I bez Tegeltije neće biti napretka - Ostale zloupotrebe, nemoral i borba za funkcije
„Stanje u pravosuđu je takvo da ga karakteriše odsustvo morala, na jednoj, i sveopšta trka da se po svaku cijenu zgrabe što više i bolje pravosudne funkcije!“
Ovo su riječi sudije Milana Blagojevića, koji je za BUKU prokomentarisao kakvu situaciju u pravosuđu ostavlja Milan Tegeltija.
Prošle sedmice, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Milan Tegeltija najavio je ostavku. Nakon godina provedenih u ovoj pravosudnoj instituciji, obilježen brojnim aferama, Tegeltija je odlučio da „odstupi“.
Ono što ostaje iza njega pokazuje rezultat višegodišnjeg rada na uništavanju pravosuđa zarad koristi različitih politika i pojedinaca.
Ipak, sam odlazak Tegeltije neće ništa krucijalno promijeniti i vjerovatno će sve ostati isto, tvrdi Milan Blagojević. Kako kaže, dok god u „kući zakonitosti i poštenja“ sjede nemoralni ljudi koji zloupotrebama ostvaruju lične interese, neće biti pomaka.
„Stanje ostaje katastrofalno, što najbolje dokazuje sjednica VSTV-a od prije par dana. Na njoj, pored afere „Potkivanje 2“, niko drugi do nekoliko članova te krovne pravosudne institucije su javno kritikovali i brojne druge primjere prljavog veša u VSTV-u, a time i u pravosuđu u BiH. Primjeri koje su ti članovi iznijeli dokazuju koliko se članstvo u toj instituciji, koja bi trebala biti kuća zakonitosti i poštenja, zloupotrebljavalo i zloupotrebljava za ostvarivanje ličnih interesa i ambicija članova VSTV-a, kao i istih takvih interesa i ambicija drugih nosilaca pravosudnih funkcija koji nisu članovi VSTV-a. Da rezimiram, stanje u pravosuđu je takvo da ga, ako ostavimo po strani časne sudije i tužioce koji su manjina, karakteriše odsustvo morala, na jednoj, i sveopšta trka da se po svaku cijenu zgrabe što više i bolje pravosudne funkcije, pri čemu većina takvih ne preispituje sebe da li ima profesionalne i ljudske kvalitete da, recimo, postane sudija vrhovnog suda. Iako nema takve kvalitete, većina ne drži do toga, već po svaku cijenu želi da se domogne tih najviših pozicija“, kaže Blagojević.
On tvrdi da je takva situacija nastala iz razloga što se u njihovoj vizuri jedino bitno domoći vrha.
„E, onda oni, kako je pokazalo moje sudijsko iskustvo, sa vrha određuju šta je zakon, tj. zakon je ono što oni kažu, a ne ono što zaista piše u zakonu kao cilj zakona. Eto, takve osobe tumače i primjenjuju zakon i dijele pravdu ljudima ovdje kod nas. Sudija Branko Perić je nedavno mudro opisao to stanje, napisavši u jednom članku za naše pravosuđe da u njemu sve ima svoju cijenu i ništa nije vrijedno. Sa takvim stanjem pravosuđa, koje nam ostaje i bez Tegeltije, teško je u dogledno vrijeme očekivati napredak u ovoj grani vlasti. Štaviše, takvo pogubno stanje ne zaslužuje ništa drugo do resetovanje pravosuđa, a to znači proceduru reizbora u domaćem pravosuđu“, rekao je Blagojević za BUKU.
Kako nam je ispričao, da bi se nešto promijenilo treba još puno toga napraviti u pravosuđu. Jedna ostavka ništa ne mijenja.
„Najprije je potrebno stvoriti zdrave pravne temelje. To znači da je neophodno u što skorije vrijeme naprosto dekonstruisati postojeći VSTV, kako u njegovom aktuelnom personalnom sastavu, tako i u smislu legislative. U ovom potonjem smislu neophodno je donijeti tri nova zakona, a ne vršiti izmjene postojećeg Zakona o VSTV-u. Hoću reći kako je neophodno da se donese Zakon o Visokom sudskom savjetu BiH, zatim Zakon o Viskom tužilačkom savjetu BiH, te Zakon o Kancelariji disciplinskog tužioca u pravosuđu u BiH. Time bi bila onemogućena sadašnja mreža odnosa tužilaca i sudija, u kojoj su tužioci birali ko će im biti sudije, a sudije su birale svoje tužioce. Takođe bi time bilo onemogućeno da advokati sebi biraju i sudije i tužioce, što je tako izopačen sistem, koji je potvrdila praksa dosadašnjeg VSTV-a BiH. U visokom sudskom savjetu mjesta treba biti samo za sudije i do dva ili tri člana koji bi bili redovni univerzitetski profesori prava. U tom savjetu članovi ne bi mogli biti sudije opštinskih, odnosno osnovnih sudova, već samo sudije okružnih, kantonalnih i vrhovnih sudova, sa najmanje 5-6 godina sudijskog staža u tim sudovima, pri čemu sudije vrhovnih sudova trebaju biti većina u savjetu. Jer, ne može sudija opštinskog suda odlučivati o tome ko će biti sudija vrhovnog suda, kao što je sada slučaj. To se protiv i logici i zdravom razumu“, kaže Blagojević, koji je pokušao bolje objasniti kako to sada izgleda.
„To je isto kao kada bi svršeni student prava na univerzitetu odlučivao o izboru u zvanje redovnog univerzitetskog profesora“, rekao je Blagojević i dodao:
„Kancelarija disciplinskog tužioca bi posebnim zakonom trebala biti utemeljena kao samostalna i nezavisna u odnosu na dva savjeta, sudski, odnosno tužilački. To bi, po meni, trebali biti prvi koraci u legislativnom smislu, kojima bi umjesto sadašnjih bolesnih bili postavljeni zdravi pravni temelji. Bez takvih temelja se ne može ništa poraditi na planu izgradnje i održavanja sistema zdrave selekcije pravosudnih kadrova koja je najvažnija, jer bez toga nema zdravog pravosuđa“, rekao je za BUKU Blagojević.
Izvor: buka
