Doznajte Dodikov pakleni plan: Hapšenjem Zeljkovića započeo novi obračun sa -mangupima-
Hapšenje i pritvaranje Branislava Zeljkovića i donedavno privilegovanih tajkuna "korona mafije" izvršeno je po direktnom nalogu Milorada Dodika. U toku je realizacija Dodikove mnogo veće političke operacije koja uobziruje sastanak sa Kristijanom Šmitom, smjenu Viškovićeve vlade i brutalno razbijanje stranaka svojih kolalicionih partnera. Džaba "sinovcima" i pogledi čvrsti i lepljivi prsti, Dodik ipak vara malo bolje!
Milorad Dodik svoje političke planove realizuje prema unaprijed utvrđenom tajmingu i sa prilično dobro procjenjenim efektima. Očekivao je ovih dana malo više političkih zahtjeva za smjenom vlade Radovana Viškovića ili bar pojedinih ministara (Šeranića), ali sa druge strane postigao je željeni medijski efekat. Dakle, hapšenje i pritvaranje Branislava Zaljkovića, Saše Markovića, Slavka Bojića i Dragana Dubravaca predstavlja tek uvod u tektonske potrese političke scene Republike Srpske u Dodikovoj "režiji".
Podsjetiću da sam prije 15 mjeseci, znači juna 2020. godine, javno pitao "specijalnog tužioca" Miodraga Bajića: zašto direktor Instituta za javno zdravstvo Branislav Zeljković nije u pritvoru? U tekstu; Saša Marković organizije lažne nabavke, lažne koncerte, lažne obojene revolucije... objavio sam dokumente/dokaze počinjenih krivičnih djela dovoljne za hapšenje "korona mafije" kakvom svjedočimo ovih dana. Kroz vezane tekstove vidite da sam prethodno objavio i dokaze kriminala počinjenog oko "pokretne bolnice" i još uvijek nedodirljivog Slavena Ristića.
Na drugoj strani iz Republičkog javnog tužilaštva RS juna prošle godine potvrdili su pokretanje istraga povodom tadašnjih afera i upravo zbog toga sam Miodraga Bajića provocirao objelodanjivanjem javno dostupnih dokaza. Elem, Bajiću, svom još uvijek još uvijek vijernom poslušniku, Milorad Dodik naložio je opstruiranje istrage do okončanja nekih drugih političkih operacija. Kada je dobio zeleno svjetlo Bajić je munjevito aktivirao davno završenu istragu, čijem ishodu svjedočimo posljednjih dana.
Normalno, Miodrag Bajić nema namjeru objasniti narodu (koji ga plaća!) zašto je istragu razvlačio preko 15 mjeseci od kad sam objelodanio ključne dokaze, a kakve je njegovo posebno odjeljenje ranije izuzelo, tako da sam primoran i ovaj segment dešavanja javno razjasniti. Bajićevom šefu Miloradu Dodiku pravosudno efektuairanje ove afere nije odgovaralo pred predstojeće lokalne izbore i zato su Zeljković i ostatak "korona humanitaraca" zadržali i funkcije i poslove - umjesto da se nađu iza rešetaka.
Potom nastupaju nova dešavanja u kakvima je Dodiku nužno trebala "politička sabornost", a tiče se promjene visokog predstavnika. Svi znamo pod kakvim okolnostima je Incko napustio Bosnu i Hercegovinu, odnosno unutar kakve krize je mandat započeo Kristijan Šmit, bar na nivou elementarne spoznaje, dok sam manje poznate detalje ukazao u tekstu: VRELI SEPTEMBAR: Kratko predavanje političkim diletntima. Unutar tumačenja iz ovog teksta odlično se uklapa aktuelno hapšenje Branislava Zeljkovića i lopovske bratije.
Na prvom koraku analize moram istaći da je Dodik aktuelnu političku krizu ciljno i planski doveo do njenog kraja u vidu sastanka na ravnopravnim osnovama sa Kristijanom Šmitom, kako sam najavio u tekstu sa gornjeg linka. Nakon takvog njegovog "međunarodnog krunisanja" od strane visokog predstavnika Dodiku prestaje potreba za političkim jedinstvom i kreće sa novom fazom jedinstvenog plana - tektonskog potresa političke scene Republike Srpske.
Znači, Dodiku ova "akcija protiv korupcije" u predstojećim razgovorima sa Šmitom daje mogućnost opovrgavanja prigovora o opštoj kriminalizaciji institucija. Još nekoliko sličnih akcija slijedi u vrlo kratkom periodu, a Peter Đokić je pretendent za poziciju "prvog narednog" i to oko prošlogodišnje krađe preko 200 000 tona željezne rude iz RŽR Ljubija - o čemu sam mnogo pisao. Tim argumentima Dodik će odgovarati na svako Šmitovo potezanje pitanja kriminala i korupcije u institucijama pod njegovom kontrolom! Zgodno, zar ne?!
Dodikov ključni adut u pregovorima sa Šmitom jeste srpsko političko jedinstvo iskazano blokadom institucija državnog nivoa. No ovaj adut potreban je još samo za taj famozni sastanak - po svemu sudeći već datumski dogovoren. Nakon toga nastupa deblokada države sa Dodikom kao nespornim gospodarom i "krunisanim" od strane visokog predstavnika, pa se politička scena Srpske vraća na početne pozicije. S tim što će narod još jednom svjedočiti nesposobnosti opozicionih stranaka i njihovih lidera.
I tu nastupa prednje pomenuta druga faza Dodikovog plana u vidu smjene vlade Radovana Viškovića. Vrlo brzo po okončanju "dogovora" sa Kristijanom Šmitom, koji zauzvrat dobija podršku Rusije i Kine za imenovaje u Savjetu bezbjednosti OUN-a, Dodik pokreće operaciju brutalnog razbijanja svih stranaka iz sadašnjeg koalicionog bloka. Poslije ove operacije, a do narednih opštih izbora, vjerujte da će likovi poput Nenada Stevandića, Nedeljka Čubrilovića, Dragana Čavića, Darka Banjca, Obrena Petrovića i sličnih biti bukvalno zaboravljeni. Baš kao i njihove interesdžijske kombi-stranke.
Prvi na Dodikovom udaru, očekivano kao najjači, našao se Nenad Stevandić. Pokušavao je raznim dilovima sa Aleksandrom Vučićem izbjeći politički sunovrat, ali sve to ostalo je na nivou nedavnog nesupješnog pokušaja "rukovanja". hita na društvenim mrežama. Pored toga Dodik je "šutnuo" dugogodišnju ljubavnicu Nataliju Trivić čime je Ujedinjena Srrpska izgubila jednu od najačih poluga političke moći. Ovo su stvarni razlozi nedavnog hapšenja Branislava Zeljkovića, odnosno u pitanju je početak realizacije Dodikove odluke o novom obračuna sa "mangupima" u sopstvenim redovima.
Sjetite se posljednjeg obračuna sa "mangupima" unutar vladajuće koalicije i samo stvari vratite unazad. Kako je tada razbijao stranke svojih političkih partnera sada će proces provesti u obrnutom pravcu. Prilično sam ubjeđen da je sa Nenadom Nešićem već dogovorio novu koaliciju kroz ministarske i direktorske pozicije i čak vraćanje funkcije predsjednika parlamenta. Sa "Drposom" slijedi obrnut proces: svi članovi DNS-a koji su prihvatili Dodikov ultimatum da pređu u novu stranku Nedeljka Čubrilovića sada će bez razmišljanja prihvatiti postavljeni uslov učlanjenja u SNSD.
Identičan ultimatum promjene članske karte slijedi i članstvu Stevandićevih "Ujedinitelja" ukoliko žele zadržati trenutne pozicije i sa te pozicije ova stranka bukvalno nestaje sa političke scene. Neće moći skupiti dovoljno potpisa za izbornu prijavu, a kamoli obezbjediti cenzus za ostanak unutar kategorije parlamentarnih stranaka. Obren Petrović, Dragan Čavić ili Darko Banjac su političke nuspojave na kakve ne vrijedi trošiti riječi. Normalno, stvari prikazujem u njihovom finalnom obličjum, a stvarni razvoj događaja ići će po vrlo precizno razrađenom planu.
Prvi korak ovog plana jeste skupštinsko izglasavanje nepovjerenja aktuelnoj Vladi RS pod Radovanom Viškovićem. Na tom planu Dodik računa sa dvotrećinskom većinom jer bi bilo doista smiješno da SDS i PDP glasaju za opstanak aktuelne vlade. Manji problem nastaje prilikom izglasavanja nove vlade sa mandatarom Vladom Đajićem i tu je od ključne važnosti prednje apostrofirani sporazum sa Nenadom Nešićem. Drugi element plana počiv na pojedinačnim ultimatumima narodnim polanicima iz stranaka sadašnje skupštinske većine.
Ovde treba znati da SNSD sa DNS, Selakovim Socijalistima i grupom Zajedno za BiH ima 40 poslanika, a može sasvim sigurno računati na glasove 8-10 poslanika spremnih da podrže kakvu god vladu Dodik predložio. Tolika brojka mu nije potrebna za funkcionisanje nove vlade do izbora i vjerujte da će upravo zbog plana razbijanja stranaka dosadašnjih koalicionih partnera ići sa što je moguće manjim obimom podrške narodnih poslanika - čiji mandati svakako završavaju za nešto više od 13 mjeseci. Upravo razbijanjem "kombi-stranaka" Dodikov SNSD dobija na izbornom potencijalu i sa tim očigledno računa.
Ima Dodik na raspolaganju mogućnost da unutar sadašnje skupštinske većine izabere novu vladu sa Vladom Đajićem na čelu, ali to mu slabi sopstvenu izbornu poziciju i zato sam uvjeren da ide na razbijanje svih koalicionih "partnera". Ključno pitanje u stvari glasi: šta Dodiku donosi nova vlada? Prvo će u pregovorima sa Kristijanom Šmitom ukazati kako započinje "obračun" sa kriminalizacijom u spostvenim redovima i sa Zeljkovićem kao primjerom. Normalno, visokom predstaviku nema potrebe pretjerano objašnjavati kako sa aktuelnom vladom ogrezlom u kriminalu i korupciji nema šanse za takvu borbu. Treba mu novi "zamajac" - Vlado Đajić!
Identična tumačenja biće podastrta domaćoj javnosti i to odmah nakon sastanka sa Šmitom, kada mu "svesrpska sabornost" više ne bude potrebna. Nova hapšenja će samo pokazati Dodikovu "ozbiljnu namjeru" da čisti sopstvene redove, a šta u načelu prati manipulacije kakve Aleksandar Vučić izvodi u Srbiji. Normalno, lišenja slobode i pritvori rezervisani su za "mangupe" iz struktura šire kolalicije i tek ponekog neposlušnika iz SNSD-a (npr. ministra Lukača). I sve to biće popraćeno snažnom medijskom kampanjom, a za kakve namjene je izvršena kupovina ATV.
Sljedeća korist od ustoličenja nove vlade dolazi od onih famoznih "prvih 100 dana rada" kada se po svuda prihvaćenom političkom principu ne preispituju rezultati. Znači, eto nas u narednoj izbornoj godini kada će Dodik rad Viškovićeve vlade prezentovati kroz hapšenja i krivične postupke kao oblik unutrašnje borbe i političkog napretka, a novoj vladi biće teško naći krupne afere. Potom, već sa proljećem, kreće surova izborna kampanja - kada politički "bonton" i stvarna istina po difoltu postaju sekundarnog karaktera.
Daljom analizom valja obuhvatiti i poslovično nesposobnu opoziciju Republike Srpske. Sa prihvatanjem "blokade države" već sad vide da su ispali Dodikovi korisni idioti, a šta će se posebno ispoljiti nakon što Kristijan Šmit "kruniše" Dodika na njihovom prvom i već dogovorenom sastanku. Već vidimo blaga priznanja pogrešnih odluka, šta narod samo prepoznaje kao još jednu političku nesposobnost opozicije, odnosno lutanje kakvo istu karakteriše deceniju i po unazad. Jelena Trivić i Draško Stanivuković teško da svojim djelovanjem mogu nedomjestiti silne pogreške opozicionih lidera.
Naredni haos u opozicionim redovima nastupa kada ih Dodik ponovo pozove na pregovore i lažno im ponudi učešće u novoj vladi. Za PDP znamo da će zadržati jedinstvo, no SDS još uvijek se nije očistio od prebjega i samo gledajte šta slijedi. Elem, najteži prigovor valja im istrpiti zbog koaliranja sa Nenadom Nešićem i svrstavanjem ovog okorjelog kriminalca u strukture opozicije. Ko lud može povjerovati u istinske promjene sa kriminalčinama kakve su već godinama trebale biti na robiji?! Dodikovom političkom bloku "primjereno" je takvo koaliranje i neće se bitno odraziti na glasački potencijal, dok će se opoziciji Nešić gadno obiti o glavu.
