Borislav Radovanović: Srećan Dan policije bivšim -kolegama-
Koliko su pojedinci dostojni stati ispred spomen ploče poginulim policajcima ne određuju funkcije i činovi dobijeni od mafijaškog režima, nego djela i realne zasluge. Ili ćemo i nadalje imena dokazanih heroja prekrivati kao u Prijedoru? Možda nas ekocid stigne kao primjerena kazna za kolektivnu neodgovornost?
Upitaše me juče da prokomentarišem televizijski prilog povodom obilježavanja Dana policije u PU Prijedor. Pa sam tako vidio načelnika Dragana Milojicu kako novinarima tvrdi kako je dat parastos, te položeni vijenci i zapaljene svijeće ratnim herojima i za ČETIRI policajca poginula na izvršenju poslova i zadataka policije.
Međutim, kako vidite obilježeno crvenom strelicom samo su tri imena upisana na spomen ploči, dok je ime načelnika Radenka Bašića i nadalje prekriveno - nakon što je prethodno bilo uklesano. Bašićeva porodica ne pristaje da mu ime stoji na spomen ploči dok god odgovorni za njegovo stradanje rade u PU Prijedor ili objektu na kom spomen ploča stoji.
Već prvim tekstom na temu pogibije načelnika Radenka Bašića ukazao sam da su brojne "kolege" znale šta planira i priprema Dalibor Dugi Railić, a kasnije sam to razjasnio i potkrijepio dokazima kroz desetine objava. Sve sa imenima, prljavim rabotama i odgovornostima i nedavno povodom četiri godine od brutalne egzekucije sumirao tekstom Preuranjeni zaborav heroja.
Elem, vremenom su se iskristalisale dvije kategorije odgovornosti lažnih kolega povodom ubistva ovog hrabrog i primjernog načelnika. Prva, svi koji su znali za pripremanje zločina i u najblažoj varijanti nečinjenjem doprinijeli njegovom počinjenju. Druga, svi koji su se svrstali uz notorne kriminalčine zataškavanjem istine i pomaganjem u izbjegavanju krivične odgovornosti.
Promijenjeno je rukovodstvo PU Prijedor i svi smo očekivali čistku okorjelih kriminalaca u policijskim redovima, no vidimo da se svi drže zajedno, da su odreda kolege sa tim banditima i time ne mogu biti kolege pokojnom Bašiću, meni i svima koji naprosto vide surovu istinu. Zato naslovno i govorim o bivšim "kolegama".
I nije to samo problem PU Prijedor jer sam davno tekstom upitao tadašnjeg ministra i današnjeg predsjednika Sinišu Karana i direktora policije Sinišu Kostreševića: "Kako vas nije sramota doći u Prijedor?". Odgovorili su mi brutalnim prebijanjem u KPZ Banja Luka sa namjerom da me načine invalidom. Srećom operacija na UKC-u je uspjela i sačuvala me posljedica "zavlačenja lakta" zatvorskog čuvara Petrovića i ostatka Selakovih razbojnika.
Ne govorim ovde o zavjeri ćutanja i nečinjenja, nego o brutalnom suzbijanju borbe za istinu i pravdu. Detaljno sam objašnjavao i čak prezentovao dokumente kako je načelnik Bašić istraživao kriminal i korupciju unutar policijskih redova i pravosuđa tako da istraga ubistva Mihajla Stupara nije bila presudna u zavjeri njegove mafijaške likvidacije.
Imamo višedecenijsko guranje pod tepih zastrašujućih zločina i smrtnih stradanja desetina nevinih građana, te davno uspostavljenu praksu UBIJANJA SVIH KOJI UGROZE ORGANIZOVANI KRIMINAL spregnut sa mafijaškom državom. Od Irene Predojević do načelnika Bašića, a nije mi problem povući kriminalne veze i prije davljenja i spaljivanja tijela nesrećne djevojke.
Šta je poenta ove objave i "čestitke"? Ti što su juče polagali vijence i palili svijeće nisu dostojni prići spomen ploči poginulih policajaca! Opoganili su spomen ploču i uspomene koje ista simboliše! Nema tu govora o policajcima, a kamoli kolegama!
Svako od nas je u prilici da izabere stranu između dobra i zla, a izbor se ne može zamaskirati mantrama, nego konkretna djela pokazuju ko smo i šta smo, a posebice kad policajac životom plati samo zato što se držao zakona i profesionalnog digniteta. Dovoljno sam objasnio za shvatanje da je Bašić znao ili bar slutio posljedice svog profesionalnog djelovanja, no nije odustajao i stradao je kao heroj.
Odlično se zna šta treba učiniti da se pločica koja prekriva Bašićevo ime ukloni sa spomen ploče, baš kao što vidimo da od Milojice i ostatka "kolega" sa te strane nema vajde. Razočarali su kako se niko nije nadao i to je iz današnje vizure iskristalisana činjenica. I odlično prezentovana brojem glasova datih protivkandidatu Siniše Karana od strane ogorčenih Prijedorčana.
Koliko je ogorčenje naraslo u međuvremenu najbolje pokazuju komentari na ovom blogu, a koji se dalje reflektuju na gradske teme i prepričavanja. Što režim jednostavnom anketom ne provjeri "povjerenje" kakvo uživa u Prijedoru? Odugovlačenjem samo pogoršava rezultate pošto dalja istraživanja planiranog EKOCIDA tek će ozbiljno uzburkati širu javnost.
Ideju da 100.000 tona zagađene šljake iz zvorničke spalionice smeća "gurnu" u autopot Prijedor - Banja Luka, a 10.000 tona teških otrova iz letećeg pepela zakopaju u rudne jame Omarske, i to godišnje, teško da će progurati i policijska brutalnost. Ponavljam: ovo su godišnje količine otpada, a lako je zamisliti 10 godina i MILIONE TONA.
Sa druge strane zenički kotlovi projektovani su za spaljivanje svega i svačega, to su već postojeći "krematoriji" za smeće iz Hrvatske i Slovenije, tako da ćemo se sa milionima tona toksičnih materija suočiti mnogo brže negoli to predviđaju zvornički planovi. U narednim danima ću vam predočiti fotografije već pripremljenog komunalnog otpada iz Hrvatske da vidite šta nam u dogledno vrijeme dolazi.
Ukoliko niste znali EKOCID je teži zločin od genocida pošto mu je obim uništenja mnogo šireg karaktera. Kod takvih opasnosti ljudi su dokazano spremni započeti ratove, a po sve učestalijim "taktičkim vježbama" policije čini se da je i režim toga svjestan. Uostalom, znam koliko se zagrebačkim i ljubljanskim "partnerima" Gocija Pavlovića žuri zbog gomilanja komunalnog otpada i sve većih problema povodom toga.
Baš kao što znam sa kakvim "građevinskim materijalom" Dodik računa - kada je nekidan najavio intenziviranje izgradnje autoputa i rekonstrukcije puteva. Jednako kao što davno provjereno računa na policiju u sprovođenju EKOCIDA i drugih užasavajućih planova. Zato ne mogu govoriti o nikakvim kolegama, nego je realnije o neprijateljima u predstojećim bitkama za opstanak.
Odavno nemam dilema uz koga će se svrstati policija, odnosno na koga je dokazano spremna udariti kordonima, a ukoliko narod danas ne shvata opasnost koju ukazujem navikao sam da vremenom ipak skonta. Sa druge strane kao vječiti optimista računam da ovi mladi policajci nisu dovoljno mentalno kontaminirani i možebitno reaguju drugačije od očekivanog. Ko zna?
U svakom slučaju današnji dan simbolički je pogodan za otvaranje ovakvih tema i normalno da ne propupštam priliku proaktivnog djelovanja iliti uzbunjivanja javnosti povodom opasnosti nesagledivo teških posljedica. Od direktnih posljedica ekocida ja sam zaštićen i geografski i preduzetim radnjama, tako da djelujem iz vizure društvene odgovornosti i dobronamjerno spram naroda.
Možete li shvatiti da se neke stvari rade iz uvjerenja? Iz čiste humanosti. U policiji plata liježe radili ili ne radili, a najtežim zločinima i opasnostima malobrojni se bave iz vizure da je kriminalistika HUMANISTIČKA naučna disciplina. Bar su tako nekad učili pokojnog Bašića, mene i hiljade drugih. Koliko i kako smo različito usvajali gradivo druga je priča.
Odlično se zna kako mafijaški režimi razaraju sisteme bezbjednosti i podređuju ih sopstvenim interesima, pa i kad treba brutalnim primjerima ubistava, progona i torture. Zato su bitni simboli i heroji koji su postradali zbog uvjerenja pošto pokazuju narodu kakve narative treba slijediti - umjesto politikantskih mantri i jeftinih spinova. Pa sve do toga ko treba biti primjer mladim policajcima.
Djela nas određuju, a kako vidite činove i funkcije može dobiti svaka kriminalčina i budaletina. Profesionalni autoritet stiče se radom i realnim zaslugama i kad je tako zasnovan džaba svaki trud klošarima i kokošarima. Tako se odlično zna ko su policajci dostojni čestitki u današnji dan, te po čemu se razlikuju od formalnih "slavljenika".
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
