IRB RS kreditira ekološku katastrofu i sumnjive poslove

Dok grca u dugovima koji su u najvećoj mjeri posljedica nenaplativih kredita plasiranih sumnjivim klijentima, Investiciono-razvojna banka RS (IRB) nastavlja svoju praksu kreditiranja onih s kojima nijedna ozbiljna banka neće da ima posla.

Krediti dati za propale projekte kao što su „Farmalend“, „Ranči“ ili fabrika električnih automobila Dodikovog savjetnika Dragana Vučetića, polako padaju u zaborav, bez nade da će bačeni milioni ikada biti vraćeni. Bez obzira i na činjenicu da je prošlu godinu zaključio s više od 170 miliona nagomilanog duga, IRB nastavlja po starom.

U skladu s takvom praksom IRB je u septembru prošle godine firmi „Sette Energy“ Darka Šljivara iz Gradiške odobrio 850 000 maraka kredita. Sredstva su plasirana iz Fonda za razvoj i zapošljavanje. Ova firma raspolaže s dvije mini hidroelektrane u izgradnji (MHE), koje i kada prorade neće imati više od 10 zaposlenih radnika.

Koliko su Šljivar i njegove kompanije „pouzdan“ partner, može se analizirati unedogled što bi, za razliku od IRB-a, svaka ozbiljna banka i uradila prije nego što se s takvim klijentom upusti u bilo kakav posao.

Primjera radi, UniCredit Bank a. d. Banjaluka je njegovoj drugoj firmi „Bitminer Factory“ jednostrano zatvorila račun. Ovakvu odluku banka je obrazložila poslovnom politikom da ne posluje s društvima koja se bave kriptovalutama. Da li je banka postupila u skladu sa zakonom, odlučiće sud, prema Šljivarevoj tužbi. Ono što je neosporno, jeste legitimno pravo da se zaštiti od rizičnog poslovanja. Poslovi s kriptovalutom taj rizik svakako nose.

IRB bez obzira na posljedice

Fabrika kriptovaluta „Bitminer Factory“ je tužbom protiv UniCredit banke zbog zatvaranja računa zatražila odštetu od 180 miliona maraka. Toliko bi, navodno, da račun nije zatvoren prihoda ostvarila, iako je u trenutku gašenja na računu bilo svega 87 582,30 evra.

Prema tvrdnjama Šljivareve firme, riječ je o uplatama investitora iz Italije prema sistemu tzv. „pametnog računa“. Sredstva koja su na taj način prikupljana, prema njegovim navodima, trebalo je da budu investirana u proizvodnju struje u mini hidroelektranama. Za ovakvo obrazloženje banka ne želi ni da čuje, strogo izbjegavajući takvu vrstu rizičnog posla.

Da Šljivareva investicija ne bi propala, postarao se IRB, očito bez brige o mogućim posljedicama. Razloga za brigu i te kako ima.

Iako zakona o porijeklu novca u ovoj državi nema, valjalo bi se zapitati kako je mlad čovjek, poput Šljivara, od lokalnog preprodavca auta, postao „veliki privrednik“, vlasnik više kompanija i rado viđen partner predstavnicima vlasti!?

Za razliku od IRB-a, njegovo poslovanje je i te kako privuklo pažnju Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Istražni organi su se posebno interesovali za carinjenje robe u carinskom skladištu “PVA Group d.o.o.“ iz Gradiške.

Direktor i suosnivač ove firme bio je takođe Darko Šljivar.

Istražne radnje koje su provođene, dovedene su u vezu s akcijom „Pandora“, koja je provođena s ciljem razotkrivanja carinskih prevara.

Upravo ovo carinsko skladište, o čemu su i mediji izvještavali, označeno je kao mjesto gdje se pored automobila u posebnim prilikama carini i tekstil iz Kine i Turske. Mediji su tada tvrdili da je roba carinjena i za neke prilično nedodirljive klijente, poput Nasera Orića.

Slučajno ili ne, carinsko skladište PVA Group otvoreno je 2014. godine, malo nakon što je Nikola Šljivar (bliži rođak Darka Šljivara), raspoređen u Odsjek za provođenje propisa Uprave za indirektno oporezivanje BiH.

Iz Tužilaštva BiH nam je potvrđeno da se „ime Darko Šljivar i „PVA Group d.o.o.“ iz Gradiške pojavljuju u evidencijama tužilaštva“.

Tri firme, jedan mobilni telefon

Koliko je „pouzdanom“ partneru IRB odlučio kreditirati investiciju, govore činjenice koje su više za rubriku „vjerovali ili ne“, nego za priču o ozbiljnom poslovanju. U registru privrednih subjekata odnedavno je umjesto Darka Šljivara i Dražena Ivaštanina, kao osnivač PVA Group upisan izvjesni Dražen Marković.

Iako je formalno promijenila osnivača, ova firma nije promijenila adresu. Sjedište firme je na adresi Petra Mrkonjića 19 u Gradišci. Interesantno je da su na istoj adresi i firme Darka Šljivara „Bitminer Factory“ i "Esintec International“.

Piše: Miljan Kovač

Izvor: impulsportal.net

Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks