Dodikova i SNSD igranka bez prestanka: Zakon o neprimjenjivanju Dodikovih odluka (Foto)

Milorad Dodik tablu Ustavnog suda BiH premješta na ulaz svoje palate. Po istom konceptu valjalo bi uvesti neprimjenjivanje njegovih odluka do usvajanja Zakona o Predsjedniku Republike Srpske. Objavljujem tekst prijedloga takvog zakona.

Narodna skupština Republike Srpske na današnoj Osmoj posebnoj sjednici usvaja lex specialis zakon kojim utvrđuje da odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ubuduće neće biti primjenjivane na teritoriji ovog entiteta. Van svake sumnje u pitanju je ko zna koje po redu odmjeravanje moći Milorada Dodika spram države Bosne i Hercegovine i međunarodnog faktora koji vještački održava suverenitet ove zaista iracionalne zemlje. 

Aktuelna situacija tek je nastavak Dodikovog politikantskog spletkarenja oko Ustavnog suda BiH započetog nakon prestanka mandata uvaženog profesora Miodraga Simovića i prethodne zloupotrebe parlamenta za "pozivanje na ostavku" drugog sudije izabranog u Republici Srpskoj. Ideja je bila blokirati rad suda odgađanjem izbora novih sudija iz ovog entiteta, no na jedan zaista neprimjeren i politikantski način.

Sudiju Zlatka Kneževića upoznao sam davno, dok se još bavio advokaturom, pa tako znam da je u pitanju ozbiljan profesionalac koji preuzete obaveze u najvišoj pravosudnoj ustanovi države ne može svoditi na trenutne političke hirove Dodika i njegovih skutonoša. Upravo zbog ogavnosti dešavanja u Narodnoj skupštini reagujem "prijedlogom zakona" sa kraja ovog teksta.

Kako ne bi bilo zabune moram podsjetiti da sam brojnim tekstovima unazad devet godina bitisanja ovog bloga kritikovao odluke Ustavnog suda BiH i njihovu implementaciju od strane Republike Srpske. Uvijek sam poentirao na postulatu da nijedan sud ne može svoje odluke nametati zakonodavcu, a u konkretnom slučaju Narodnoj skupštini RS. Bar ne u parlamentarnim demokratijama sa trodiobnom vlašću (zakonodavna, izvršna, sudska).

U načelu imate dva modela suprotstavljanja odlukama Ustavnog suda BiH od strane SUBJEKATA na koje se odnose. Ne govorim o objektima primoranim na trpljenje, nego o subjektima sa autonomnom zakonodavnom voljom. Prvi način jeste da parlament "primi k znanju" odluku suda, a odluči na bazi svojih ustavnih ovlaštenja. Drugi način mnogo puta je demonstrirao HDZ u kantonima pod svojom vlašću i svodi se na jednostavno ignorisanje postojanja sudskih odluka. 

Srbi u skladu sa svojim teatralnim mentalitetom vazda dižu frku za unutrašnje političke potrebe, a u biti implementiraju "štetne odluke" ovog suda. U čemu su Dodik i aktuelna vlast posebno bili servilni! Sve dok pitanja "državne imovine" nisu ugrozila njihove kriminalne interese na planu već počinjenog ili planiranog privatizovanja društvene ili "narodne" imovine u stilu opisanim tekstom TAJKUNIZACIJA POLICIJE: Savjetnik ministra Karana prošle godine prihodovao 9,5 miliona KM. 

Gruntovne knjige još uvijek postoje i moguće je utvrditi koliko zemljišta je porodica Dodik posjedovala prije zaposjedanja vlasti, a koliko je potonje "privatizovala" državne, društvene ili narodne imovine, pa da nastavimo priču oko njegovih motiva "zaštite" imovine Republike Srpske. Ili u još boljoj opciji: koliko je porodica Dodik uvećala imetak od Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom koji je 2005. godine nametnuo Pedi Ešdaun?

Možemo u nedogled raspravljati oko toga jesu li odluke Pedija Ešdauna na vlast vratile Milorada Dodika, jer naprosto nemamo egzaktnih dokaza, ali gruntovne i katastarske knjige još kako sadrže dokaze uvećanja zemljišta porodice Dodik i pored "privremene zabrane" kakva se problematizuje 18 godina. I da izračunamo koliko stotina ili hiljada hektara poljoprivrednog zemljišta je od "državnog" postalo privatno, pa sve do izmjena zakona Republike Srpske donesenih u funkciji spornih "privatizacija".

Dovoljno je podsjetiti na zakonske izmjene u funkciji kriminalne otimačine zemljišta Poljoprivredne škole u Banjaluci, kada je trebalo opravdati novac noću vožen u prtljažnicima auta i one "zamjene" zamljišta kojima se kriminal prvotno pokušao legalizovati. Ostade Banjaluka bez onako vrijedne imovine po "kumovskim zakonima" koji su uvijek bili izand onih formalnih, a da ne potežemo druge kumove i njihove "zakone".

Sa druge strane imamo Ustavni sud BiH kao izdvojen centar moći jednako u funkciji političkih oligarhija i njihovih interesa. Državni ustav ili Aneks 4 mirovnog sporazuma strane sudije, kao kamen spoticanja, predvidio je samo u prvom petogodišnjem mandatu rada Suda BiH, nakon čega je Parlamentarna skupština imala pravo i obavezu zakonski urediti rad suda. Živo me zanima koliko je SNSD puta za ovih preko 22 godine Parlamentarnoj skupštini uputio prijedlog Zakona o Ustavnom sudu BiH? Ništa slično nije mi poznato, pa javno molim da nas neupućene upoznaju sa tim podatkom.

Ići na blokadu suda zbog načina rada i odlučivanja, a decenijama propuštati mogućnost predlaganja zakona kojim se uređuje nadležnost i postupanje istog za mene je politikanstvo. Najblaže rečeno. Preko 22 godine unazad! Umjesto Zakona o Ustavnom sudu BiH imamo Pravila Ustavnog suda BiH koja donosi i mijenja Redakciona komisija suda (ma šta im to značilo). Ima li igdje u svijetu da sud neke države svojim unutrašnjim aktima utvrđuje postupke i procedure po kojima djeluje?

U obrazloženju prijedloga zakona koji će danas razmatrati Narodna skupština stoji: "Ustavni sud BiH 19. juna 2023. godine održao vanrednu plenarnu sjednicu, na kojoj je usvojio Odluku o izmjeni Pravila tog suda, na osnovu koje je omogućeno zakazivanje i održavanje sjednica, kao i donošenje odluka bez sudija izabranih od Narodne skupštine Republike Srpske, te na ovaj način Pravilima regulisao pitanja koja bi trebalo da se utvrđuju isključivo zakonom".

Na gornjoj fotografiji vidite SKARADNOST ukupne situacije i problema koji naši političari izbjegavaju razriješiti preko dvije decenije. Lijevo su linkovi na akte kojima sud utvrđuje sopstvene procedure, dok u sredini imate ta famozna Pravila Ustavnog suda BiH kao "pravni osnov" donošenja drugih opštih akata suda. Desno vidite zadnju stranicu sa datumom i donosiocem akta, odnosno novembar 2014. godine i Mirsada Ćemana kao predsjednika te Redakcione komisije suda.

Apostrofiram da 2014. godinu posmatramo kroz donošenje "prečišćenog teksta" pravila koja su tek danas postala PROBLEM vlastodržaca Republike Srpske. U stvari problem je u gornjem citatu promjena pravila u domenu kvoruma i odlučivanja - bez sudija iz ovog entiteta. Milorad Dodik i njegovi poslušnici nisu problematizovali kompletan pravni okvir djelovanja Ustavnog suda BiH jer bi se suočili sa prigovorom ranijeg prihvatanja odluka donesenih u krajnje nakaradnim pravnim uslovima. 

