu Vasković je ostavio neizbrisiv trag i ogromnu materiju kakvu će istoričari naprosto morati proučavati narednih vijekova ukoliko žele spoznati ovo današnje ludo vrijeme. To se stručno naziva istorijski izvor prvog reda pošto je u pitanju savremenik i bukvalno hroničar važnih dešavanja.
Znači, Vasković je tokom života osigurao istorijsku poziciju i mnogi će ostati "upamćeni" samo zato što ih je pominjao u građi koju ostavlja iza sebe. Ogromnoj građi koja se proteže možebitno dvije decenije blogerskog djelovanja, a gdje je tek njegov ukupan novinarski rad. I to kao novinar istraživač koji je razotkrio nebrojeno afera i za javnost nepoznatih dešavanja.
Kad sam se prije 11 godina upustio u blogerske vode Vasković je bio svojevrsna vodilja kako to treba raditi, neko od koga sam učio "zanat". Zato sam ga mnogu puta citirao i stavljao linkove na njegove objave. Godinama. I redovito se pitao: kako imati milione pregleda, pa kako desetine miliona...???
Davno sam shvatio da Vaskovića nikad neću preteći i prestao se baviti "odmjeravanjima" ikakve prirode. Neki ljudi su naprosto neprevaziđeni ma šta drugi činili. Zato mi je bila čast kotirati kao drugi u medijski ustaljenom nazivu kojim nas je "krstio" ministar Dragan Lukač na sjednicama Narodne skupštine RS. Sjećate se režimskih prozivki "DVA BLOGERA"?!
Naše udruživanje kreće odmah po stradanju Davida Dragičevića i prvi smo započeli uzbunjivanje javnosti povodom tog zločina. Podnaslovna fotografija datira od 30. marta 2018. godine sa prvog većeg okupljanja Pravde za Davida kao svojevrsnog rezultata našeg djelovanja prethodnih dana. Vrhunac sam početkom oktobra iste godine protumačio donjom ilustracijom.
Nije mi poznato da je iko drugi uspio uzdrmati Dodikov režim kao "dva blogera" i tada, baš kao i danas, čast mi je biti drugi spram neprevaziđenog Vaskovića. No, postoji još jedna dimenzija našeg odnosa koju danas moram pomenuti.
Konkretno: Vasković je prvi objavio da sam uhapšen i životno ugrožen 3. septembra 2018. godine i tim činom po svemu sudeći SPASIO MI ŽIVOT ili me sačuvao od nekog drugog oblika stradanja. Samopovređivanjem sam se brzo izvukao iz policijskog pritvora, no i dalje sam bio uhapšen i držan kako bi bio omogućen zločinački plan.
Tek kad su dobili informaciju da u Banjaluci organizuju autobuse za masovan dolazak u Prijedor pustili su me iz policije, ali teško da bi tako brza reakcija javnosti uslijedila da Vasković nije prvi objavio kako sam životno ugrožen. Sutradan je na svom blogu prenio moju objavu i time učinio još jednu gestu pomoći. Zato mu ostajem vječno zahvalan i dužan.
Potpuno svjestan da zahvalnost nisam izrazio na adekvatan način, više puta sam ga baš grubo napadao i vrijeđao, no nikad nisam otišao dalje od trenutne emocije i adhok reagovanja. Zbog pomenutog duga uvijek sam se zaustavljao u pisanju protiv Vaskovića i danas mi je ta činjenica posebno važna. Bilo bi mi mnogo teže da sam "otišao korak dalje".
Nemam namjeru pravdati se ikom, nego samo zamoliti Vaskovića za oprost grijeha. I njegovoj porodici izraziti iskreno saučešće, te poželjeti da smognu snage nositi se sa ovom tragedijom. Ovozemaljski gledano izgubili smo jednu legendu, no njegova istorijska uloga ostaje neupitna vijekovima i zato takvi poput Vaskovića ne umiru nikad.
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
