Dado Topić: Rokenrol je život nacrtan finim potezima kista

"Rokenrol nije laka nota, jeftina zabava, ples, amaterizam u svom punom sjaju, bezvezno trošenje energije. Rok je poruka, ritam i harmonija srca i duše."

”Vjerujem da smo konačno rokenrol i rok zauvijek stavili na pravo mjesto. Rokenrol nije laka nota, jeftina zabava, ples, amaterizam u svom punom sjaju, bezvezno trošenje energije. Rok je poruka, ritam i harmonija srca i duše. Rok je život nacrtan finim potezima kista, najljepšim bojama na platnu sudbine, koju često iz neznanja nazivamo slobodom, a kao što svi odrasli znamo, to ne postoji”, rekao je Dado Topić u razgovoru s novinarom BUKA magazina.

Po mišljenju mnogih muzičkih kritičara, Dado Topić je najbolji vokal s prostora bivše Jugoslavije. On je odličan i instrumentalista. Tekstopisac je i kompozitor mnogih pjesama koje su ušle u antologiju rok muzike. Spomenućemo neke od tih pjesama: ”Istina mašina”, ”Za koji život treba da se rodim”, ”Da li znaš da te volim”, ”Makedonija” i mnoge druge. Karijera Dade Topića započela je sredinom šezdesetih u srednjoškolskom bendu ”Đavolji eliksiri”, a kasnije je oformio bend ”Dinamiti”. Na poziv Kornelija Kovača, preselio se u Beograd, gdje je postao pjevač Korni grupe. Nakon toga, u Zagrebu je osnovao grupu ”Time”, koja mu je donijela veliku popularnost. Raspadom grupe ”Time”, nastavio je sa solo karijerom i muzički je aktivan sve do danas. S rok divom Slađanom Milošević snimio je po mnogima najljepši duet za pjesmu ”Princeza”.

Novinar Buka magazina u razgovoru s Dadom Topićem sumirao je ovu pandemičnu 2020. godinu i saznao na koji način ju je prebrodila ova rok legenda. Razgovarali su o karijeri, muzičkoj sceni, muzičarima, rok muzici uopšte i neizbježnom korona virusu.

Već skoro godinu dana hara pandemija korona virusa. Kako je ona uticala na vašu karijeru?

Dado Topić: 2017. godine napisao sam stihove za pjesmu Ovaj svijet je ludnica. Tekst glasi: ”Ovaj svijet je ludnica, scenario kaosa, pandamija virusa, anarhija medija”.  Izgleda da da sam bio u pravu i žao mi je je zbog pandemije. Ostali stihovi su opis realnosti, to jest svakodnevnog sadržaja života u svijetu u kom živimo. Moja karijera glazbenika nije ono što pod tim pojmom razumijemo. Glazba je moj život – moj život je glazba. Karijera može biti i nešto što je izraz ili posljedica oportunizma ili potraga za što kraćim putem do nekog cilja kao što su uspjeh, novac, medijska pozornost i slično. Odgovor bi bio - korona me frustrira, ali mi i daje mnogo vremena za promišljanje i traženje novih harmonija i stihova za moje pjesme.

Gdje provodite vrijeme u toku ove pandemije? Da li se plašite ovog virusa?

Dado Topić: U obitelji i sa prijateljima koji su fizički i mentalno okej. Ne, ne plašim se virusa, jer strah od bilo čega nikada nije bio kočnica ili crvena lampica upozorenja za odluke koje sam donosio u životu. Uvijek sam vjerovao i tome mogu svjedočiti da sreća i bog prate hrabre. 

Mislite li da je prenapauhano sve to oko pandemije i da nije sve tako strašno kao što javljaju mediji?

Dado Topić: Ako dobro razumijete globalni marketing i i stvaranje mutne vode u kojoj se love velike ribe, jasno je da globalni farmaceutski i medijski lobiji dolijevaju kerozin na ionako veliko pozorište i stalno izvještavanje o mnogo zaraženih i mnogo umrlih, ali to su upravo motivirajući faktori za što većom potražnjom njihovih proizvoda i uznemirujućim izvješćima s terena u stilu i maniru „uglednih“ tabloida. Samo stvaraju atmosferu straha. Ljudi se više ne rukuju, tek neki se dodiruju laktovima, žalosno i smiješno. Postajemo zombiji, baš onako kako to oni žele.

Vjerujete li medijima?

Dado Topić: Ovisno o tome tko izgovara i tko priprema tekst. Mediji ne kriju svoj programski i stilski manir kome je cilj da se samo njima vjeruje, jer samo oni imaju monopol na istinu. Mediji su samo alatka kojom se koriste manipulatori i i kreatori onog što bi trebalo zadovoljiti mase potrošača i držati ih u stanju intelektualne hibernacije. Za divno čudo, to im već dugo uspijeva, dakle svijet je u banani. Poznato je da smo postali od majmuna i čini se kao da svijesno okrećemo kompas evolucije i sve više se ponašamo kao naš bliski rođaci.

Da li ste radili na nekom novom materijalu?

Dado Topić: Da, iako već godinama namjerno i svjesno ne izdajem nosače zvuka i ne želim biti klovn i zabavljač masa, ”folk primitiva”, a to je danas trendi i mainstream u tržišnom natjecanju glazbene industrije. Njima je važno samo neka bude hit, a ja se sjećam jednog kratkog monologa gospodina Drage Diklića koji je rekao ”Hit je za hititi.”