Jok, nakon ko zna koliko implementiranih odluka Ustavnog suda BiH "nakačili" su se na jednu realno spornu izmjenu pravila, ali uz ignorisanje činjenice da se kao država nismo smjeli naći u ovakvoj pravno nakaradnoj i neodrživoj situaciji. I današnji "zakon" o neprimjenjivanju odluka ovog suda tek je politikantski potez jačanja pregovaračke pozicije Milorada Dodika naspram njegovih koalicionih partnera na državnom nivou - HDZ-a i "Trojke". Odnosno dokazivanja njegove lične moći naspram države i međunarodnih protektora.

Šta traži Milorad Dodik? Konkretno: da državni nivoi vlasti raspravljaju o donošenju Zakona o Ustavnom sudu BiH. Nešto šta je sa svojim koalicionim partnerima aktuelne VLASTI mogao raditi mjesecima unazad, baš kao i sa ranijim partnerima decenijama ranije. Cilj očigledno nije donošenje ovog prijeko potrebnog zakona, jer bi u suprotnom uputili nacrt ili prijedlog zakona po ustavom utvrđenim procedurama, nego još jedno zamajavanje naroda.

Koliko puta je Dodik zakazivao ovakve sjednice i potezao iste teme, a onda bi "zaboravio" zaključke i druge odluke parlamenta donesene po identičnom scenariju? Može mu se kad funkcioniše po istim aršinima kao i Ustavni sud BiH! Bio Dodik premijer, entitetski predsjednik ili član državnog predsjedništva moć odlučivanja je skoncentrisana na funkciji koju obavlja, a ostala tijela tek su sredstva njegove hegemonije.

Zato i potežem potrebu donošenja Zakona o Predsjedniku Republike Srpske kojim bi jasno propisali njegove nadležnosti i procedure djelovanja, pa sve do odnosa spram drugih tijela zakonodavne i izvršne vlasti. Primjera radi na sajtu Predsjednika RS uđete u desetine i desetine odluka o javnim nabavkama i milionima koje Dodik troši po sopstvenom nahođenju. Valja zakonski urediti može li Dodik firmi Prointer dodjeljivati ugovore vrijedne stotine hiljada maraka, poput ovih sa gornje fotografije.

Sad, Dodikove političke performanse možemo primjeniti na njegove odluke, a tako da se iste neće primjenjivati dok ne usvojimo Zakon o Predsjedniku RS. Inače ćemo decenijama čekati kao u slučaju Zakona o Ustavnom sudu BiH, čije donošenje upravo Dodiku nije u interesu. Da jeste davno bi pred Parlamentarnom skupštinom bio prijedlog istog, umjesto zamajavanja kakva danas iznova gledamo po ko zna koji puta. 

U svrhu ove ideje iskoristio sam upravo Dodikov prijedlog Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH i samo naziv suda zamjenio pojmom "Predsjednik Republike Srpske". Pogledajte kako su se promjene fantastično uklopile i dobile željeni smisao. Nemam moć formalnog predlaganja ovakvog zakona, no mogu ga ovako staviti na JAVNU RASPRAVU, pa da vidim šta narod kaže na ovu temu.

                                                                                 ZAKON 

                                                           O NEPRIMJENjIVANjU ODLUKA 

                                                      PREDSJEDNIKA REPUBLIKE SRPSKE

                                                                                  Član 1.    

Odluke Predsjednika Republike Srpske neće se primjenjivati i izvršavati na teritoriji Republike Srpske.

                                                                                  Član 2.

(1) Odluke iz člana 1. ovog zakona neće se primjenjivati i izvršavati na teritoriji Republike Srpske dok Narodna skupština Republike Srpske ne donese Zakon o Predsjedniku Republike Srpske. 

(2) Do donošenja zakona iz stava 1. ovog člana, privremeno se stavljaju van snage odredbe zakona kojim se propisuje objavljivanje zakona i drugih propisa Republike Srpske, u dijelu koji se odnosi na propise i druge akte koje donosi Predsjednik Republike Srpske. 

                                                                                  Član 3.

Lica koja su dužna da postupaju po odredbama ovog zakona izuzimaju se od krivične odgovornosti propisane krivičnim zakonodavstvom BiH i RS, u pogledu krivičnih djela u vezi sa izvršenjem ovog zakona i biće zaštićena od institucija Republike Srpske.

                                                                                  Član 4.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske”.

Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter