Borislav Radovanović: Umišljaji tužilačke bitange Mladena Mitrovića (Video)

Kakve "zakone" primjenjuje Mladen Mitrović kad nesrećnu ženu bez ispaljenog metka optužuje za pokušaj ubistva i preko svojih poslušnica ishoduje tri godine zatvora, a Jovica Đermanović dugove rješava rafalom sa 22 hica nad žrtvom koju je prevarom namamio na lice mjesta i dobija sporazumnih sedam godina? O kakvoj "sudskoj praksi" govorimo?

Novinarska legenda Nikola Morača u novoj autorskoj emisiji, koju možete pogledati klikom na link Da li je presuda od 7 i po godina zatvora za ubicu kazna ili nagrada, prenosi oprečne stavove oca ubijenog Save Čolića, advokata ubice Jovice Đermanovića i tužioca OJT Banja Luka Nikoline Ševa, a u kontekstu naslovnog pitanja. Đermanović je sporazumom sa tužilaštvom presuđen na sedam godina za ubistvo, osam mjeseci za nelegalno posjedovanje oružja i jedinstvenom kaznom na sedam i po godina zatvora.

Takva presuda ishodovana je prekvalifikacijom zločina sa "Teškog ubistva" na blaže krivično djelo "Ubistvo", a nakon "istrage" pod suverenom palicom Mladena Mitrovića, inače megakriminalca na čelu OJT Banja Luka. Pritom je od esencijalnog značaja bio nalaz vještaka psihijatrijske struke koji je kod Đermanovića u momentu počinjenja djela konstatovao "stanje bitno smanjene uračunljivosti", a što nas vraća na nedavno započetu temu.

Tužiteljica Nikolina Ševa i advokat Saša Labotić, koji brani Đermanovića, naveli su više predmeta "sudske prakse" sa sličnim kaznama u pravdanju tako blage kazne i sporazuma koji su postigli. Podsjećam da je ubica u Savu Čolića iz automatske puške rafalom sasuo 22 matka, usred dana i pored brojnih prisutnih (indirektno ugroženih), te BEZ UPOZORENJA ili ikakvog kontakta, a što sam istog dana objavio tekstom KAD POLICIJA I PRAVOSUĐE ZAKAŽU: Jovica Đermanović "presudio" Savi Čoliću.

Detaljno sam objasnio zašto se Savo Čolić u momentu stradanja MORAO nalaziti u pritvoru, te kako su mu iz prijedorske policije i tužilaštva kontinuirano i višestruko pomagali u izbjegavanju krivične odgovornosti. Čak 37 dana bitange su zataškavale brutalno prebijanje svjedoka u predmetu "Vertigo" sa teškim tjelesnim povredama, a potom i krivično djelo razbojništva.

Kako sam najavio objelodanjivanjem akcije "Vertigo" tužilačka kriminalčina Mladen Mitrović na sve moguće načine pomagaće osumnjičenima pošto su dio iste narko mafije, odnosno kriminalni saučesnici, a danas je lako provjeriti jesam li takvim predviđanjem omašio. Mitroviću je odgovarao mrtav Savo Čolić kako ne bi progovorio o organizovanom kriminalu i zato je ovakvom sporazumnom "kaznom" nagradio Đermanovića.

Iz navoda oca ubijenog Čolića da se naslutiti kako je Đermanović ubistvom izbjegao vratiti ogromna dugovanja prema njemu, te da je osuđivan i sklon svemu i svačemu. Pošto nije bilo suđenja oštećeni otac i svjedok nije bio u prilici procesno iznijeti svoje navode i dokaze, pa i možebitne motive zločina vezane za dugove i prevare počinoca. 

Elem, psihijatrijski nalaz i "stanje bitno smanjene uračunljivosti" posebno su mi bitni zbog teme nedavno potegnute tekstom Otvoreno pismo predsjednici Vrhovnog suda Danieli Milovanović. Na jednoj strani imamo surovo ubistvo sa 22 hica sasuta u žrtvu iz automatske puške i još kako prisutnim KORISTOLJUBLJEM kao možebitnim motivom ili u minimumu velikog novca kao utvrđenim uzrokom sukoba.

Ptice na grani znaju da je ključno kod koga se nalazi inkriminisani novac i da se osumnjičeni sa policijom i pravosuđem dogovara novcem žrtve. Što bi Đermanović vraćao dugove Čoliću kad sa mnogo manje novca može KUPITI presudu i dok je na izdržavanju kazne zasigurno neće platiti dugove ili štete? Pobogu nismo djeca.

Tužiteljica Nikolina Ševa nekom drugom može mantrati o "ekonomičnosti postupka" kao razlogu skaradnog sporazuma o svega sedam godina zatvora za brutalno ubistvo, a moja malenkost joj javno kaže dvije stvari. Prva, imala je tzv. čvrst slučaj i sigurnu osuđujuću presudu pa je sporazum sa optuženim potpuno neopravdan. Druga, ona je samo poslušnica svog šefa Mladena Mitrovića u zataškavanju njegove odgovornosti za ranije direktno povezane teške zločine u domenu organizovanog kriminala. 

Eto, da stari novinarski vuk od aktera sporazuma nije izvukao "priznanja" ostali bi uskraćeni i za ovo malo istine o stradanju Save Čolića. Moram naglasiti da je Nikola Morača PRVI javnosti prenio zastrašujuću priču Božane i Ilije Kovačića, koju sam nastavio tekstom sa gornjeg linka. 

Sa druge strane Božana Kovačić nije ispalila nijedan metak ka "žrtvama", nije u njih usmjerila pištolj dok su metalnim šipkama i bokserom prebijali nju, supruga Iliju i čak maloljetnog sina, nego je neprimjetan pokret u trajanju četvrt sekunde poslužio za zataškavanje udarca metalnom šipkom u glavu (opasnog po život i tijelo) od strane "oštećenog". 

Nakon što ju je metalnom šipkom odalamio po glavi i bukvalno patosirao napadač je pokušao oteti pištolj i tom radnjom produkovao opaljenje i samoranjavanje, no za taj dio optužnice Božana je oslobođena. Elem, valjalo je "pokriti" skandaloznih 16 mjeseci pritvora u kom su teško nezakonito držali Božanu i Iliju Kovačić, pa je tako nađen "umišljaj" da ubiju drugog - umišljajnim pokušajem i podstrekavanjem.

Božana je bez ispaljenog metka, dok je branila sebe, supruga i maloljetnog sina od brojnih napadača, osuđena na tri godine zatvora, dok je njezin suprug Ilija osuđen na tri godine i devet mjeseci zato što je oboren na tlo nekih 15 minuta jaukao od bolova i zapomagao u pomoć usljed premlaćivanja metalnim šipkama i bokserom. Koliko je suprugu u tom stanju mogao podstrekavati na ubistvo toliko je i ona bez ispaljenog metka ispoljila "smrtonosnu silu" i pokušaj ubistva.

Detaljno sam objasnio kako je vještak psihijatrijske struke kod Kovačića konstatovao stanje neuračunljivosti, te da je u cilju ishodovanja osuđujuće presude "kadija" Mirjana Miodragović Bastak naložila vještačenje psihijatrijskoj ustanovi - ali bez dostavljanja ključnih dokaza i svjedočenja vještaka na glavnom pretresu. No, opet nije mogla izbjeći utvrđeno "stanje bitno smanjene uračunljivosti" konstatovano nalazom kao i kod Jovice Đermanovića.

Kod Ilije i Božane prijedorsko tužilaštvo utvrdilo je "umišljaj" da ubiju neidentifikovanu žrtvu legalnim pištoljem iskorištenim za odbranu od brutalnog prebijanja hladnim oružjem, a kod Đermanovića očigledno nema umišljaja iako je na lice mjesta ponio automatsku pušku i u žrtvu sa distance sasuo 22 metka, a namamljenu obećanjem vraćanja duga. Velikog duga iz prevarnog poslovanja!

Treba ukazati da je kod Đermanovića kao kod Kovačića konstatovan UMIŠLJAJ onda bi govorili o nekom od pripisanih kvalifikovanih oblika ubistva iliti o "Teškom ubistvu", a nadalje povezanim sa okolnostima tipa koristoljublja, podmuklosti, bezobzirne osvete ili naročito niskih pobuda. Jok, utvrđena je čudnovata "bitno smanjena uračunljivost" kakva ga nije omela da namami žrtvu, nabavi i pripremi automatsku pušku, vozi do mjesta počinjenja... 

Jeste da govorimo o optužnicama banjalučkog i prijedorskog tužilaštva, no na čelu oba organa u vrijeme počinjenja djela bio je kriminalčina Mladen Mitrović. Imena njegovih mladih i neiskusnih poslušnica zaista su nebitna kad svako iole upućen zna kako ova bitanga zloupotrebljava pozicije glavnog tužioca.

Kako bi Mitrovićevo krivično gonjenje bilo opravdano u Prijedoru se pobrinula njegova bivša koleginica (bivša tužiteljka) Mirjana Miodragović Basrak, pa smo dobili skandaloznu presudu nakon još skandaloznijeg postupka dok za Banjaluku valja utvrditi koji "kadija" je verifikovao sporazum sa očiglednim ciljem izbjegavanja javnog suđenja i mogućeg razotkrivanja kriminalizacije policije i pravosuđa.

Normalno da bi se suđenjem poteglo pitanje kako se Savo Čolić nalazio na slobodi umjesto u pritvoru, a što smo raskrinkali komentarima na tadašnji tekst i detalje sprege sa prijedorskom policijom, pa sve do organizovanog kriminala iz akcije "Vertigo" i potonjih skandaloznih pogodovanja osumnjičenima kakva sam detaljno opisivao. Zato je tužilaštvo prihvatilo prijedlog odbrane i sklopilo nakaradan sporazum.

Je li Mitrović od Kovačića pokušavao izvući novac ili je po srijedi uobičajeno pokrivanje svojih kriminalnih pajtosa u policiji još uvijek pokušavam dokučiti, no dilema oko kriminalnih nauma nemam i to sam prvim tekstom jasno apostrofirao. Isuviše dugo i dobro znam Mitrovića i Miodragovićku da bih bio naivan sa kakvim motivima pristupaju predmetima. Ili mito ili zataškavanje, trećeg nema!

Može i nešto konkretnije, Mirjana Miodragović Basrak sa osumnjičenima iz akcije "Roma" pregovara uveliko preko pola godine (bliže godini) iako tada nije bilo naznaka optužnice. Šta ima sudija da "pregovara" sa osumnjičenima u predmetu gdje nema optužnice i time ne može imati ikakve veze sa tom pravnom stvari. Zakon je tužilaštvu dao ovlaštenje pregovaranja i sporazuma, a sudije kad čine takve stvari nepobitno govorimo o krivičnom djelu, mitu i korupciji. 

Znate da sam najavio kako je istraga okončana i optužnica pripremljena, no već sam imao informacije šta lopuža Mirjana Miodragović Basrak muti sa osumnjičenima iz akcije "Roma" i pratio razvoj situacije, a vi vidite zašto izostaje dalji tok postupka. Kako ranije urađena podnaslovna ilustracija pokazuje prijedorske "kadije" istražuju mene, ali i moja malenkost revnosno istražuje njih. Samo je pitanje kada mi tematski ili taktički odgovara da neku informaciju objelodanim.

Kako sam najavio HOROR porodice Kovačić ću detaljno opisati, a vidite kako se neka dešavanja podudare i nameću pitanja kakva sam kao esencijalna pozicionirao prvim tekstom. Taman prilika da predsjednici Vrhovnog suda Danieli Milovanović dodam nove primjere "sudske prakse" primijenjene na Kovačićima, te nevjerovatnih odnosa umišljaja i bitno smanjene uračunljivosti. Nastaviće se...

Piše: Borislav Radovanović
Foto naslovna: Mladen Mitrović/Ubistvo Savo Čolić/Borislav Radovanovic blog
Video: Srpskainfo
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter