Borislav Radovanović poručuje ministru i direktoru policije RS javno: Kako vas nije sramota doći u Prijedor?!

Prijedor je posljednji grad u kom ministar Karan i direktor policije Kostrešević mogu "prodavati" lažnu zabrinutost za sigurnost djece i građana. Za neupućene: kampanja UNDP-a "Oružje ne štiti, oružje ubija" realizuje se u BiH - još od prošle godine. U laži su kratke noge!

Na prvi pogled djeluje društveno dopadljivo kada ministar i direktor policije odaberu grad 50-ak kilometara udaljen od udobnosti njihovih kabineta radi pokretanje kampanje "Oružje ne štiti, oružje ubija". Laičkoj javnosti godi kada MUP RS sa tako visokog nivoa proaktivno djeluje povodom zastrašujućeg stradanja djece u Beogradu.

"Drago mi je da smo izabrani da iz ove škole krene takva akcija, Nakon nemilih događaja, smo više posvećeni radu sa djecom" - ovako logički i gramatički nepravilno režimski mediji prezentuju riječi direktorice OŠ "Petar Kočić" u Prijedoru. Gospođu Bosančić i ostatak javnosti očigledno nisu obavijestili da se data kampanja u BiH sprovodi još od prošle godine i to nad uzrastom srednjoškolaca. Sveukupno gledano jeftino spinovanje javnosti očigledno polazi za rukom imenjacima Karanu i Kostreševiću.

Za objektivnu istinu i potrebne informacije dovoljno je kliknuti OVDE i vidjeti saopštenje MUP-a Zapadnohercegovačke županije, a sličnih sadržaja imate na pretek. Znači, kampanju koju bosansko-hercegovačke policijske agencije odavno provode u okviru Razvojnog programa UNDP-a ministar Karan "prodaje" kao svoju ideju ili akciju! Taman da se opravdaju ino-sredstva dobijena za realizaciju projekta uz glumljenje lažne zabrinutosti povodom tragedije u Srbiji. Sramno.

Posebno degutantno, preko čega ne mogu preći, jeste da su moj Prijedor odabrali za takve sramne manipulacije. Evropska javnost zna kako je u tom istom Prijedoru brutalno ubijen načelnik koji je iskreno brinuo za sigurnost djece i građana, odnosno ko je bio načelnik kriminalističke policije Radenko Bašić. Dva dječaka, osnovca, ostala su bez oca i životnog uzora jer se suprotstavio bandi koja drogom truje našu djecu i omladinu, koja razara našu budućnost.

Lažu kad kažu da "oružje ubija", ubijaju NELJUDI, a oružje je tek puko sredstvo ostvarivanja zločinačkih nauma. Jednako kao što je i 50.000 eura "sredstvo ubijanja" kada su u pitanju naručioci zločina poput egzekucije načelnika Bašića. Oružje, novac, droga i slično predmeti su bez ikakve upotrebne vrijednosti ukoliko su u rukama časnih ljudi, a samo neljudi istima se služe za svoje nečastivosti.

Ljudima i neljudima sudimo po njihovim djelima, pa tako razlikujemo načelnika Bašića i njegove egzekutore. Elem, pod egzekutore moramo podvesti i prljave policajce koji su znali za pripremanje ubistva načelnika, ali im je to odgovaralo pošto su ujedno bili i narko dileri. Tužilaštvo BiH je jednog takvog razotkrilo i procesuiralo, no nakon 14 mjeseci istrage ispade da je samo Dejan Jurišić pogazio policijsku zakletvu.

Prijedorčani masovno znaju koji policijski rukovodioci i operativci su godinama ogrezli u organizovanom kriminalu i teškom nemoralu, no takvi i nadalje "sprovode zakon". Silna obećanja o čistkama sopstvenih redova data nakon ubistva načelnika Bašića danas znamo da su bila LAŽNA, baš kao što je lažna zabrinutost za sigurnost djece u školama. Kad im to politički odgovara dođu u Prijedor da novinari snime lažna obećanja i glumatanja dobronamjernosti, nakon čega se vrate u svoje kabinete zadovoljni kako im manipulacije prolaze.

Ponavljam, ljude i neljude razlikujemo po DJELIMA. Ministar Siniša Karan i imenjak mu Kostrešević da obraza imaju u Prijedor ne bi nogom kročili, a kamoli po osnovnim školama ovako "prodavali" stare projekte UNDP-a. Pobogu, prijedorska djeca odlično znaju ko su policajci - narko dileri, dakle ono šta ministru i direktoru policije fol nije znano. Nisu upitali djecu ko su najveći kriminalci našeg grada zbog straha kakva imena bi im bila rečena! Uključujući i njihove podređene!

Jedno je gledati priloge režimskih medija i zamišljati kako kod naroda prolaze jeftine manipulacije, a sasvim drugo je suočavanje sa surovom istinom. U tekstu DNO DNA: Monstrum Darko Ilić stručni savjetnik ministra Karana pitao sam o čemu novi STRUČNI SAVJETNIK Sretoja Vujanović može "savjetovati" ministra. 

Vujanović je godinama sa nezaslužene funkcije policijskog načelnika doživljavao Prijedorčane kao retarde ili idiote bez imalo mozga, pa je očigledno identično posavjetovao ministra, no objektivna istina ih naprosto demantuje. Idioti su Vujanović i oni koje on uopše može "savjetovati", a šta vidimo po jučerašnjem sramnom činu. Pored činjenice da nakon 14 mjeseci "istrage" vajni ministar i direktor policije stoje na stanovištu kako u prijedorskoj policiji nema narko dilera i okorjelih kriminalaca. Djeca po osnovnim školama znaju istinu koju vrh policije gura pod tepih kao i decenijama unazad.

Hoćemo li o promjenama na čelu PU Prijedor? Vidite, Dragana Milojicu i te profesionalce oko njega i ranije su ovako pozicionirali - upravo kada je trebalo gasiti velike afere sprege policije i organizovanog kriminala. Vrhu MUP-a valjali su za saniranje niza afera tokom mandata Mirka Tufegdžije i Voje Pelkića, pa onda nakon prve smjene "prijedorskog šerifa" Gorana Mikanovića, tako da ovo dođe kao treća "rokada" nakon ubistva Radenka Bašića.

Elem, čim afere splasnu i javnost se utiša ove profesionalce šutnu na marginalna radna mjesta, dok ključne funkcije ponovo preuzima dobro poznata banda ogrezla u kriminalu i nemoralu. Ministar Karan posavjetovan od strane Sretoje Vujanovića možda ne konta određene procese, no mojoj malenkosti odlično je poznato šta se sve dešavalo. Pobogu, lično sam radio istrage koje su razotkrile ranije afere i "čistio" policiju od pomenutih kriminalčina. Pišem o tome godinama, pa da ne trošim prostor na detalje.

Suština je da Bašićeva dva sina odrastaju bez oca samo zato što je moralno i profesionalno brinuo o ugroženosti druge djece i građana uopšte od narko mafije i organizovanog kriminala po kom je Prijedor odavno prepoznatljiv. Sopstvena mi porodica, troje djece školaraca, godinama trpi teške posljedice moje borbe protiv iste te bande koja je mučki ubila Bašića. Treba li da iz grobova potežem desetine nevinih žrtava prijedorskog kriminala spregnutog sa policijom, a čija djeca su ostala siročad ili uništenih djetinstava? Godinama pišem o tome i nema potrebe za detaljisanjima.

Već sam najavio gadan okršaj povodom mog udaljenja iz policije, a posebice oko zastrašujućih posljedica kakvima se preko godine bavi evropska javnost. Danas nepobitno znamo koliko je iza "mog vakta" ojačala narko mafija, do nivoa ubijanja svjedoka i kolega koji su je ugrožavali, baš kao što činjenice i nepobitni dokazi utvrđuju kako sam ranije slične eskalacije uspješno suzbijao. Pored mene kao inspektora zločinački naumi čijim posljedicama zadnjih godina svjedočimo nisu bili realni i samo zato sam udaljen iz službe! I to ću javno dokazati!

Gospoda u vrhu policije imala je 14 mjeseci da uradi ono šta zakon i struka nalažu, da ministar i direktor policije konkretnim djelima pokažu kako ih trebamo vrednovati, a sad im se valja suočiti sa ISTINOM zanovanom na činjenicama. Jeftini spinovi poput jučerašnje "kampanje" i sramne zloupotrebe djece preko režimskih medija mogu prodavati laicima, a šta čak ni kad je vršnjačko nasilje u pitanju kod mene ne prolazi. Objavio sam kritički osvrt na projekat koji smo realizovali 2013. godine - kao minimum dokazivanja potrebnih kometencija (vidi klikom OVDE), a linkova na slične dokaze mogu postavljati koliko mi drago. Po tome se razlikujemo.

Možemo govoriti i o roditeljskim kompetencijama, kako sam to naveo tekstom Vi ste ponos našeg grada. Školski uspjesi moje djece dobro su poznati, a sad zamislite da žive u iole pristojnim uslovima umjesto socijalne bijede na kakvu ih je OSUDIO politički i institucionalni vrh Republike Srpske. Zbog naplata kredita čeka nas iseljenje iz porodične kuće koju sam teško stekao, no i kad preselimo pod šator u banjalučkom parku "Mladen Stojanović" moja djeca će i nadalje postizati izvanredne rezultate. Neljudi su od njih načinili fajtere koji bez obzira na prepreke idu ka zacrtanim ciljevima.

Prednje navodim upravo zbog naslovnog pitanja - kako ministra i direktora policije nije sramota doći u Prijedor? Zbog poginulih saboraca i kolega izbjegavam suočavanja na manifestacijama koje pohode, zbog djece zaobilazim škole u kojima izvode ovakve sramne manipulacije, no zato imam ovaj blog da reagujem i TROTOARE ISPRED INSTITUCIJA. Na blogu postavim pitanja nosiocima funkcija nadležnih organa, a onda najavim dolazak ispred radi dobijanja odgovora i tako redom.

Hoće li me neko podržati ili pridružiti mi se u tim aktivnostima pokazaće vrijeme i konkretna dešavanja, odnosno kakva je svijest ljudi povodom budućnosti svoje djece. Ukoliko mojim Prijedorčanima odgovara da ih sa "kampanjama" poput jučerašnje tretiraju idiotima neka aplaudiraju ministru i direktoru policije. I zanose se mantrama koje decenijama slušaju, a novi grobovi nevinih žrtava kontinuirano rastu. Kome je "životni cilj" da mu sin bude narkoman, a kći prostitutka, neka i nadalje okreće glavu od surove istine i opasnosti kakve vrebaju našu djecu.

Ukoliko mislite da ovim tekstom činim nekakav "zaokret" spram ranijih objava postoje vrlo prosta objašnjenja. Informacije "ukrštam" iz više različitih pravosudnih tijela i policijskih agencija, pa i dalje stoji PLAN HAPŠENJA prljavih prijedorskih policajaca. Od MUP RS bilo je dovoljno pojedine udaljiti iz službe iliti suspendovati po ma kom osnovu, čisto radi olakšavanja daljih akcija SIPA po nalozima Tužilaštva BiH.

Niko ne sprečava MUP RS da pohapsi bitange i sprovede u tužilaštvo radi procesuiranja i pritvaranja, no isto tako druge službe nisu spremne ulaziti u rizike možebitnih sukobljavanja sa naoružanim "kolegama". Ovako proizilazi da su okorjeli policijski kriminalci zaštićeni od strane vrha policije Republike Srpske i dok je tako planirane akcije ostaju mrtvo slovo na papiru. Dakle, zašto ministar i direktor policije štite kriminalce u sopstvenim redovima - trebate njih pitati.  Nastaviće se...

Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter