Đukanović u Briselu tražio NATO zaštitu - On je čovjek mafije - Zaštitite građane Italije i EU

Đukanović je opipavao puls zvaničnika NATO-a, ako bi London protiv njega sjutra otvorio istragu zbog milionskog kredita, da li bi on mogao računati na određenu zaštitu. Podsjetio je svoje sagovornike da je državu bez referenduma uveo u tu organizaciju. Međutim, njegovi domaćini mu nijesu pružili eksplicitnu podršku, jer ni oni ne znaju u kojem pravcu će se sve odvijati

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je prilikom nedavne posjete sjedištu NATO-a, tražio garancije od čelnika tog saveza, da mu garantuju da neće biti procesuiran ni u jednoj evropskoj zemlji koja je član te organizacije, saznaje Borba.

To se prije svega odnosilo na Veliku Britaniju, gdje su u toku istražni procesi protiv samog Đukanovića, ali i nekih ljudi njemu bliskih.

Prema saznanjima ovog portala, tokom neformalnog razgovora, koji je vođen u Briselu, bilo je riječi i o političkoj situaciji u Crnoj Gori, u svijetlu novih afera koje je otvorio biznismen Duško Knežević.

“Đukanović je opipavao puls zvaničnika NATO-a, ako bi London protiv njega sjutra otvorio istragu zbog milionskog kredita, da li bi on mogao računati na određenu zaštitu. Podsjetio je svoje sagovornike da je državu bez referenduma uveo u tu organizaciju. Međutim, njegovi domaćini mu nijesu pružili eksplicitnu podršku, jer ni oni ne znaju u kojem pravcu će se sve odvijati. Jasno je da niko ne želi unaprijed da bira strane, jer je politička situacija zamršena”, pojasnio nam je sagovornik Borbe iz vrha DPS-a.

Najavljena krivična prijava koju će Knežević ove nedjelje podnijeti protiv Đukanovića u Londonu, očigledno je zabrinula prvog čovjeka Crne Gore, jer podršku je tražio i na još nekim evropskim adresama.

Matei pisao Mogerini - Đukanović je čovjek mafije

 Ministar finansija Republike Italije Otaviano Del Turko i italijansko tužilaštvo već godinama tvrde da je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović umiješan u međunarodni šverc cigareta, te da je u svojoj državi skrivao visokopozicionirane članove italijanske mafije, kazao je italijanski broker Oriano Matei u otvorenom pismu visokoj predstavnici Evropske unije za spoljnu politiku i bezbjednost Federiki Mogerini.

Ističe da je podstaknut da napiše joj pismo zbog činjenice da Đukanović iz EU ubira samo pohvale, te da je nemoguće da je Mogerini neobaviještena o njegovim kriminalnim poslovima. Posebno u svjetlu činjenice da se u Italiji, čiji su Matei i Mogerini državljani, izvještavalo o istragama saradnje između puljanske mafije i Đukanovića u šverc.

„Zovem se Oriano Matei, i građanin sam Italije i Evropske unije. Pišem Vam ovo moje pismo jer sam pročitao da visoki zvaničnici i predstavnici Evropske unije hvale predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića.

Izvinite gospođo Mogerini, ali da li Vi znate ko je Milo Đukanović? Da li su Vam poznata njegova politička kretanja u poslednjih 25 godina?“, upitao je Matei i naglasio:

„Gospodin Milo Đukanović je godinama koristio svoju vlast kako bi se bavio mutnim poslovima, zajedno sa ostalim članovima svoje porodice i članovima svoje banditske klike. Ako biste uzeli u obzir izjave raznih italijanskih tužilaštava i tadašnjeg ministra finansija Otavijana Del Turka o Milu Đukanoviću, ne biste sumnjali da se radi o vrlo diskutabilnoj osobi“.

Obrativši se visokoj predstavnici i kao zemljakinji, on je podsjetio na intervju Del Turka koji je dao dnevnom listu „Republika“ 11. januara 2011, novinaru Đuzepeu D’Avanci. Italijanski ministar ističe saradnju između čuvenog mafijaškog bosa „kralja cigareta“ Frančeska Prudentina i Mila Đukanovića.

Iz pisma Mateia Mogerini

Podsjetimo samo na kratko, da je tužilac iz Barija Đuzepe Šelzi tvrdio da su se devedesetih godina „bježeći od naloga za hapšenje mnogi italijanski mafijaši, pripadnici Santa korone unite (Sveta ujedinjena kruna) krili u Crnoj Gori odakle nisu niti protjerani niti izručeni“.

Klanovi Santa korone unite, proizišli iz tradicionalnih formacija mafije, iskoristili su ratove na tlu bivše Jugoslavije za šverc duvana, ali i droge, naročito heroina. Posebno su se obogatili na krijumčarenju oružja.

Prema navodima italijanskog tužilaštva, u Crnu Goru se devedesetih godina uvozilo 100.000 sanduka cigareta mjesečno. Cigarete određene za međunarodni šverc proizvodile su multinacionalne kompanije „Filip Moris“ (Malboro) i „Rejnolds“ (Kamel i Vinston).

Bez Đukanovića ne bi bilo Prudentina

U intervjuu ministar Del Turko navodi šokantne činjenice o saradnji  Đukanovića i italijanskog bosa. Ističe da prvi ne može sebe da opravda rečenicom „ja to nisam mogao znati“, jer se skrivanje visokopozicioniranih mafijaša Santa korone unite odigravalo uz „blagoslov“ Vlade Crne Gore i Mila Đukanovića.

„Ako gospoda umiješana u šverc cigareta na Mediteranu, Prudentino – kako god da im je ime, Frančesko ili Albino – odluče da sarađuju sa italijanskim sudstvom imaćemo od toga neke koristi“, kazao je Del Turko za „Republiku“ 2011. godine.

Na pitanje novinara da pojasni svoju izjavu, ministar je kazao:

-Za početak, u obližnjoj Crnoj Gori predviđam zemljotres.

Vlada će biti „počišćena“ a predsjednik Milo Đukanović će loše proći.

Kakve veze imaju Prudentino i predsjednik Đukanović?

–Bez Đukanovića ne bi bilo Prudentina. Bez Prudentina, ne bi bilo Đukanovića. Da Frančeska Prudentina nije zaštitio predsjednik Đukanović, on ne bi postao najmoćniji, najbogatiji i najopasniji „kum“ šverca na Mediteranu. Ne samo šverca cigareta, već i oružja, droge, ljudi, prije svega žena i djece.

Kažete da je predsjednik Crne Gore više-manje saradnik Prudentina?

-Kažem vam da izjava „nisam mogao znati“ u cijeloj ovo priči može važiti samo kada je u pitanju Betino Kraksi. Bez garancije i zaštite Vlade Crne Gore, bjekstvo Prudentina u ovu državu ne bi moglo toliko dugo trajati, niti bi toliko dugo mogao tamo uživati zaštitu. Istina je da je ovo bjekstvo autorizovao upravo predsjednik Đukanović. I ne samo bjekstvo. Već šta još?

Izvještaj DIA (italijanski Direktorat za borbu protiv mafije) o saradnji Mila Đukanovića i Frančeska Prudentina

–Bili su zaštićeni i švercerski poslovi ovog čovjeka. Vlada Crne Gore štitila je priliv robe u „Zemlju cigareta“, a predsjednik Đukanović je bio savršeno obaviješten o stvaranju čitave mreže magacina i hangara kako bi se skladištila roba.

Dakle, ako Prudentini odluče da sarađuju, Milo Đukanović će biti u problemima… ali čak i ako njih dvojica i odbiju da sarađuju, biće u nevolji jer vjerujem da dobro sprovedena istraga može pokazati vezu između njih dvojice. Na primjer, putem presretnutih razgovora.

Kakav vid političkih i diplomatskih pritisaka se koristi kako bi se osiguralno da Vlada Crne Gore ne štiti italijanske bjegunce i njihov šverc?

-Od kako sam ministar, prisustvovao sam samo na dva sastanka Ekofina (Savjet ministara finansija Evropske unije). Na prvom smo razmatrali neko smiješno malo finansiranjem cifru koja je potrebna koja je potrebna crnogorskom društvu. To je dogovoreno. Na drugom sastanku, naprotiv, razmatralo se daleko upadljivije finansiranje. Ovo finansiranje nije bilo odobreno. Naš odnos sa zemljom koja treba, da se oporavi, koristeći Maršalov planom koji samo Evropa može da finansira ima neizbežan preduslov: obnovu zakonitosti i punu saradnju te zemlje u sprječavanju i suzbijanju zločina.

Izvještaj DIA-e o skrivanju visokopozicioniranih mafijaša Santa korone unite u Crno Gori

Ko će još loše proći, zajedno sa Đukanovićem?

–Multinacionalne duvanske kompanije, kao što su Rejnolds i Filip Moris. Ova gospoda su svjesna da je Prudentino bandit, ali i pored svega, imaju sa njim odnos kakav se ima sa legalnim predstavnicima, sa legitimnim koncesionarima za Sredozemlje.

Multinacionalne kompanije iz Virdžinije isporučivale su malenoj državi kakva je Crna Gora, veličine Abruca, samo sa mnogo manjim brojem stanovnika – količine duvana koje su mogle zadovoljiti potrebne jedne Italije ili Njemačke.

Tužba koju je komesar Romano Prodi sproveo protiv multinacionalnih kompanija za cigarete je nezapamćena pravna činjenica za naš kontinent. U Sjedinjenim Državama, prava pojedinaca su zaštićena tako da oni koji čija su pluća uništena duvanom mogu zahtijevati naknadu od onih koji proizvode i prodaju duvan. Prodi je podnio kolektivnu tužbu u ime Vlada kako bi zaštitio evropska „socijalna pluća“. Stoga bi nam Prudentino ili istrage o njemu mogle dokazati njegov odnos sa multinacionalnim kompanijama, što bi imalo koristi za evropski spor.

Đukanović štiti ili je štitio Prudentina. Podržavaju ga multinacionalne kompanije. Vratimo se u Italiju. Da li je Prudentino štićen i u Italiji?

-Ne sumnjam da je i u Italiji Frančesko Prudentino uživao zaštitu. U Izvještaju komisije za borbu protiv mafije, kojom sam predsjedavao prije nego sam postao ministar, više je nego očigledno da je imao zaštitu, počevši od Brindizija.

Dogodio se rat između onih koji su se borili protiv krijumčara i, onih koji su se borili protiv onih koji su se borili protiv krijumčara. Njihovo štićenje oslabilo je kada je država sprovela „Operaciju proljeće“ i iskontrolisala obalu Pulje. Rezultati su se pokazali. Za ovo što radim imam dobre dokaze.

Koje?

-Poreski prihodi. Od kada je počela „Operacija proljeće“, akcize na duvanski proizvod su povećane za dve hiljade milijardi.

Iz izvještaja DIA-e o saradnji Prudentina i Đukanovića, gdje se tačno navodi da se radi o predsjedniku Vlade Crne Gore. Pominje se i „Brano“

Vaše je da zaštitite građane Italije i EU

Na kraju svog obraćanja Mogerini Matei još jednom ističe, da joj ove činjenice, kao italijanskoj građanki ne mogu biti nepoznate.

„Ovo, gospođo Mogerini, nisu moje izmišljne fantazije, već su izjave ministra finansija Republike Italije, čija ste i vi državljanka. Ne zaboravite gospođo Mogerini da ja nisam samo Vaš sunarodnik, već i građanin EU, i zbog toga što smo demokratska država gdje institucije treba da zaštite svoje građane, ja od Vas tražim da to i učinite. Preporučujem Vam da još jednom prođete kroz moju priču, pa ćete shvatiti ko je zaista Milo Đukanović“, poručio je Matei.

Antić: Milo da traži zemlju koja prima odbjegle diktatore

važnija vijest u 2019. godini: „Britanija i Crna Gora potpisale su novi ugovor o izručenju„. Time su dopunile međunarodne konvencije, olakšale saradnju, iskazale međusobno povjerenje u pravodusdne sisteme druge države.

Sada Milo Đukanović može da odahne. Još kad bi isporučili Duška Kneževića, pa da svi vide kako ne ide da se mafija izdaje… Niko više neće smjeti da se buni.

Đukanović će na vlasti dočekati šezdesete godine ovog vijeka… Jednoga dana mladi osamdesetogodišnjak Blažo tužno će ići za sarkofagom u kome je balsamovano tijelo dukljanskog faraona, slavnijeg, dugovječnijeg, zaslužnijeg, evropejskijeg i demokratskijeg od sve trojice prvih Ramesida. Nedavno su u Irak upućena dvojica crnogorskih vojnika. To je trijumf veći od bitke kod Kadeša koju je prije 32 vijeka dobio jedan od Ramzesa.

Odlazak crnogorskih grenadira na Baltik uspjeh je, pak, koji se u našim krajevima ne pamti od odlaska hrvatske legije na Staljingrad. Posebno je dirljivo kako je tu malobrojnudružinu, koju će opjevati narodna poezija, top lo obukla crnogorska država. Za samo sto hiljada eura naknandnog troška.

Pa to je jeftinije od onog sata što njime paradira gladnica koja obavlja funciju diktatora Crne Gore. Ima sigurno režimlija koji na ljubavnicu-manekenku potroše više novca kada je vode u Italiju. Ali, to je crnogorska vojska- skromna, pobjednička.

Prošle sedmice u Podgorici su održane najveće narodne demonstracije, kažu da većih nije bilo u istoriji okupljanja u ovom gradu. Još samo kad bi mogao narod da se izruči nekoj stranoj ustanovi. Možda nekakvom logoru? Kad ti budalasti Crnogorci, Srbi, Muslimani, Bošnjaci… baš niša ne razumiju. Sve treba da se mijenja, samo Milo i njegovi saučesnici iz udruženog zločinačkog i kriminalnog poduhvata treba da ostanu isti, petrifikovani, pravi dinosaurusi.

Crna Gora će u Evropi biti ne samo ekološka država, nego jedan veliki politički fosil, Park iz doba Jure. A da bude tako, pobrinuće se organizatori kontramitinga, koji će protiv naroda i Srbije biti organizovan na dan početka NATO agresije na naše zemlje. Mašala, raduju se smrti dvanaestoro djece i staraca u Crnoj Gori. Vrijedjelo je, DPS-izrodima.

Zna se kako prolaze diktatori s kontramitinzima. Gadafi, Milošević, Mubarak… Đukanović nije spreman da se odrekne vlasti, niti da liši sina makar jedne mini hidrocentrale, ni brata jenog eura iz banke, ni sestru od strica… Da ne nabrajamo. Nije spreman ni on da se odrekne svega onog dobrog što je za sebe i u svoju korist oteo građanima. Ali je spreman da ide u koaliciju sa onima koji negiraju sve vrijednosti koje je Crna Gora tako neiskreno proklamovala. Tuzi su postale opština.

Nezahvalni birači su većinu dali partijama koje se zalažu za nacionalno ujedinjenje svih Albanaca. Na proslavi, koja je više simbolizovala poraz DPS-a, okupljeni su klicali tzv. „Oslobodilačkoj vojsci Kosova“. Riječ je o organizaciji koja je otela i pogubila najmanje 500 Srba i Crnogoraca, učestvovala u ubistvu još 940. U miru je postavljala bombe pod civilne autobuse. Umiješana je u vađenje organa otetima. Kao i u ubistvo 250 Albanaca, od kojih mnogi nisu sarađivali sa Srbijom. Jedni su bili bogati, drugi drugačije mislili ili jednostavno nisu bili po volji osobama pod nadimcima „Zmija, „Remi; „Sultan, „Nacista“…

Đukanović je, dakle, zasad uspio. Otarasio se vojske, umirio je Britance, možda se dočepa i Duška Kneževića, pridobio je Albance tako što je radio protiv interesa većine građana Crne Gore. I mada u Vašingtonu nagrađuju ranjenu podgoričku novinarku, on je potpuno samouvjeren. Ali zar nije ta samouvjerenost nešto što inače krasi bezakonike?

Kažu da je poslednja utjeha tirana da njihovi neprijatelji „neće htjeti, neće smjeti. Tako je mislio Đukanovićev politički djed-stric Nikolae Čaušesku. Išao je na namještene izbore, držao mitinge, putovao u Kinu. Mislio je da je vlast tek pred njim. Poručivao je nezadovoljnicima da će režim pasti kada na topoli budu rodile kruške. A onda je jednog dana narod ustao, vojska je prišla građanima, a na topole je neko zakačio zrele plodove kruške.

Uprkos NATO-u, bez obzira na moguće izručenje iz Britanije, nasuprot Albancima i svima drugima koji u nesreći Crnogoraca i Srba vide svoje interese… Narod će jednog dana reći svoje. Bilo bi dobro da tada ne bude nemilih scena, da sudovi rade dobro i pošteno, da nema osvete.

Možda bi bilo korisno da Đukanović već sada pogleda katalog zemalja koje primaju izbjegle diktatore. Britaniju ne preporučujem i to ne zato što bi mogla da ga izruči, već zato što je u političkoj filozofiji njenih vlada da neprijatelje kupuju, a saveznike prodaju. Posebno ako su podlaci i kriminalci.

Izvor: Crnogorski mediji