Nastojanje vlasti u Republici Srpskoj da Zakonom o unutrašnjem platnom prometu nametne obavezu bankama u privatnom vlasništvu da moraju otvoriti, odnosno da ne smiju zatvarati bankovni račun licima koja se nalaze na listi sankcionisanih lica, kakva je lista SAD, te da će te banke biti novčano kažnjavane ako ne budu postupale po tom zakonu, nije pravno osnovano, jer je suprotno Ustavu BiH i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, i to onim odredbama kojima je garantovana pravna zaštita i nepovredivost privatne imovine, u koju spada i imovina u vlasništvu privatnih banaka.
Naime, ukoliko bi te banke slijedile neustavne obaveze koje im se žele nametnuti navedenim zakonom u Republici Srpskoj, izvjesno je da bi time sebe i svoju imovinu dovele u izglednu opasnost od propadanja, jer bi im, na osnovu moći SAD, bili ukinuti računi i kodovi za međunarodne finansijske transakcije, što bi vodilo u zatvaranje tih banaka te propast njihovog finansijskog poslovanja i imovine banke.
Zbog toga je teret koji se ovim zakonom želi nametnuti privatnim bankama pretjeran, sa stanovišta prava na imovinu iz Ustava BiH, Evropske konvencije o ljudskim pravima, kao i dosadašnje jurisprudencije Evropskog suda za ljudska prava kada je riječ o ovom pitanju.
Stoga je izvjesno da taj zakon, ako bi bio usvojen, gotovo izvjesno neće izdržati test apstraktne kontrole njegove ustavnosti pred Ustavnim sudom BiH.
Pored toga, usvajanje tog zakona dovešće do kolizije između njega, na jednoj, i Zakona o obligacionim odnosima na drugoj strani, što će voditi u haos u pravnom poretku.
Naime, Zakon o obligacionim odnosima Republike Srpske (član 133) propisuje, u vidu tzv. clausule rebus sic stantibus, pravo svake ugovorne strane u svakom ugovoru, a to znači i banaka u ugovorima o otvaranju i vođenju bankovnih računa fizičkih i pravnih lica, da raskinu taj ugovor ako poslije njegovog zaključenja nastupe takve okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze te strane u toj mjeri da je očigledno da ugovor više ne odgovara očekivanjima koje je ta ugovorna strana imala kad ga je zaključivala, zbog čega bi po opštem mišljenju bilo nepravično održati ugovor na snazi.
U ove izmijenjene, naknadno nastupjele okolnosti, nesumnjivo spada i uvođenje sankcija SAD licima sa kojima su banke prethodno zaključile ugovore o otvaranju i vođenju bankovnih računa, pri čemu banke u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu znale niti su mogle predvidjeti da će tim njihovim klijentima biti uvedene sankcije SAD koje znače i zabranu svima, znači i bankama, obavljanja bilo kojih finansijskih transakcija sa tim licima.
Tražiti u takvim, naknadno nastupjelim okolnostima, od banaka da ne raskidaju ugovore, značilo bi i povredu njihovog prava iz člana 133. Zakona o obligacionim odnosima, što bi takođe vodilo u povredu ustavnog prava banaka na njihovu imovinu.
Sve prethodno rečeno nije opravdavanje sankcija SAD, već samo ukazivanje na neustavnost još jednog zakona koji namjerava da donese vlast u Republici Srpskoj.
Piše: Dr Milan Blagojević
Foto naslovna: Hayat.ba/slobodna-bosna.ba
Izvor: rtvbn.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter