Dr Milan Blagojević za Infomedia Balkan: Ponašanje opasno po Republiku Srpsku (Foto)

Odluka Vlade Republike Srpske iz februara ove 2024. godine, kojom je odlučeno da se proda 52 duluma zemljišta na Jahorini, je ponašanje koje je opasno za Republiku Srpsku iz razloga na koje želim ukratko ukazati ovim tekstom.

Na konferenciji za medije održanoj u Banjaluci 23. februara ove godine Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, izjavio je da je privatna firma kojoj je Vlada Srpske prodala 52 duluma navedenog zemljišta već uplatila kupoprodajnu cijenu od 42 miliona KM.

Kod takvog stanja stvari, opasnost ovakvog ponašanja vlasti Srpske vezana je za činjenicu da je u martu 2005. godine tadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun nametnuo svoj tzv. zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom. Da paradoks bude veći, u martu 2007. godine Parlamentarna skupština BiH je prihvatila Ešdaunovu protivpravnu naredbu iz tog njegovog tzv. zakona, tj. naredbu da ga usvoji u istovjetnom tekstu, te je donijela "Zakon o usvajanju  Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine", koje stanje je ostalo sve do danas.

Tim zakonom zabranjen je do daljnjeg svaki oblik raspolaganja državnom imovinom, a za slučaj suprotnog ponašanja Ešdaun je najprije 2005. nametnuo, gazeći Povelju UN i Ustav BiH, a Parlamentarna skupština BiH 2007. godine prihvatila, gazeći time sebe, Ustav BiH, Povelju UN i suverenitet sopstvene države, da je ništav svaki ugovor ili drugi akt kojim se  vrši raspolaganje državnom imovinom.

Dakle, posljedica je ništavost ugovora, što je od ključne važnosti da bi se shvatilo u čemu se ogleda opasnost ponašanja po Republiku Srpsku kojem je posvećen ovaj tekst.

Naime, za očekivati je da će ugovor o prodaji zemljišta s početka ovog teksta, kao i svaki drugi takav ugovor, biti predmet sudskog spora. Jer, gotovo je izvjesno da će Pravobranilaštvo BiH, koje po zakonu zastupa imovinske interese BiH, parničnom tužbom protiv Republike Srpske kao prodavca, uključujući kao tuženu stranu i firmu kojoj je Vlada Srpske prodala zemljište na Jahorini, od nadležnog suda u parnici zatražiti da taj ugovor oglasi ništavim.

Izvjesno je da će to taj sud i učiniti, jer je Ešdaun 2005. naredio, a Parlamentarna skupština BiH poslušno prihvatila, da je takav ugovor ništav. Uzalud je ukazivati da su oba ta zakona neustavna, jer niti je Ešdaun imao pravo da nameće ikakav zakon državi članici UN niti je iz istih tih razloga Parlament te države imao pravo da usvoji takav Ešdaunov tzv. zakon. Kažem, uzalud je sada na to ukazivati kada u BiH nema nijednog sudije koji bi odbio da primijeni takav zakon, što potvrđuju iskustvo i sudska praksa kojom je naš sistem kontinuirano inficiran u proteklih duže od četvrt vijeka, a u kojoj su svi sudovi i sudije bespogovorno sprovodili svaku odluku visokog predstavnika.

Zato će sasvim izvjesno takva tužba Pravobranilaštva BiH biti prihvaćena od strane suda i predmetni ugovor proglašen ništavim.

I onda će se na tu nevolju nasloniti još jedna.
Naime, firma koja je Republici Srpskoj za zemljište platila 42 miliona KM, kao savjesni kupac koji se pouzdao da kupuje zemljište ne od bilo koga nego od Republike Srpske kao prodavca, tražiće da mu Srpska vrati ne samo ta 42 miliona, već i još nešto što mu pripada prema zakonu.

Foto: dron.ba/Jahorina

Ukazujem na sve ovo zato što Zakon o obligacionim odnosima u članu 104. propisuje da u slučaju ništavosti ugovora strana koja je primila novac ima obavezu da sav taj novac vrati drugoj ugovornoj strani.

Međutim, pored toga strana koja je isplatila novac Srpskoj ima pravo i na naknadu štete, zbog neispunjenja kupoprodajnog ugovora od strane Republike Srpske kao prodavca. Neće tu biti od pomoći pozivanje od strane Srpske da nije ispunila svoju ugovornu obavezu zbog samovolje Ešdauna, jer druga ugovorna strana ne može snositi posljedice usljed loše procjene Vlade Republike Srpske kada je donijela odluku, u koju se pouzdao kupac jer je to odluka javne vlasti, da predmetno zemljište proda kupcu.

Stoga kupac, saglasno članovima 154. i 155. Zakona o obligacionim odnosima, ima pravo ne samo da mu se vrate ona 42 miliona KM, već i pravo na naknadu štete u vidu izmakle dobiti. O kakvoj izmakloj dobiti je riječ? Radi se o tome da će, od trenutka kada Pravobranilaštvo BiH podnese tužbu za utvrđivanje ništavosti ugovora pa do pravosnažnog okončanja tog postupka proteći najmanje jedna, ako ne i dvije godine, za koje vrijeme je kupac mogao raspolagati sa ona 42 miliona KM u neke druge poslove i od tih poslova izvlačiti novčanu dobit, da te milione nije isplatio Republici Srpskoj. Koliko bi ta izmakla dobit tačno iznosila teško je sada reći, jer je to stvar dokazivanja, ali se sasvim osnovano može očekivati da će se i po tom osnovu raditi o milionskim iznosima, imajući u vidu da osnovica za obračun te dobiti iznosi 42 miliona KM.

Dakle, Republika Srpska će na kraju kupcu morati da vrati ne samo 42 miliona KM nego i izmaklu dobit mjerenu milionskim iznosima, ne računajući troškove kupčevog advokata i ostale parnične troškove.

Nema šta, rekli bi neki, pa isplatnije je i sigurnije ulagati u ovo novac, u ovakve poslove, nego držati ga u banci, jer donosi mnogo veću zaradu u odnosu na ono što bi se dobilo od banke da je kod nje stavljeno na štednju tih 42 miliona KM.

Eto, u tome se ogleda opasnost od ovakvog ponašanja po Republiku Srpsku u konkretnom slučaju, kao i u svim drugim slučajevima u kojima se Republika Srpska odluči da prodaje zemljišta na koja se odnosi Ešdaunova zabrana, koju je Srpska putem svojih predstavnika nažalost prihvatila u Parlamentarnoj skupštini BiH u martu 2007. godine.

Zato mi, uzimajući u obzir svu prethodnu argumentaciju i činjenice, ne preostaje ništa drugo do da javno zamolim sve one koji odlučuju o ovim stvarima u Republici Srpskoj da to više ne rade, dok je ovakvo stanje u pogledu imovine. Ako istinski vole Republiku Srpsku. Ja je istinski volim i zato sam i napisao ovaj tekst.

Za Infomedia Balkan
Dr Milan Blagojević, ugledni univerzitetski profesor i doktor pravnih nauka, bivši član Senata Republike Srpske i pravni savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH, sudija Okružnog suda u Banja Luci koji je odbio da primijeni Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine, koji je nametnuo visoki predstavnik u BiH, što je prvi takav slučaj u BiH pravosuđu.

Foto naslovna: prijedor24h.net
Izvor: www.infomediabalkan.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter