Uz obilje materijalnih dokaza, priča o kriminalu i korupciji, enormnom bogaćenju, podrivanju Ustava BiH, širenju mržnje, zaštiti ratnih zločinaca, negiranju genocida, zloupotrebi institucija, obračunu sa slobodom govora, odjednom je postala priča o žrtvi „hrabrog hrišćanskog vođe“ koji se bori protiv „muslimanskih prijetnji u srcu Evrope“. I sam Milorad, sin i potomak antifašista, partizana sa Kozare, ostao je šokiran. Ali, već je dao oko 40 miliona maraka za lobiranje pa neka bude „daj šta daš“. U toliko se situacija uklopio, i u ovu će.
Rod Blagojevich, bivši guverner Illinoisa, koji je 2011. godine osuđen na 14 godina zatvora zbog korupcije, koju je prethodno, moleći za milost, priznao, najbolje razumije svog poslodavca Milorada Dodika.
Bio je optužen po čak 18 tačaka za korupciju, uključujući i aferu pokušaja trgovanja senatorskim mjestom koje je ostalo upražnjeno kada je Barack Obama postao američki predsjednik. Prije izricanja presude, 20 minuta plačući, sudu je objašnjavao kako nije svjesno kršio zakon te se izvinjavao porodici i narodu Illinoisa.
Po dolasku Donalda Trumpa na čelo Sjedinjenih Američkih Država obrisao je suze, postao blizak novom radikalnom režimu i počeo govoriti o hrišćanskim vrijednostima. Kao milionima maraka plaćen lobista čovjeka kojem su kriminal i korupcija glavne tačke poslovne biografije, a po objavi da su Dodik i njemu izuzetno bliske osobe skinute sa OFAC „crne liste“, na X-u je napisao:
„Novi je dan na Balkanu, gdje srpski i hrvatski hrišćani mogu da se nadaju pravoj autonomiji i bližim vezama sa Sjedinjenim Američkim Državama“.
Autonomiji?!
Nigdje u Ustavu BiH ne spominju se hriščanski ili nehriščanski entiteti. Ili je to najava nekih novih podjela u državi?!
Caroline Wren, vlasnica lobističke firme „Tactic Global“ potpisala je ugovor s vladom Republike Srpske vrijedan 100.000 dolara mjesečno, a onda izjavila:
„Ukidanje sankcija šalje jasnu poruku Ujedinjenim nacijama i Evropskoj uniji da SAD više neće dozvoliti neizabranim birokratama da targetiraju hrišćanske vođe".
Uz obilje materijalnih dokaza, priča o kriminalu i korupciji, enormnom bogaćenju, podrivanju Ustava Bosne i Hercegovine, širenju mržnje, zaštiti ratnih zločinaca, negiranju genocida, zloupotrebi institucija, obračunu sa slobodom govora, odjednom je postala priča o žrtvi „hrabrog hrišćanskog vođe“ koji se bori protiv „muslimanskih prijetnji u srcu Evrope“.
I sam Milorad, sin i potomak antifašista, partizana sa Kozare, ostao je šokiran. Ali, već je dao oko 40 miliona maraka za lobiranje pa neka bude „daj šta daš“. U toliko se situacija uklopio pa će i u ovu. Antifašizam će već nekako pokušati objasniti Trumpu, koji se već zagledao u palestinska polja pa su mu se u lokvama krvi ukazali resorti.
Osim toga, Trumpu su kriminal i korupcija – tričarija. Tokom nedavnog obraćanja izraelskom parlamentu pozvao je predsjednika Izraela Issaca Herzoga da pomiluje premijera Benjamina Netanyahua, kojem se trenutno sudi po tri optužnice za korupciju.
"Imam ideju, gospodine predsjedniče. Zašto mu ne biste dali pomilovanje? Cigare i šampanjac. Koga briga za ovo", poručio je američki milijarder aludirajući na nelegalne poklone spomenute u jednoj od optužbi.
A Netanyahua se tereti da je primio više od 200.000 dolara u poklonima od bogatih biznismena i da je dao regulatorne pogodnosti vrijedne stotine miliona dolara telekom tajkunu u zamjenu za povoljne medijske izvještaje.
Slična (zlo)djela počinio je i „balkanski hrabri hrišćanski vođa“:
PREDMET VILA
U državnom tužilaštvu još se čekaju dokazi o kupovini vile na Dedinju, a koje kriju srbijanski tužioci. Možda će, nakon najnovije poruke ljudi bliskih predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću da ga ja Dodik izdao „vrata pakla“ biti otvorena.
16. maja 2007. Dodik je potpisao dva dokumenta. Prvo je u Beogradu sa „Komerijalnom bankom“ potpisao ugovor o navodnoj kupovini troetažnog stana sa garažom površine 400 m2 u naselju Dedinje. Isti dan helikopterom odlazi u Gacko, gdje potpisuje sporazum sa Češkom elektroprivredom o formiranju zajedničkog preduzeća „Nove elektrane Republike Srpske“, odnosno izgradnji drugog bloka Termoelektrane Gacko. Posao vrijedan više od dvije i po milijarde maraka biće naknadno obustavljen. Republiku Srpsku će sudski spor zbog kršenja ugovora koštati desetine miliona KM. ČEZ je u svemu profitirao. Dodik je na Dedinju u stvari kupio polovinu vile. Vlasnik druge polovine je Aleksandar Obradović, tadašnji direktor ČEZ-a za Srbiju i nesuđeni direktor „Novih elektrana Republike Srpske“.