Nadam se da je nakon prednjih objašnjenja mnogo jasnije zašto se sa hapšenjem Branislava Zeljkovića ovoliko dugo čekalo i zbog čega je to baš ovako tempirano. Baš kao i naredne akcije kakve će neminovno uslijediti. Jasno je i zašto opozicija nije ustala sa zahtjevom za smjenom vlade Radovana Viškovića i pozvala narod na proteste, a šta se u ovakvim situacijama čini svuda u svijetu. Odlično im je jasno u kakve zamke su upali i da Dodik po onoj legendarnoj pjesmi Đorđa Balaševića "Ipak vara mnogo bolje". I poziciju i opoziciju!
Znači, koliko su moje procjene utemeljene pokazaće predstojeći događaji, kao i godinama unazad. No, orjentir biće predstojeći sastanak Dodika i Šmita, odnosno njihovog već utanačenog dogovora. Šmit će sebi pripisati "rezultate" u vidu deblokade državnih institucija, a potom i imenovanja od strane Savjeta bezbjednosti OUN-a. Možete slobodno čekati posebnu sjednicu Narodne skupštine RS na kojoj će Šmitu biti data saglasnost za imenovanje, nakon čega će Rusija i Kina izglasati njegov mandat. I sebi pripisati međunarodne političke poene, baš kao što će i "zapadni partneri" poentirati jer je u konačnici potvrđen njihov predstavnik. Svi dobijaju.
Ipak, najveći dobitnik ostaje Milorad Dodik čiji taoci ćemo ostati još pet godina. Po mene lično to je izuzetno nepovoljna situacija jer je opštepoznato šta sam sve pretrpio od aktuelnog režima, pri čemu nema prostora za dogovor. Ma nemamo o čemu razgovarati. Jedino korisno šta mi aktuelna situcija može donijeti jeste veći broj glasova ukoliko odlučim kandidovati se na predstojećim opštim izborima.
Vrlo blizu sam odluke da od naroda zatražim glasove za poslanički mandat i to čak kroz formiranje nezavisne liste sa starim saborcima ili pojedincima sličnih političkih opredjeljenja. Zasigurno neću odustati od borbe protiv Dodikovog režima, a hoće li to biti u formatu direktnog političkog angažovanja blagovremeno ću obavjestiti javnost. Milorad Dodik i pojedini moćnici koji s razlogom strahuju od moje osvete najmanje me žele u Narodnoj skupštini, dok, sa druge strane, navikao sam povlačiti poteze suprotne njihovim željama i rabotama, pa bi se mogli javno suočiti na ovom novom boljnom polju - kakvo im najmanje odgovara.
U svakom slučaju povodom narednih izbora mogu očekivati moje ideje i djelovanje protiv Dodikovog režima, ali bez grešaka počinjenih 2018 godine i oslanjanja na nedorasle likove i grupe. Moj tadašnji plan poništenja izbora nevažečim listićima i masovnim protestima diljem zemlje radi izazivanja međunarodne intervencije imao je realnu šansu za uspjeh, a kako su opozicioni lideri shvatali tadašnju situaciju vidjeli smo po izbornim rezultatima. Da ih "Pravda za Davida" nije pogurala svojim glasovima doživjeli bi nezapamćen debakl. Ovo pominjem samo zbog pojašnjenja odluke da na predstojeće izbore idem samostalno ili sa nezavisnom listom kandidata.
Znači, u prvom dijelu teksta objasnio sam Dodikove ideje i planove zasnovane na prikupljenim saznanjima i objektivnim procjenama, odnosno realnost sa kakvom se valja suočiti. Od političkog suprotstavljanja na bazi "lijepih želja" i pogrešnih procjena nikada nije bilo vajde, a šta smo nakon Dodikove suverene deceniju i po duge vladavine u kontinuitetu trebali shvatiti kao polazište. Nebrojeno puta "Boža zvani Pub" Dodik pokazao je da on "Ipak vara malo bolje", dok po prednje objašnjenim planovima vidimo kakve prevare realizuje povodom predstojećih izbora. I u tom prostoru treba tražiti osnove dalje borbe protiv vladajućeg režima Republike Srpske, a najbolje je poći od objelodanjivanja njegovih zamisli i radnji onako kako objektivno postoje. Umjesto mantri i nebuloza raznih "analitičara" ili plaćenih manipulatora kakve pune medijske naslovnice.
Piše: Borislav Radovanovic
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