Mnogi muzičari su u nedostatku koncerata, nastupa počeli da pišu čak i romane. Da li ste vi došli na takvu ideju?

Dado Topić:  Strašno i uvredljivo za istinske pisce romana, eseja, poezije. Jednom mi je moj profesor engleskog rekao: „Nikada ne rasti tamo gdje te nisu sadili“. Pišanje u tuđi bazen nikada nije bio moj stil.

Ako se i dalje nastavi sa ovim mjerama kojima se ne dozvoljava održavanje koncerata, na koji način muzičari mogu da se izbore za svoja prava na egzistenciju?

Dado Topić: Siguran sam da mnogi znaju i da rade neke druge poslove. Nema kruha bez motike.

Kakvo je Vaše mišljenje o koncertima koje rade muzičari na internet mrežama? Mogu li oni nadomjestiti taj nedostatak živih svirki?

Dado Topić: To mi je simpatično, ali uistinu to je samo pokušaj provjetravanja prostora i potraga za novom markom dezodoransa kojim bi prikrili neugodni miris samodopadnosti i neznanja.

Da li time rokenrol gubi smisao, jer svrha rok koncerta nije samo muzika, nego i način života i druženje?

Dado Topić: Rokenrol je apsolutno krivi zajednički nazivnik za glazbu koju često stavljamo u prostor i vrijeme druge polovice dvadesetog  stoljeća. Glazba je plod  duha i talenta, glazba je lijepa, ali sve što je lijepo ne mora biti glazba. Nirvana, Sex Pistols i još neki, recimo Kiss, imali su neke elemente estetskog, ali glazba im je bila užas. Rock glazba je obogatila planet bluesom, soulom, hard rockom, metalom, rock jazzom i imenima genijalaca Nat King Cole, Frank Zappa, Elvis, Sinatra, Prince, Pink Floyd, Hendrix, Paul Rodgers, Queen i jos tisuće velikih, kao što su nekad bili Bah, Mocart, Bethoven, Čajkovski, Šopen. To je baština na koju smo ponosni. Svi pravi glazbenici. Naravno, moramo priznati i postojanje Indigo Boysa koji su svojim plagiranjem, „krađom“ tuđih nota i melodija, zaradili bogatstvo, ali za njih vrijedi ono da cilj opravdava sredstvo. Rađamo se u svijetu zvukova i, naravno, možemo reći da je glazba dio našeg bića i da nam je potrebna kao zrak koji udišemo.

Kakvo je Vaše mišljenje o novim rok bendovima? Da li zadovoljavaju kritike one stare rok škole kojoj Vi pripadate?

Dado Topić: Novi jesu, ali to što sviraju nije rock. Poslušajte stihove, prazna frazeologija. Gitarski rifovi posuđeni od klasika. Za njih bi se moglo reći ono staro, vidjela guska da se konj potkiva, pa i ona digla nogu.

Uprkos mnogim godinama koje ste proveli na sceni, još uvijek imate energije, a glas vam se ni malo nije promijenio. Kako uspijevate da očuvate tu snagu i harizmu koju dajete publici sa stejdža?

Dado Topić: Svaki koncert kao da je prvi. Izuzetno poštujem publiku i nastojim odsvirati i otpjevati koncert kao da mi je posljednji. Već nakon sat svirke sav sam mokar, pa često sviram gol do pasa. Kosa mi se lijepi za lice, ali ja ne stajem. Vjerojatno kao bokser izgubim neku kilu. Najljepši je trenutak zajednički naklon publici s cijelim bendom i pozdrav: ”Volimo Vas”. Publiku ne možete prevariti. To znaju bendovi koji su trajali neko vrijeme i  nestali u magli svoje nevjerodostojnosti.

Mnogi su mišljenja da ste vi najbolji vokal svih vremena s prostora bivše Jugoslavije. Da li vam to imponuje i imate li nekog favorita, pjevača, koji mislite da je rame uz rame s Vama, što se tiče pjevanja?

Dado Topić: Znam da sam dobar pjevač, ali mi je trebalo pedeset godina da to mogu reći bez ikakve skromnosti. Dobar sam bio u grupi Dinamit, u Korni grupi nisam bio zadovoljan sobom, u grupi Time odrastao sam kao autor, aranžer, basist i pisac stihova. Moje pjesme su jako teške za pjevanje. Naravno, ne sve, ali balade i rokačine su moja specijalnost. Lijepo zvuči to „najbolji pjevač“, ali ja se ne takmičim ni sa kim. Ja pjevam kao Dado Topić, a taj je samo jedan od nas. Nema najboljih, samo iskreni i pravi ljubavnici boginje muzike. Toše Proeski, Dino Jelušić, Najda iz grupe Smak, Đorđe David i još neki dobri dječaci. Važan je kvalitet i rok trajanja.

Ima li rok budućnost na ovim prostorima?

Dado Topić: Vjerujem da smo konačno rokenrol i rok zauvijek stavili na pravo mjesto. Rokenrol nije laka nota, jeftina zabava, ples, amaterizam u svom punom sjaju, bezvezno trošenje energije. Rok je poruka, ritam i harmonija srca i duše. Rok je život nacrtan finim potezima kista, najljepšim bojama na platnu sudbine, koju često iz neznanja nazivamo slobodom, a kao što svi odrasli znamo, to ne postoji.

Poruka čitaocima.

Dado Topić: Život je izgubljeno blago, ako ga nismo proživjeli onako kako smo htjeli.

Izvor:buka