ZGRADA VLADE RS
Istrazi o kupovini vile prethodila je jedna obimnija, o legalnosti troškova na izgradnji zgrade Vlade RS u Banjaluci, RTV doma te autoputa Banjaluka-Gradiška. Prema izvještaju državne Agencije za istrage i zaštitu SIPA, Milorad Dodik, Slobodan Stanković (vlasnik imperije „Integral inženjering“) i još 13 osoba osumnjičeni su da su prali novac i vršili poreske utaje te tako omogućili sticanje imovinske koristi u iznosu od oko 115 miliona KM. Plaćane su fiktivne narudžbe na račune u inostranstvu milionske vrijednosti. Slijedio je transfer tog novca u legalni biznis, dionice, udjele, nekretnine i pokretne stvari na teritoriji RS i država u regionu.
Tražeći izlaznu strategiju Milorad Dodik tada pokreće priču o referendumu o odlukama visokog predstavnika iz oblasti pravosuđa. Kao ustupak za odustajanje dobio je okončanje mandata stranih sudija i tužilaca koji su vodili istragu o pranju novca na izgradnji zgrade Vlade RS.
BIZNIS SA RUSIJOM
Naftnu industriju RS u potpunosti je preuzela ruska kompanija „NeftGazinKor“, koja je 40 odsto u vlasništvu ruske državne kompanije „Zarubežnjeft“. Preostalih 60 odsto vlasništva imale su tri firme, od kojih je jedna registrovana u offshore zoni. Sumnju da je jedan od vlasnika neke od njih Milorad Dodik svojevremeno je potvrdio Gordan Milinić, bivši ambasador BiH u Rusiji.
Ruskom biznismenu Rašidu Serdarovu Dodik je 2013. godine obezbijedio koncesiju za eksploataciju uglja nadomak Teroelektrane Ugljevik. Ugovor sa kompanijom Serdarova “Comsar Energy Srpska” proglašen je tajnom, kao što je tajnovito i vlasništvo nad firmom prethodno osnovane na Kipru.
Svi tragovi u mutnim poslovima sa Rusijom i ruskim tajkunima vodili su ka Dodiku.
PRODAJA OBVEZNICA RS
Krajem aprila 2021. godine Republika Srpska je putem berze u Londonu prodala obveznice u vrijednosti od 300 miliona eura sa visokim kamatama od 70 miliona eura. Prodaja je izvršena direktnom pogodbom sa nepoznatim kupcem. Nepoznat je bio i kupac prethodne prodaje 168 miliona eura obveznica putem berze u Beču. Trag prema kupcima obveznica vodio je spram Rusije.
NEGIRANJE GENOCIDA
Odlukom Visokog predstavnika od 23. jula 2021. godine o dopuni Krivičnog zakona BiH, negiranje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina te veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca kažnjivo je zatvorskom kaznom od šest mjeseci do pet godina. Od osobe koja je javno priznala počinjenje genocida u Srebrenici evoluirao je u gorljivog negatora, što je više puta izrekao i nakon dopuna krivičnog zakona. Tužioci na ovo nisu reagovali.
ZLATO I IKONA
Zataškan je i slučaj „Ikona“. Milorad Dodik je ruskom ministru vanjskih poslova Segeju Lavrovu poklonio ikonu. Spoznaće se da ikona pripada nacionalnoj baštini Ukrajine i da je bila na teritoriji Luganjska, području koje je okupirala Rusija. Ukrajina je diplomatskom potom uzalud tražila objašnjenje. Opravdano se sumnjalo da je ikona bila ratni plijen pojedinaca sa ratšta koji su je poklonili Dodiku.

„Jedan ruski biznismen je donio lijepo upakovano, kilogram zlata, znate nije to neka veličina, to je kao veličina čokolade, elegantno upakovano sa svim oznakama koje pravo zlato ima i to je dao premijeru (Dodiku). Ja sam mislio da će to premijer našem trezoru RS dati. Međutim on se zahvalio i rekao - odlično ovo ću pokloniti svom unuku, u to vrijeme je bio dobio unuka. To je tako prošlo, bilo je tu još ljudi i nije niko insistirao na procedurama vezano za to. Kasnije se saznalo da on taj novac, odnosno novčani iznos vrijednosti kilograma zlata nije položio u RS“, govorio je 2019. godine Gordan Milinić, bivši ambasador BiH u Rusiji.
Istraga protiv Dodika i u ovom je predmetu zatvorena.
PRISLUŠKIVANJE OPOZICIJE
„Pitaj ove iz SDS-a evo ja im slušam telefone pa znam, svi su protiv tebe. Pa znam, imaš pravo da slušam. Kada ti budeš predsjednik i ti ćeš imati“.
Izrekao je ovo Milorad Dodik maja 2020. za govornicom entitetske skupštine. Kada bi bilo gdje i bilo koji političar priznao da učestvuje u nelegalnom prisluškivanju političkih protivnika bio bi to razlog za ostavku, ali i krivičnu odgovornost. Prijava tadašnjeg lidera PDP-a Branislava Borenovića Tužilaštvu BiH ovim povodom praktično ne postoji.
ZLOUPOTREBA INSTITUCIJA
Narodna skupština usvojila je zakone kojima se onemogućava rad institucija BiH na prostoru ovog entiteta, i to Suda BiH, Tužilaštva BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Visokog sudskog i tužilačko vijeća. Dodik je srpske kadrove u ovim institucijama pozvao da napuste svoja radna mjesta, a kako su odbili da mu se povinuju, tako ih je proglasio „nesrbima“, „izdajnicima“ i najavio da će im imena kačiti po tablama širom RS.
Parlament i vladajuća Dodikova većina random usvajaju zaključke i odluke koje direktno potkopavaju ustavni poredak BiH i Dejtonski mirovni sporazum. U pozadini svega toga su brutalna pljačka javnog novca, djelovanje institucija za interese jednog čovjeka i njemu odanih struktura, kao i enormno bogaćenje uključenih u kompletan proces.
Po Dodikovoj naredbi, sve se i ukida.
ZAKON O IMUNITETU
U RS je uveden je i Zakon o imunitetu koji štiti određene nosioce izvršnih i zakonodavnih funkcija od pravnih postupaka. Pravnici i kompletna školovana, stručna javnost tvrdili su da akt služi da se ključne političke figure stave iznad zakona, što podriva princip vladavine prava.
ZLOUPOTREBA GRAĐANA U VLASTITE SVRHE
Milorad Dodik je za 25. oktobar bio najavio novi referendum kako bi nenadležne građane pitao šta da li prihvataju odluke međunarodnih i državnih institucija, uključujući odluke visokog predstavnika, Suda BiH i Centralne izborne komisije koje su u vezi sa tim istim Dodikom.
“PRAVDA ZA DAVIDA” – U KRVI UGAŠENI PROTESTI
David Dragičević brutalno je ubijen 2018. godine. Vrh MUP-a RS sazvao je konferenciju za novinare na kojoj su inspektori i rukovodioci bezočno lagali o ovom mladiću. Za njih je bio problematičan, narkoman, pljačkaš koji prethodno pojede burek... Građani su ustali da traže pravdu i istinu. Policija, kojom je tada rukovodio Dragan Lukač, uz aminovanje Dodikovo, udarala je pendrecima, hapsila, zlostavljala... Članovi grupe „Pravda za Davida“ tužili su MUP RS, a sud je redom utvrđivao da su diskriminisani i ponižavani, jer su im uskraćena prava javnog kretanja.
PORODIČNI BIZNISI
Još 2023. godine firme povezane sa porodicom Dodik već su imale nalagerovane ugovore sa javnim sektorom vrijedne više od milijardu KM. Novac je u sumnjivim tenderskim procedurama izvlačen iz raznih budžeta. Samo firma „Prointer“, koja je među saradnicima imala njegovog sina Igora, koji se kasnije vinuo i u političke vode, imala je zaključene poslove vrijedne više od 300 miliona KM.
Porodica se nije trudila da objašnjava kako su moguće tolike biznis pobjede.
KRIMINALIZACIJA KLEVETE I OBRAČUN SA RODNIM IDENTITETOM
Kleveta je uvedena u Krivični zakonik RS, jer je Milorad Dodik naumio da se obračuna sa novinarima u RS i kompletnoj BiH, koji su mu istraživačkim radom i dokazivanjem kriminala i korupcije remetili biznise i otkrivali veze. Parola „Mišljenje nije zločin“ ostala je na papiru, u tužilaštvima su zavedene desetine krivičnih prijava protiv kritičara vladajućih.
U Krivičnom zakoniku RS izbrisana je odrednica “rodni identitet” i zamijenjena sa “drugo lično svojstvo”.
„Kritičari ovo vide kao korak unazad u zaštiti manjinskih i ranjivih grupa, jer se smanjuje zakonska preciznost i jača prostor za diskriminaciju i mržnju“, napomenuto je u evropskim izvještajima.
DISKRIMINACIJA BOŠNJAKA I MANJINA U RS
U RS postoji sistematska diskriminacija Bošnjaka i to u obrazovanju (nemogućnost učenja bosanskog jezika, u zapošljavanju te u institucijama entiteta koje nisu organizovane proporcionalno prema popisu iz 1991. godine. Broj Bošnjaka i Hrvata zaposlenih u MUP-u RS značajno je smanjen. Zapravo, ti ljudi fizički ne postoje.
Ako su sve ovo pobrojano hrišćanske vrijednosti, onda hrišćanstvo ima ozbiljan problem.
U još zvanično sekularnoj BiH pravosuđe je na potezu.
Piše: Žana Karić Gauk
Izvor: zurnal.info
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter






