Lugano je bio grad odakle se kretao italijanski krak krijumčarenja cigareta iz Crne Gore. Upravo se ovdje oprao gotovo sav novac koji je italijanska mafija uplaćivala crnogorskim vlastima
Košarkaški klub „Budućnost“ sponzorisan je novcem od šverca cigareta, kazao je 2002. godine italijanskim tužiocima Goran Stanjević, koji je nekad radio u Agenciji za strana ulaganja, a čiji nastavak svjedočenja donosimo.
„Kako bi se drugačije mogao kupiti igrač od 5 miliona njemačkih maraka?“ kazao je Stanjević.
U šverc duvana bili su umiješani i članovi italijanske Santa korone unite i Kamore, a prema svjedočenju Stanjevića, Frančesko Prudentino je dao novac da se kupi peta licenca za cigarete. Od tog novca sponzorisao se hobi predsjednika Crne Gore – KK Budućnost.
Navodi Stanjevića da se KK Budućnost finansira novcem od šverca duvana
On je tada naveo da su šefovi Montenegro Tabaco Trade Vesko Barović i Branko Banja Vujošević, te da je „Barović je veliki prijatelj sa Milom Đukanovićem“
„Oni su uvijek zajedno, igraju košarku, prate sport, govorim o timu ‘Budućnost'“.
Na pitanje da li je MTT finansirao Budućnost, odgovorio je potvrdno.
Italijanske tužioce je zanimalo i u čije je ime radio Barović.
„On je uvijek djelao u ime MTT, i u ime Vlade Crne Gore, tj. u ime Mila Đukanovića“, bio je odgovor.
Navodi Stanjevića o upletenosti Veska Barovića
Crna Gora – zemlja tranzita: droge, oružja, roblja
Stanjević je govorio i o odnosu predsjednika Mila Đukanovićima sa šefovima italijanskog organizovanog kriminala. Očigledno, da barem kada je u pitanju DPS režim Crna Gora nikada nije ni trebala da postane dio Evrope, nego ostane ono što je devedesetih godina stvoreno od nje: „zemlja u tranzitu“ preko koje se iz tzv. trećeg svijeta u „prvi“ prenosi, tranzituje droga, oružje, ljudi.
Posvjedočio je da se cijela crnogorska vlada sastala krajem ljeta 1998. godine na Svetom Stefanu kako bi razmotrili šta da rade sa 600 italijanskih mafijaša koje potražuje italijansko pravosuđe. Na sastanku nije bio prisutan bos Santa korone unite Frančesko Prudentino, koji se nalazio na Sv. Stefanu, ali jeste Nedo Kanava, zadužen za pranje novca italijanske mafije u švajcarskim bankama.
Crnogorska vlada, podsjetimo, nikada nije isporučila članove Santa korone Italiji. Štaviše, oni su godinama živjeli u Crnoj Gori, odakle su vodili logistiku za kriminalne radnje šverca ne samo duvana, već i droge, oružja i bijelog roblja.
„Neda Kanevu sam upoznao preko advokata Moretija (advokata Prudentina), ne direktno preko njega već preko Prima Rosinelija koji je uvijek bio u njegovoj kancelariji. Rosineli ga je predstavio kao mogućeg investitora za kazino Crnoj Gori. Ovdje u Luganu smo se upoznali“, kazao je tužiocima Stanjević.
Lugano je bio grad odakle se kretao italijanski krak krijumčarenja cigareta iz Crne Gore. Upravo se ovdje oprao gotovo sav novac koji je italijanska mafija uplaćivala crnogorskim vlastima.
Lekcije za Đukanovića
Švajcarski državljanin Nedo Kaneva, arhitekta i stečajni upravnik jedne švajcarske firme takođe je bio pod istragom. Iz izjave Stanjevića se vidi da je blizak i sa Prudentinom, a išao je i na Sveti Stefan, u Crnu Goru. Prema optužnici koja je podignuta protiv njega, početkom vijeka, Kaneva je imao zadatak da opere novac Santa korone unite.
Stanjević je na saslušanju tvrdio da se u Luganu, gdje je i sam živio, nikada nije sreo sa nikim od predstavnika Crne Gore, već samo sa strancima.
„Samo bih čuo da je u Švajcarsku stigao npr. Marković, direktor Zetatransa, čuo da sam da je dolazio često“, kazao je on.
Upitan da potvrdi da li su ikada bos napuljske Kamore Ćiro Macarela, Kaneva, Prudentino ili saradnik advokata Moretija govorili o ulozi Mila Đukanovića u švercu cigareta u Italiji, ovaj je jasno odgovorio:
„Nikad ga nisu direktno pominjali, po imenu, ali je bilo poznato da se bez Đukanovićevog znanja u Crnoj Gori ništa ne može završiti“.
„Đukanović se lično“, tvrdio je on, „nikada se ne eksponira ni u jednom poslu, nikada direktno, uvijek postoje osobe koje potpisuju ili rade za njega ono što moraju da rade. Govorim o švercu cigareta“.
Na pitanje o kojim se osobama radi, Stanjević je pojasnio:
„Radi se o osobama iz policije, kako što je (Milutin) Lalić koji je potpisao ugovor sa firmama koje su prenosile cigarete dolje u Crnu goru, i to ne samo cigarete, radi se o bilo kojem vrsti posla koja se dešava u Crnoj Gori: bez Đukanovića i osoba oko njega ne može se završiti ništa, ne postoji demokratija da neko može legalno da radi on ošto voli. Čim se radi o tome mogućnosti da neko zaradi više od normalnog, a normalno je 100 evra mjesečno, radi se o ugovoru sa Crnom Gorom“.
Stanjević je pojasnio da mu je to bilo jasno i iz ponašanja Neda Kaneve:
„Shvatio sam kad smo pošli u Crnu Goru: ako je on otišao da se vidi sa Prudentinom, to je značilo da ‘kombinuju’ cigarete, tj. da je već sve osmišljeno“.
Poznanstvo sa Branom Mićunovićem
Na pitanje tužilaca da im ga opiše, Stanjević je kazao da je iz Nikšića i da je većinu godine provodi na Svetom Stefanu; te da u centru Podgorice ima kazino, gdje je dolazi skoro svaku noć.
Podsjetimo i da je jedan od visokopozicioniranih mafijaša Santa korone Benedeto Stano pred italijanskim tužilaštvom u Bariju, posvjedočio da se susrijetao sa Mićunovićem u Kazinu hotela Podgorica.
Stanjević je kazao da se poznavao sa Mićunovićem, te da mu je ovaj kasnije prijetio, ali da navodno ne zna zbog čega baš njemu.
Aco Đukanović prodavao naftu italijanskoj mafiji
Upitan da kaže šta zna o bratu Mila Đukanovića, Acu Đukanoviću, ovaj je rekao da ga ne poznaje, ali da zna o kome se radi.
„Aco je brat predsjednika Đukanovića. Živi u Bijeloj, u blindiranoj kući kojoj niko ne može prići.
On je zadužen za prodaju nafte za italijanske glisere. Ne znam ko su njegovi saradnici“, bio je odgovor Stanjevića.
Podsjetimo, isto su tvrdili i Italijani. Prema svjedočenju članova Santa korone, oni su živjeli u Zelenici, Budvi i Baru, odakle su tovarili brze čamce za šverc preko Jadranskog mora. Tvrdili su da se nafta morala kupiti od Aca Đukanovića iako je na drugim mjestima bila jeftinija.
Žugić ubijen, jer je imao dokumente o švercu duvana
Želimo nakratko podsjetiti o ubistvu nekadašnjeg savjetnika za bezbjednost predsjednika Crne Gore Gorana Žugića, o kojem je IN4S već pisao.
Stanjević navodi da je Žugić ubijen samo par mjeseci nakon što mu je on iz Švajcarske dostavio dokumentaciju vezanu za istragu tužilaštva u Bariju o švercu cigareta između Crne Gore i Italije.
Papire je u Crnu Goru, prema sopstvenom svjedočenju, donio nakon što ga je kontaktirala supruga takozvanog kralja šverca, napuljskog mafijaškog bosa Ćira Macarele.
On je tada u Crnu Goru donio dvadesetak knjiga formata A4.
„Pitao sam ih zašto ja moram da nosim to. Mislim da su htjeli da se dodvore crnogorskoj Vladi i da ponovo uđu u šverc cigareta, jer vjerujem da su bili izbačeni iz posla. Rekao sam im da do Đukanovića ne mogu doći lično, ali da mogu doći do šefa obezbjeđenja, ne govorim o Krušiću, već o Žugiću… koji je bio šef policije u Podgorici tada… takoreći, druga ili treća osoba po hijerarhiji u crnogorskoj policiji.
Šta sam ja uradio? Pogriješio sam, gledajući unazad, jer se može imati saučesništvo i tako dalje, može se biti kriv, ali ja u tom momentu nijesam o tome razmišljao: fotokopirao sam i odnio Žugiću. Šta su oni s tim uradili, ne znam ništa. Znam da je Žugić nakon par mjeseci ubijen, poslije toga, usred grada“, kazao je Stanjević.
Na pitanje tužilaca da li su mu sinovi Ćira Macarele rekli da se radi o tajnim dokumentima i od koga su ih dobili, on je kazao da mu nisu odgovorili direktno:
„„Da, ne, preko naših poznanstava, nije u pitanju opasna stvar…“, bio je odgovor.
Poslije, kad je bilo prekasno, shvatio sam da je pomalo i bila opasna stvar“, kazao je Stanjević.
Izvor: IN4S


