Borislav Radovanović: Od Zagreba do Brisela - Dodikovo krunisanje kraljem bosanskim


Borislav Radovanović: Od Zagreba do Brisela - Dodikovo krunisanje kraljem bosanskim

Prije svega dvije sedmice ovdašnja javnost  bavila se "evropskim sankcijama" i bonskim ovlaštenjima Valentina Incka, pa čak i u kontekstu Dodikove posjete Zagrebu. Današnje "briselsko krunisanje" Dodika  definitivno potvrđuje da ovdašnji "analitičari", umjesto objektivnog tumačenja realnosti, tek mantraju o svojim snoviđenjima. Surova istina glasi: bićemo Dodikovi kmetovi sve dok ne skupimo dovoljno unutrašnje snage za demontiranje njegovog režima! 

Gdje su oni silni tumači unutrašnjih i međunarodnih procesa što su do prije desetak dana medijski najavljivali Dodikov politički kraj, evropske sankcije i primjenu bonskih ovlaštenja OHR-a? Valentin Incko izvali kako mu je "neko negdje sugerisao nešto" i to javnost prihvati kao nešto moguće i realno. Čak je Dodikovo sastajanje sa hrvatskim čelnicima Milanovićem i Plenkovićem tumačeno kao traženje "slamke spasa".

Zalud sam tekstom DODIK NE BLEFIRA: U Zagrebu "obrisao pod" sa Valentinom Inckom opširno objašnjavao kako dešavanja ne smijemo tumačiti kroz vizuru naših ličnih želja, nego po onome šta čini realnost. Koga zanimaju detalji neka otvori gornji link, a posebno zbog objašnjenja kakvim konkretnim zamislima sam preko "Pravde za Davida" pokušavao izdejstvovati sankcije Evropske unije za Dodika i vedete njegovog režima poput ministra Lukača. 

Kako rekoh u tom tekstu; nikad Dodik nije bio bliži međunarodnim sankcijama negoli početkom 2019. godine, no naprosto nismo izdržali još nekih desetak dana intenzivnih protesta. Bar ne u brojnosti od nekoliko hiljada, odnosno masovnosti interesanstnoj za dolazak uticajnih svjetskih medija u malenu kasabu poput Banjaluke. Dok smo imali "kritičnu masu" trajala je i  medijska pažnja, a skopčano sa time i bar deklarativna međunarodna politička podrška.

Najuže jezgro "Pravde za Davida" nastavilo je borbu mjesecima nakon onog svjetski poznatog razbijanja protesta, ali se priča svela na tek par desetina sposobnih za izdržavanje zaista teške torture, šta nas dovodi do suštine problema društva u kom bitišemo. Ukoliko se ovo može nazvati društvom.

Mnogo smo agilni u ispoljavanju podrške svakom ko najavljuje slamanje Dodikovog režima i uopšte simbioze vladavine etno-klerikalnih lidera. Dodik, Izetbegović i Čović su "troglava aždaja" sa kakvom nam se valja konkretno boriti, umjesto čekanja hrabrog viteza koji dolazi preko sedam gora i sedam mora. Ljudi moji, prošlo je vrijeme bajki i viteštva, pa i dobrih vilenjaka kakvi donose sreću čarolijama, samo mi to nikako da shvatimo.

Kako protumačiti činjenicu da smo se do prije desetak dana masovno bavili mogućnošću da nas  Viljenjak Incko spasi "bonskim čarobnim štapićem", čak i nakon nebrojeno njegovih izjava da svoje probleme možemo riješiti "čarobnim olovkama" kakve nam na glasačkim mjestima dijele svakih dvije godine. Milioni "čarobnih olovaka" biće u opticaju za mjesec i nešto, no bojim se da ni nakon toga nećemo shvatiti "šta smo bogu skrivili".

To što se Milorad Dodik danas šepurio u Briselu, pregovarao o kreditima i investicijama, o kandidatskom statusu i uopšte o našoj zajedničkoj budućnosti posljedica je rekordnog broja glasova koje je neki kandidat za člana Predsjedništva BiH osvojio ikada. To je bio odraz volje srpskog naroda u Bosni i Hercegovini kakav niko u Briselu nema namjeru osporavati. Ljudi moji, Mladen Ivanić nije osporavao Dodikovu pobjedu, a šta onda imamo očekivati od evropske administracije? Osim da Dodika "krunišu" kako je to danas učinjeno.

Uostalom, zar nam svjetski moćnici nisu dali dovoljno vremena za rušenje Dodika ili njegovih "surogata" u Federaciji BiH? Dvije godine trajala je neformalna "međunarodna izolacija", barem u vidu izostanka prijema i političke podrške, no taj period mi smo očigledno "prespavali". I čekali da nas Vilenjak Incko kotariše problema. Pritom nije potrebna vidovitost da bi spoznali kakve rezultate možemo očekivati na predstojećim lokalnim izborima. Zato se i ne bavim tom temom.

Dakle, Bosna i Hercegovina jeste subjekt predstojećih geopolitičkih procesa i sa te strane međunarodnim organizacijama i zainteresovanim državama valja pregovarati sa onima koji imaju realnu moć. Ili je neko doista pomislio da će svjetski moćnici o "mini Šengenu" pregovarati sa Vilenjakom Inckom? 

Vidjeli smo koliko je Aleksandar Vučić pokušavao Dodika izgurati iz epicentra odlučivanja, ali bezuspješno - kako sam opisao u vezanom tekstu. Znate, dio zaliha litijuma, "zlata 21. vijeka", nalazi se na teritoriji Bosne i Hercegovine, a po svemu sudeći ponajviše na prostoru Republike Srpske. Odatle je Milorad Dodik nezaobilazan pregovarač oko ispitivanja i eksploatacije litijuma sa ove strane Drine i vjerujte da će u narednom periodu sve češće biti dočekivan u svjetskim prestonicama. Elem, o tome detaljnije u narednim objavama.

Nastavlja se...

Piše: Borislav Radovanović

Izvor: https://radovanovicborislav.blogspot.com/

Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks