Igor Radojičić i njegov savjetnik Aleksić u borbi za -spas- od zatvora zbog pola miliona KM (Foto/Dokumenti)

Igor Radojičić i njegov savjetnik Aleksić u borbi za -spas- od zatvora zbog pola miliona KM (Foto/Dokumenti)

Dosje: Radojičić zaštitio svog savjetnika Aleksića koji je Banjaluku oštetio za pola miliona KM; Aleksić, po dogovoru sa Radojičićem, podnio lažnu prijavu MUP RS i lažno svjedočio u Tužilaštvu, kako zaštitio sebe zbog teškog krivičnog djela, a druge poslao u zatvor

Pripadnici Režima koji je uništio RS, međusobno se nemilosrdno satiru da bi sačuvali oteto i slobodu

1. Nikola Aleksić je savjetnik za pravne poslove u kabinetu Igora Radijičića, počev od 2016. godine do danas. Aleksić je savjetnik iako je svojim nezakonitim radom uzrokovao štetu Gradu u visini od pola miliona KM, i to u vrijeme dok je bio pomoćnik Mirka Stojčinovića, nekadašnjeg zamjenika Republičkog pravobranioca koji je 14.02.2019. osuđen na 4,5 godina zatvora, a njegov drugi pomoćnik Boris Jeličić na godinu dana zatvora.

2. Stojčinović i Jeličić su presudom proglašeni krivim za malverzacije u predmetima “Naš dom” i “Građa” kojima je, prema navodima optužnice, grad Banjaluka pretrpio štetu od 7,5 miliona KM.

Time je privrednim društvima “Naš dom” i “Građa” omogućio da u svoju korist izvrše uknjižbu prava vlasništva nad nekretninama, na koje je grad Banjaluka polagao pravo i čime je grad oštećen za više od 7,5 miliona maraka.

3. Za iste optužbe, 06.10.2020., oslobođeni su krivice radnici Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove RS (RUGIPP) u Okružnom sudu Banjaluka krivice za višemilionske zloupotrebe, kojima je grad Banjaluka oštećen za oko 7,43 miliona KM. Oslobođeni su Aleksandar Deurić, pomoćnik direktora RUGIPPa, Dragan Grulović, načelnik Odjeljenja za nadzor u RUGIPPu, te više stručne saradnice za pravne poslove Doris Kremenović i Željka Milinković.

Oni su uhapšeni 2017. godine, a Republičko javno tužilaštvo RS teretilo ih je za kriminal od oko 7,43 miliona maraka. Optužnica je teretila Deurića, Grulovića i Kremenovićevu da su iskoristili službeni položaj i prekoračili ovlaštenja te nezakonito omogućili da firma "Naš Dom" a.d. Banjaluka stekne pravo svojine nad zgradom i pomoćnim objektom u Grčkoj ulici. Time su im pribavili 2,18 miliona KM.

Grulović i Kremenovićeva su bili optuženi da su nezakonito omogućili da firma "Građa" stekne pravo vlasništva nad parcelom od 33.000 kvadrata, čime je Banjaluka oštećena za 5,25 miliona KM.

Grulovića i Milinkovićevu je treća tačka optužnice teretila za trgovinu uticajem, odnosno da su dogovarali obustavu istrage u predmetu "Marija Varnica", koju je vodilo Okružno javno tužilaštvo Banjaluka.

Milinkovićeva je, prema optužnici, bila u "dobrim odnosima" sa jednim tužiocem, a Grulović je trebalo da dogovori detalje o isplati novca kako banjalučko tužilaštvo ovaj predmet ne bi proslijedilo Republičkom tužilaštvu, već obustavilo istragu.

Igor Radojičić, gradonačelnik Banjaluke, rekao je da nije imao uvid u ovu presudu te da ne može detaljnije da je komentariše. "Ja sam vidio novinsku vijest. Da bi se moglo detaljnije komentarisati, valja ući u obrazloženje presude i vidjeti šta je sud našao, da li se radi o nekim procesnim pitanjima ili o suštinskim razlozima", rekao je Radojičić.

Dodao je da, ako se radi o suštinskim pitanjima, onda će grad izraziti neslaganje. "Mi i dalje tvrdimo da je gradu nanesena šteta te se i dalje borimo za sve te objekte koji su bili predmet sudskog postupka, i dalje ćemo nastaviti, nezavisno od ovih krivičnih postupaka, da tvrdimo da je sve ono što je bilo predmet tih suđenja gradska imovina", rekao je Radojičić. (NN)

4. U ovom predmetu, svjedok Tužilaštva bio je Radojičićev savjetnik Aleksić, iako je on, u u dijelu tačke 3. optužnice - “Slučaj Varnica” morao biti prvooptuženi. “Slučaj Varnica”, o kojem sam detaljno pisao početkom avgusta 2017. godine, je kriminalno djelo Radojičićevog savjetnika Aleksića, što sam naveo i tada. (Vidi dodatak)

5. Ukratko, cijela priča počinje 24.04.1978. godine kada je Stanislav Zelonka, iz Banjaluke, podnio zahtjev Opštini Banjaluka kojim traži da opština preuzme na korištenje građevinsko neizgrađeno zemljište (Filipovića polje), površine 5.120 m2; Opština je tada bila dužna da to učini;  Isplaćuju Zelonku i potom uknjižavaju pravo raspolaganja nad pomenutim zemljištem.

Dana 11.08.2008. godine Marija Varnica, kći Stanislava Zelonke, podnosi zahtjev RUGIP-u za povrat zemljišta, navodeći da “nije privedeno namjeni”, te da stoga ima pravo na to. RUGIP to odbija.

Pokrenut je upravni spor pred Sudom, ali Sud odbija tužbu, a na tu presudu se niko nije žalio.

Dana 19.02.2016. godine RUGIP donosi Rješenje da na cca četiri dunuma zemljišta izbriše pravo svojine Grada Banjaluka i upiše porodicu Varnica.

Pravobranilaštvo, čiji je uposlenik bio Aleksić, se nije žalilo. Rješenje da se Grad briše iz posjeda postalo je pravosnažno 21.03.2016. godine, a za oduzeta/oteta četiri dunuma Gradu je isplaćeno 15.733 KM. 

U maju 2016. porodica Varnica na sebe uknjižava pomenuto zemljište, a u avgustu se potpisuje Sporazum o isplati cca 15,7 hiljada KM Gradu, koji Varnica treba uplatiti kao revalorizovani iznos naknande; Jednostavnije rečeno, Varnica je isplatila pare Gradu koje je Grad nekada isplatio njenom ocu!!!

6. Nikola Aleksić je do kraja 2016. godine radio kao pomoćnik pravobranica u Pravobranilaštvu RS. Isti status je imao i Borislav Jeličić. U to vrijeme njihov šef u Pravobranilaštvu RS (zamjenik pravobranioca za sjedište Banja Luka) bio je Mirko Stojčinović. Sve mutne radnje Mirko Stojčinović je obavljao preko Nikole Aleksića i Borislava Jeličića.

Nikola Aleksić nije obuhvaćen optužnicom, zajedno sa Stojčinovićem i Jeličićem, jer ga je zaštitio Igor Radojičić. Nikola Aleksić i Borislav Jeličić su vjenčani kumovi.

7. Aleksić je morao biti optužen u slučaju „Marija Varnica“, jer je zastupao Grad Banjaluka u ovom predmetu pred RUGIP-om, kao predstavnik Pravobranilaštva RS. Aleksić, po dogovoru, nije prigovarao na nalaz i mišljenje vještaka u tom postupku, iako se radilo o zemljištu koje je Grad Banjaluka priveo namjeni, zbog čega to zemljište nije trebalo biti vraćeno ranijim vlasnicima.

8. Aleksić je zaštićen, jer je zet Brane Čovičkovića, visokog funkciomnera SNSD-a i poznatog falsifikatora i nasilnika.

Uz to, Ćana Babić je kuma Nikoli Aleksiću (majka od Nikole Aleksića i Ćana Babić su vjenčane kume). Ćana Babić je nekada bila pomoćnik direktora RUGIP-a, a danas je advokat.

9. Sada nastupa triler iz kojeg se jasno vidi kako se pripadnici Režima koji je uništio RS, međusobno nemilosrdno satiru da bi sačuvali oteto i slobodu.

9. Krenimo redom: Okružno tužilaštvo u Banja Luci (tužilac Siniša Vranješ) vodilo je krivičnu istragu protiv Nikole Aleksića, advokata Dragana Spasojevića, te više službenika RUGIP-a, u vezi sa predmetom „Marija Varnica“. 

Željka Milinković (službenica RUGIP-a) je od svog prijatelja tužioca Siniše Vranješa navodno saznala za vođenje krivične istrage, kojom je i ona bila obuhvaćena, te je o tome obavijestila Dragana Grulovića (tadašnji šef područne jedinice Banja Luka). Saznavši za to, Dragan Grulović je pozvao na sastanak Nikolu Aleksića i svog kuma advokata Dragana Spasojevića, te im je saopštio da postoje velike šanse da će svi biti uhapšeni. 

10. Nakon toga, Nikola Aleksić je o svemu obavijestio Igora Radojičića i kumu Ćanu Babić, koja je u to vrijeme bila pomoćnik direktora RUGIP-a. 

Kako je Ćana Babić bila oduvijek lice od povjerenja Igora Radojičića u RUGIP-u, isti su smislili plan kako da spasu Nikolu Aleksića, sa jedne strane, te očiste RUGIP od kadrova koji nisu pod kontrolom Igora Radojičića, sa očekivanjem da će Ćana Babić nakon čistke u RUGIP-u biti imenovana za direktora, sa druge strane. 

11. Shodno dogovoru, Aleksić je otišao u prostorije MUP-a i podnio usmenu krivičnu prijavu protiv službenika RUGIP-a, a u tu svrhu izmišljena je priča da je tužilac Siniša Vranješ tražio novac za obustavljanje istrage preko službenika RUGIP-a. 

12. Na ovaj način, Aleksić je htio da zaštiti sebe, a potopi sve ostale, zajedno sa Vranješom. Nevjerovatno je da niko iz MUP RS nije krenuo Aleksića da istražuje, jer on u svojoj krivičnoj prijavi, defakto, priznaje nedjelo.

13. Na kraju su pohapšeni službenici RUGIP-a, dok su Nikola Aleksić i advokat Dragan Spasojević dobili status svjedoka. Predmet „Marija Varnica“ je proslijeđen Specijalnom tužilaštvu, a način završetka te krivične istrage nije poznat, niti se u javnosti spominje predmet „Marija Varnica“, iako su Grulović i Milinkovićeva oslobođeni 06.10.2020. za “trgovinu uticajem” u “Slučaju Varnica”; ostaje činjenica je Grad izgubio pola miliona maraka i da to zemljište nije smjelo biti vraćeno porodici varnica.  

14. Igor Radojičić uspio je tako da zaštiti Nikolu Aleksića, svog savjetnika za pravne poslove, koji je odgovoran za gubitak zemljišta Grada, u vrijednosti oko 500.000,00 KM. 

15. Vratimo se na oslobađajuću presudu 06.10.2020. godine kojom je Okružni sud u Banjaluci je donio oslobađajuću presudu protiv četiri službenika RUGIP-a, među kojima su i Milinkovićeva i Grulović, koji su bili optuženi za “trgovinu uticajem” u “Slučaju Varnica”. 

16. Navedeno znači da je Nikola Aleksić, 14.07.2017., podnio lažnu krivičnu prijavu MUP RS, te da je lažno svjedočio kao svjedok Tužilaštva, 07.12.2017. godine, što je jasno kada se iščitaju njegova usmena prijava policiji i iskaz dat Tužilaštvu.

17. Aleksić je, lažno svjedočeći, počinio krivično djelo Lažno prijavljivanje krivičnog djela iz člana 334. Krivičnog zakonika Republike Srpske, za šta je zaprijećena višegodišnja zatvorska kazna.

18. Međutim, Aleksić, dok je ovaj Režim na vlasti, neće odgovarati, jer ima zaštitu od Radojičića i Čovićkovića. (Nastaviće se)

Piše: Slobodan Vasković

Nepotizam srce Mehanizma za pljačkanje/Grad izgubio milione u slučaju “Varnica” (09.08.2017.)

Nepotizam je ključni element razaranja Društva u kojem živimo; Nepotizam je ključni element na kojem su zasnovane zločinačke organizacije, dominantne u odnosu na institucije sistema; Nepotizam je ključni element u brojnim prevarama koje su se desile sa gradskim građevinskim zemljištem u Banjaluci.

Nije Banjaluka po tome jedinstvena, ali jeste najisturenija, jer je zemljište u njoj, prirodom stvari, najvrednije i najskuplje.

“Slučaj Varnica”, u kojem je porodica Varnica, bez obzira na karakter slučaja, žrtva sistema, koja je voljom vladara institucija, postala njihovo sredstvo, u dobroj mjeri pokazuje funkcionisanje Nepotizma kao ključnog dijela Mehanizma koji razara društvo - otimačinom onoga što tom društvu pripada pretvara u vlasništvo određenih porodica… 

U ovom slučaju riječ je o atraktivnom gradskom građevinskom zemljištu, koje jeste nekada, prije 40 godina, bilo u posjedu porodice Varnica, potom je dato Gradu koji je na njemu imao pravo raspolaganja; Grad se, po Zakonu o stvarnim pravima, uknjižio kao vlasnik tog zemljišta, da bi na kraju, nizom radnji, mahom nelegalnih, ponovo došao u posjed porodice Varnica.

Prije detalja samog slučaja, koji nije usamljen, već je jedan od stotine sličnih (varijacije na temu) koji u svojoj osnovi imaju isti epilog - otimanje zeljišta od Grada, važno je navesti Glavne Igrače i njihove međusobne veze; Samo na taj način moguće je razumjeti djelovanje Mehanizma, čiji je osnovni zamajac Nepotizam, a nikako samo prezentovanjem “šume” dokumenata, proisteklih iz raznoraznih institucija, pa i Sudova, u kojima su pozicionirani pojedinci, (opštepoznato je u cijelom Gradu), koji su dio Organizacija što, recimo to otvoreno, pljačkaju Banjaluku već dvije decenije. I stekli su ogromna bogatstva. 

Nije mi cilj stati na stranu investitora, koji su gradili objekte na zemljištu kupljenom od Grada, a onda, preko noći, ostali bez pristupnog puta i morali ga masno platiti, jer je dobar dio njih u nekom od “Vrzinih kola” koja su od Grada otela brojne placeve i nekretnine, niti mi je cilj stati na stranu porodice Varnica, koji su ubjeđenja da su došli u posjed onog što im je oduvijek pripadalo, a što je jedan od njihovih predaka prodao Gradu.

Cilj mi je pokazati rad Mehanizma, privatizaciju institucija, zloupotrebu funkcija, učešće dijelova Pravosuđa u prevarama i oslikati, što preciznije, način prevare, otimanja; To ide tako daleko, u nekim slučajevima, da se dokumentacija iz RUGIP-a noću iznosi i falsifikuje, da nestaje, da se mijenja bez znanja vlasnika "nanišanjenih" parcela, da se, riječju, nesmetano otima i da niko, baš niko, decenijama ništa ne čini da to prestane.

Zato se Zločinačke organizacije veoma ojačale, osjećaju se moćnim da prijete svima, da ponižavaju institucije i da institucije optužuju da su Zločinačke Organizacije, kao što je to učinio Dragan Grulović, šef banjalučke Područne jedinice RUGIP-a, koji je vođstvo Grada, MUP RS/Upravu za organizovani kriminal i Republičko tužilaštvo optužio za nezakonito djelovanje, čitaj kriminalne aktivnosti.

Igrači u slučaju “Varnica”  

Glavni Igrači u slučaju “Varnica” su: 

Dragan Grulović, šef banjalučke Područne jedinice RUGIP-a.

Dragan Spasojević, advokat porodice Varnica i KUM Dragana Grulovića.
Prije advokature, Spasojević je bio zamjenik Javnog pravobranioca za Banjaluku, pa je, prirodom posla, bio i protiv vraćanja zemljišta porodici Varnica, jer je tada zastupao Grad; Okrenulo se sve kada je postao advokat.    

Nikola Aleksić, koji je, u vrijeme rješavanja slučaja “Varnica” protiv interesa Grada bio pomoćnik u banjalučkom sjedištu pravobranilaštva, kojim je tada stolovao Mirko Stojčinović, kao zamjenik pravobranioca za Banjaluku.

Stojčinović je sada u pritvoru zbog slučajeva “Poljoprivredna škola”, “Naš dom” i "Građa". Stojčinović je odgovoran za smrt Danijele Novaković, Republičkog pravobranioca, jer joj je prijetio.

Sa Stojčinovićem je prvo pritvoren, a potom i pušten (???!!!) Boris Jeličić, novoizabrani zamjenik Javnog pravobranioca za Banjaluku, koji je, do tog posla, na koji ga je nedavno imenovala Skupština RS, obavljao dužnost Stojčinovićevog pomoćnika.

Jeličić je KUM Nikole Aleksića, koji više ne obavlja dužnost pomoćnika 
u banjalučkom sjedištu pravobranilaštva.

Nikola Aleksić je, trenutno, angažovan kao savjetnik gradonačelnika Igora Radojičića. Usudio bih se konstatovati - vrlo vrlo loš izbor savjetnika, posebno sa aspekta Radojičićeve borbe protiv Zemljišne mafije.

Važno za ovu priču je i da je predmet u RUGIP-u tri puta presigniran: prvo je bio u rukama Tatjane Stanković (22.09.2016.), onda je prebačen Željki Milinković, da bi na kraju završio kod referenta Doris Bilbije, koja je bliska Budi Stankoviću. 

Na ovaj način Krug je zatvoren, a očito je da Stankovićeva i Milinkovićeva nisu htjeli da učestvuju u razrješenju “problema” i da su se izmakli.

Zemljište

Cijela priča počinje 24.04.1978. godine kada je Stanislav Zelonka, iz Banjaluke, podnio zahtjev Opštini Banjaluka kojim traži da opština preuzme na korištenje građevinsko neizgrađeno zemljište (Filipovića polje), površine 5.120 m2; Opština je tada bila dužna da to učini;  Isplaćuju Zelonku i potom uknjižavaju pravo raspolaganja nad pomenutim zemljištem.

Dana 11.08.2008. godine Marija Varnica, kći Stanislava Zelonke, podnosi zahtjev RUGIP-u za povrat zemljišta, navodeći da “nije privedeno namjeni”, te da stoga ima pravo na to. RUGIP to odbija.

Pokrenut je upravni spor pred Sudom, ali Sud odbija tužbu, a na tu presudu se niko nije žalio.

Sve se nastavlja u septembru 2010. godine, novim zahtjevom, preko advokata, koji nije imao propisanu punomoć, a Aleksandar Deurić (jedan od glavnih funkcionera Zemljišne mafije), koji je u to vrijeme bio šef Područne jedinice Banjaluka, donosi Zaključak o usmenoj raspravi, iako je predmet, defakto, bio već završen presudom Suda. 

Grad je, tokom 2011. godine, odbijao svaku mogućnost učešća u postupku, jer nije imao razloga za to, a samim tim je odbijao i da im porodica Varnica isplati naknadu za zemljište u visini od 11.708 KM za 3.006 m2, koje je proglašeno neprivedenim namjeni. Zato parcela i jeste bila pocijepana.

Međutim, riječ je o prevari, jer je i taj dio zemljišta bio priveden namjeni, pošto je na njemu izgrađen put, makadamski, i objekti niskogradnje - oborinska i kanalizaciona mreža. 

Taj put vodio je do objekata koji su već bili u izgradnji na zemljištu što ga je Grad prodao određenim investitorima.  

Nonsens nalaz

Taj nalaz, da zemljište nije privedeno namjeni, urađen je 29.05.2011. i u njemu se kaže da se sporno zemljište vodi kao “Javni i nekategorisani put”, ali i da nije priveden konačnoj namjeni u skladu sa regulacionim planom “Izmjena regulacionog plana za prostor Bulevara Vojvode Petra Bojivića, Bulevara Živojina Mišića i rijeke Vrbas” iz 2010. godine.

Nalaz je je sam po sebi nonsens, jer je navedeno da je riječ o Javnom nekategorisanom putu, što znači da je priveden namjeni, a istovremeno se konstatuje da nije!!! Takođe, ne može se posmatrati samo 2010., već i period kada je Grad preuzeo zemljište.

(U periodu koji je prethodio ovom nalazu donesen je niz presuda sudova i odluka RUGIP-a, koje bitno ne mijenjaju tok cijele priče i njen epilog, pa ih ne citiram zbog prostora). 

Procesi dobijaju na ubrzanju kada stvari u svoje ruke direktno preuzimaju Kumovi - Spasojević, kao advokat, i Grulović, kao šef banjalučke Područne jedinice RUGIP-a. 

Akceleracija

Grulović 04.12.2015., na zahtjev Spasojevića, donosi Zaključak (21.11./476.149/10), kojim se određuje usmena rasprava sa uviđajem na licu mjesta. Sve je zakazano za 25.12.2015., a vještak geodetske struke bio je Senad Smajlović.

Banjalučko pravobranilaštvo na uviđaj šalje Nikolu Aleksića.

RUGIP 08.01.2016. godine donosi Zaključak da se u upravnom postupku traži cijepanje parcele, a utvrđuje se i rasprava na dan 12.02.2016., na kojem će se prezentovati zaključci sa uviđaja 25.12.2015. godine.

U tom trenutku Grad je već imao poodano uknjiženo vlasništvo na tom zemljištu, ali Mehanizam cijepa parcele, kako bi na taj način doveli do zamešateljstva i dokopali se bar jednog dijela zemljišta. Cijepanje parcela je standardna procedura kada se otima zemljište. 
Iz februarskog Zapisnika uočljiv je ponovo nonsens da se zemljište proglašava neprivedenim namjeni, uz konstataciju da na njemu postoji makadamski put. To jedno drugo potpuno potire, jer kada bi takvi zaključci bili validni, onda bi svi makadamski putevi u RS mogli biti vraćeni nekadašnjim vlasnicima ili, pak, preorani.

Aleksić je demonstrirao (svjesno) neznanje i saglasio se sa stupidnim nalazom vještaka, a Spasojević je zahtijevao povrat zemljišta. 

Igra se privodila kraju. 

Preuzimanje - Stojčinović i Aleksić u akciji

Dana 19.02.2016. godine RUGIP donosi Rješenje da na cca četiri dunuma zemljišta izbriše pravo svojine Grada Banjaluka i upiše porodicu Varnica.

Nakon toga na scenu stupa Mirko Stojčinović, zamjenik pravobranioca za Banjaluku i obavještava Grad da neće izjavljivati žalbu. Vukmirović Nataša u to vrijeme bila je šef Odsjeka za pravna pitanja i njoj je Stojčinović dostavio dopis. 

Rješenje da se Grad briše iz posjeda postalo je pravosnažno 21.03.2016. godine, a za oduzeta/oteta četiri dunuma Gradu je isplaćeno 15.733 KM. 

U maju 2016. porodica Varnica na sebe uknjižava pomenuto zemljište, a u avgustu se potpisuje Sporazum o isplati cca 15,7 hiljada KM Gradu, koji Varnica treba uplatiti kao revalorizovani iznos naknande; Jednostavnije rečeno, Varnica je isplatila pare Gradu koje je Grad nekada isplatio njenom ocu!!!

Prosto je nevjerovatno mala, mizerna, cifra od 15,7 hiljada KM, a Sporazum je potpisao Aleksić, pomoćnik pravobranioca. Protiv toga je bila Brankica Gajić, takođe pomoćnik

Grad je pravobranilaštvu uputio dopis 06.09.2016. godine u kojem navodi da Sporazum nije zaključen na osnovu izjašnjenja Grada o istom i traži se od Pravobranilaštva da preduzme sve radnje da zaštiti gradsku imovinu. Međutim, Stojčinović ne reaguje sve do 24.01.2017., kada navodi da je nemoguće tražiti tržišnu vrijednost.

Stojčinović ne bi ni reagovao i pisao Gradu da nešto prije tog (26.12.2016.) CJB Banjaluka nije zatražio kompletnu dokumentaciju o predmetu “Varnica”.

Preprodaja

Nakon uknjižbe Varnice su prodale dio zemljišta (cca 600 m2) za preko 300.000 KM, što znači da je Grad teško oštećen, čak i da su Varnice sve u pravu (?!), jer je Gradu za iste parcele plaćeno samo nekoliko stotina KM. 

Interesantno je da se na pomenutih cca 600 m2 nalazi onaj javni nekategorisani put!!! Jasno je da je ocjena vještaka da je riječ o zemljištu koje nije privedeno namjeni netačna, jer je taj put u stvari pristupni put objektima koji su se već gradili/izgradili na tom području.

Katastrofalno je da Nikola Aleksić nije imao primjedbe na kriminalni zaključak vještaka. Posebno, jer je to bio pristupni put i do desetak kuća, a potom i objekata u izgradnji i jer je Grad prodao zemljište investitorima sa pravom korištenja tog puta. Bez tog puta, te parcele su ništa.

Uz to, Grad je, uz taj put, izgradio oborinsku i fekalnu kanalizaciju, što su objekti niskogradnje, tako da taj put nikako nije mogao biti proglašen zemljištem koje nije privedeno namjeni. Niti je zemljište moglo biti vraćeno za cca 15,7 hiljada KM. Šta je sa ulaganjima u objekte niskogradnje?!

To što nije bio asfaltiran ne znači ništa, ali pokazalo se u ovom predmetu presudnim, što je apsurd.

Grad gubi nove milione

Gubitkom navedenog zemljišta Grad je već izgubio milione, a novi milionski gubici tek slijede; I to u sudskom sporu sa investitorima, jer ih je Grad, nakon svih vratolomija vlasnika institucija, prevario!

Grad jeste žrtva, tu dileme nema, a da li će se odgovorni kazniti, teško je vjerovati. 

Iskustvo je pokazalo da se to, u pravilu, ne dešava; Hapšenje Stojčinovića tek je incident koji potvrđuje navedeno pravilo, a činjenica da Grulović javno, u pismenoj formi, sa pečatom RUGIP-a, Grad, Gradonačelnika i jednu Upravu MUP-a RS karakteriše zločinačkom organizacijom dovoljno govori o tome ko je stvarni Gazda u ovom gradu. 

Piše: Slobodan Vasković
Izvor: http://slobodanvaskovic.blogspot.com/

Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks