Još jedna priča o kriminalizovanom pravosuđu Srpske: Ko će suditi sudu? Nemanja Matijaš i Vanja Vuković

Vanja Vuković od momenta hapšenja u avgustu 2017. godine tvrdi da Nemanja Matijaš nije mogao biti u fizičkom kontaktu sa nađenim heroinom, no Okružni sud u Banjaluci i Vrhovni sud RS aman četiri godine odbijali su zahtjeve za ponavljanjem vještačenja DNK profila. Javno pozivam postupajuće sudije da iz današnje vizure ponovo pročitaju svoje idiotske presude. 

Hapšenje i procesuiranje Nemanje Matijaša i Vanje Vukovića iz avgusta 2017. godine nije privuklo moju pažnju iz razloga preokupiranosti sopstvenim problemima. Konkretno, po rješenjima medicnske komisije i ljekarskim doznakama bio sam na bolovanju, dok je MUP RS prema meni već započeo sa primjenom teško nezakonite suspenzije. U svakom slučaju  nisam radio, niti je taj događaj imao kakve veze sa mojom malenkošću.

Zainteresovanost za ovaj skandalozni predmet kreće nakon niza poruka i komentara na blogu prema kojima su načelnik Goran Mikanović i prljavi inspektori za droge "smjestili" hapšenje Vanji Vukoviću kako bi ojačali kontrolu nad zajedničkom kriminalnom organizacijom. Ili, kako mnogi navode, da se "zarada dijeli na dva umjesto na prethodnih tri dijela". Između Gorana Mikanovića i Dalibora Railića, bez dijela Vanje Vukovića - kao "tvrdog oraha" čak i za okorjele policijske zločince.

Takve opservacije imaju smisla obzirom na odavno poznatu sklonost vajnog načelnika Mikanovića ka takvim postupcima, dijelimično opisanu u tekstu HRONOLOGIJA PRIJEDORSKE MAFIJE: Bivši i aktuelni narko don u istom pritvoru!. Posebice kada uobzirimo činjenicu da je akcija izvedene od strane Darka Ilića, čije kriminalno djelovanje sa Goranom Mikanovićem pratim pune dvije decenije i kroz desetine sličnih zloupotreba službenih položaja u funkciji organizovanog kriminala. 

Moje bavljenje predmetom Matijaša i Vukovića bilo je u funkciji otkrivanja pozadine ubistva načelnika Radenka Bašića, temom od koje još dugo nemam namjeru odustati. Zapamtite, nije se Dalibor Railić tek tako jednog jutra probudio i odlučio likvidirati Bašića, nego taj zločin, kako u tekstu sa gornjeg linka rekoh, ima svoju HRONOLOGIJU. Poprilično dugu istoriju prethodnih dešavanja.

Primjera radi Vanja Vuković presuđen je i izdržao zatvorsku kaznu zbog eksplozije nad privatnim autom načelnika Mikanovića. No, treba znati i motiv tog krivičnog djela ili odmazde. Mikanović je kao načelnik Odjeljenja za droge u CJB Banja Luka "spakovao" u pritvor gro banjalučkih narkodilera ili njima bliskih opasnih likova sa ciljem PREUZIMANJA NARKO TRŽIŠTA. Auto mu je "letilo u vazduh" jer se bavio istom djelatnošću zbog koje je druge pritvorio.

Mnogo važnija činjenica jeste da je Mikanović sa pozicije oštećenog, zbog čega je morao biti izuzet po službenoj dužnosti, bukvalno upravljao istragom. Konkretno: opstruirao je istragu koju smo postupajući tužilac i ja radili - dok se ne formira Specijalno tužilaštvo RS i zarad njegovog protivpravnog dogovora sa Miodragom Bajićem i Darkom Ilićem o preuzimanju predmeta. Već sam najavio objelodanjivanje dokumentacije iz tog predmeta, pa ćemo se detaljima baviti odvojeno.

U konačnici upravo Mikanović je nezakonito pribavio snimke razgovora zbog kojih je Vuković osuđen na dvije i po godine zatvora. Pretgodno su sa oba snimka Mikanović, Darko Ilić i Mile Dobrijević obrisali dijelove koji se tiču pripremanja moje likvidacije, sakrili izjave svjedoka i u konačnici organizovali nove pokušaje moje likvidacije. Torturom su produkovali samoubistvo Borisa Samardžije, kom je moj život bio vredniji od sopstvenog.

Prednja dešavanja pominjem jer odlično znam ko je Vanja Vuković, ali i ko su Goran Mikanović i ostatak zločinačkog udruženja koje decenijama djeluje unutar policije. Zna Vuković odlično šta se izdešavalo, no zbog droge koju im je načelnik Mikanović dao za dalje rasturanje i omogućavanja preuzimanja narko tržišta imao je motiva zaboraviti stare (ob)račune. Dok ga Mikanović spornog avgusta 2017. godine nije ponovo "spakovao" na robiju, a po ustaljenoj navici radi pune kontrole nad narko mafijom.

Ili ćemo povjerovati da je Vanja Vuković slučajno uočen i "rutinskom kontrolom" u otvoru filtera vazduha pronađen je heroin bruto mase 922 grama? Pazite, godine i silne akcije smo potrošili da Vukovića uhvatimo sa drogom i nikad ništa, onda "pada" na rutinskoj kontroli. Na početku njihovog bavljenja narkoticima Vukovića i ekipu ulovio sam sam u prodaji marihuane, ali je od tada mnogo naučio i lakim rezultatima mogli smo se uprazno nadati. 

Od momenta pretresanja i pronalaženja heroina Vuković je tvrdio kako Nemanja Matijaš nema apsolutno nikakve veze sa tim krivičnim djelom, pa je u tom smislu potpisao potvrdu o oduzimanju predmeta i sve ono šta je kasnije korišteno kao dokazni materijal. Tokom cijelog krivičnog postupka tvrdio je da se biološki tragovi Matijaša nisu mogli naći na spornim dokazima, odnosno da je u pitanju nekakva greška ili namjerno podmetanje. 

Prednje navode zasnivam na presudama i odlukama banjalučkog Okružnog suda i Vrhovnog suda RS, a koje sam pronašao na pravosudnim sajtovima (vidi podnaslovni foto) i u medijima. Nisam kontaktirao sa Nemanjom Matijašem jer za potrebe ove objave sve potrebne podatke našao sam u presudama i rješenjima sudova, a posebice po njihovim žalbama Vrhovnom sudu RS. Planiram kontaktirati Matijaša i zato sam radi prethodnog informisanja pronašao i analizirao sporne presude. Znači, kako bih sa čovjekom mogao razgovarati adekvatno pripremljen.

Na pisanje ovog teksta prije kontakta sa Matijašem odlučio sam se upravo zbog slobode mišljenja, odnosno kako moje navode ne bi pripisali mladiću koji je na pravdi boga odrobijao aman tri i po godine. Samo zato što se u pogrešnom momentu našao na pogrešnom mjestu! I zato što u našim tužilaštvima i sudovima rade neviđeni idioti! Nesposobni za minimum zdravorazumskog promišljanja!

Čitam rješenje Vrhovnog suda RS iz septembra 2017. godine kojim odbijaju žalbu Nemanje Matijaša i produžavaju mu mjeru pritvora. Potom presudu istog suda iz decembra 2018. godine kojom odbijaju žalbe na prvostepenu presudu. I zgražavam se nad navodima sudskih vijeća! Žalioc konstantno tvrdi kako je bilo nemoguće njegove biološke tragove naći na pakovanju heroina, no "veleumne" sudije zaključuju da nema mogućnosti greške ili protivpravnog dokaza. 

Vanja Vuković je tokom suđenja predlagao izuzimanje i upoređivanje DNK profila od njegove supruge, majke i još jedne osobe koja je koristila vozilo, te da se ponove vještačenja DNK njega i Matijaša pošto ovaj nije mogao doći u doticaj sa drogom ili štekom gdje je skrivana. Okružni sud je prijedloge odreda odbijao kao "NEPOTREBNE", Vrhovni sud je podržao takvu lakrdiju, a kada je Matijaš iz zatvora uspio izdejstvovati novi nalaz i dokazati nepodudaranje DNK profila onda su se sudije ponajviše bavile kako tu činjenicu zataškati. 

Zamislite kako sad djeluju višestruki navodi Vrhovnog suda RS da je Matijaš kao "većinski donor" biološkog materijala na odlučnom dokazu tokom postupka pravilno tretiran SAIZVRŠIOCEM. Navod "većinski donor" tumači se kao osoba koja je posljednja i najintenzivnije bila u kontaktu sa predmetom, odnosno da je Matijaš lično heroin sakrio u otvoru vazdušnog filtera. Kada oba osuđena toliko insistiraju na ponovljenom vještačenju i razjašnjenju ove činjenice, pa koliki treba biti idiot i odbiti im takve zahtjeve? I time teško povrijediti pravo na odbranu!

Predsjedniku i postupajućim sudijama Vrhovnog suda RS javno poručujem da pročitaju sopstvena rješenja i presude po žalbama i sami procjene koliki su IDIOTI. Neće poput Matijaša tri i po godine provesti u zatvoru, njihova "izigravanja bogova" platiće građani (iz budžeta), no mogu bar sami sebi kazati da su nastupali krajnje idiotski. Najgore u svemu jeste što posljedice njihovih idiotarija nisu prestale, nego i nadalje produkuju teške protivpravnosti.

Pazite, Vuković i Matijaš osuđeni su po članu 207. stav 3. Krivičnog zakona RS, odnosno da je djelo "počinilo više lica". U dispozitivu presuda stoji saizvršilaštvo, a toga po novim dokazima o zamjeni izuzetih sadržaja bukalne sluznice NESPORNO NEMA. Znači, dispozitivi presuda "padaju" i po osnovu pravne kvalifikacije i po osnovu pogrešnog činjeničnog opisa krivičnog djela. Zato novi idiotizam imamo u odbijanju ponavljanja krivičnog postupka po zahtjevu Vanje Vukovića. 

Okružni sud u Banjaluci uvažio je Matijašev zahtjev i "velikodušno" dozvolio ponavljanje postupka, ali samo za tog nevino osuđenog. Zahtjev branioca i drugog osuđenika sud odbija uvažiti i Vukoviću nema druge do čekati odluku Vrhovnog suda (pretpostavljam da je advokat istu podnio). Dok se to pitanje razriješi velike su šanse da Vuković izdrži kompletnu kaznu od pet godina zatvora. Ovde moram potegnuti pitanje: dokle seže idiotizam pojedinih sudija? Ili kao kolektivna pojava u sudstvu?!

Po tome što je sud usvojio Matijašev zahtjev i omogućio novo suđenje, te prekinuo izvršenje kazne, prilično je izvjesna oslobađajuća presuda. U tom smislu dalje ne može pravno opstati presuda Vanji Vukoviću po pitanju pravne kvalifikacije i činjeničnog opisa. Konkretno: nema više saizvršilaštva i kvalifikovanog oblika "od strane više lica", a gdje je zaprijećena kazna od pet do petnaest godina zatvora. Odnosno nove činjenice vraćaju nas na stav 1. sa zaprijećenom kaznom od jedne do deset godina.

Upravo ovakve opservacije spornih dešavanja otvaraju važno pitanje: jesu li postupajuće sudije znale ili mogle znati za zamjenu uzoraka bukalne sluznice i odbijale zahtjeve optuženih kako bi ishodovale ovakvu presudu? Iliti, mnogo važnije, jesu li policija i tužilaštvo učestvovali u ovom manipulisanju dokazima? Naime, bez "pogrešnog" DNK profila i Matijaša kao saizvršioca u postupku Vukovića bi morali teretiti za blaži oblik ovog krivičnog djela i sa propisanom kaznom zatvora od jedne do deset godina. Ovako mu je startno bilo zagarantovano pet godina i suđenje pred Okružnim sudom, umjesto mjesno i stvarno nadležnog banjalučkog Osnovnog suda za član 207. stav 1. KZ RS.

Pravno nimalo bezazlena situacija obzirom da u slučaju oslobađanja Matijaša mora doći do promjene optužnice i uvođenja nove pravne kvalifikacije i drugačijeg činjeničnog opisa, kakvo ide dotle da određuje nadležnost suda. Ovde nedvosmisleno moramo govoriti o postupku pred Osnovnim sudom, ali onda nema riječi o ponavljanju postupka, nego o potpuno novom suđenju zasnovanom na novoj optužnici. Zato i ukazujem da se postupajuće sudije mnogo više bave sopstvenim kršenjima zakona i sudske prakse, odnosno zataškavanjem skandala, negoli odgovornošću Matijaša i Vukovića.

Nema ovde potrebe ulaziti u materiju i formu vođenja krivičnog postupka, nego se sve svodi na pravnu neodrživost i optužnice i presuda u dijelu DISPOZITIVA. Ukoliko Matijašev ponovljeni postupak ishoduje oslobađajuću presudu, a van svake sumnje do toga će doći, onda mora doći do promjene pravne kvalifikacije i činjeničnog opisa Vukovićeve presude. Naprosto nema drugog počinioca i saizvršilaštva, šta se mora uobziriti, a to znači ponavljanje postupka i za njega. Baš kako svojim zahtjevom osnovano traži.

Doduše pojma nemam šta su Vanja Vuković i njegov branilac naveli u podnesku, nego sam iz medija upratio da postoji zahtjev i odbijanje suda, a kada sud utvrdi ovakve materijalne i formalne propuste mora ih razriješiti i mimo navoda žalioca. Ex officio. Iz te vizure mi "opasno smrde" dešavanja u ovom postupku, odnosno imam sumnje na postojanje protivpravnih uticaja na sud. Posebice spram novonastalih prilika usljed ubistva načelnika Bašića i sve više dokaza involviranosti policije i pravosuđa u organizovani kriminal.

Kao društvo jednog dana moramo razlučiti ko koga i sa kakvim motivima krivično goni, odnosno ko propušta dužne radnje kako bi pogodovao kriminalu, pa sve do idiotizama načinjenih u ovom krivičnom predmetu. Moramo jednom načiniti jasna razgraničenja između kriminalaca i službenih lica organa krivičnog gonjenja. Pazite, ukoliko su Goran Mikanović i Darko Ilić akciju na Vanju Vukovića izveli zarad sopstvenih kriminalnih ciljeva i interesa, odnosno kako bi ojačali sopstvene pozicije u narko mafiji, onda pravni sistem gubi svoj smisao. 

Treba li da ponavljam navode iz ko zna koliko stotina tekstova o kriminalu u vrhu policije i zločinačkom Specijalnom tužilaštvu RS? Ili je dovoljno podsjeti ti da sam prije punih 15 godina otvoreno zaratio sa tom bandom okorjelih kriminalaca? Davne 2007. godine nisam mogao podnijeti veći broj nevinih žrtava, ubistava i iznuđenih samoubistava, pa sam inicirao istrage ili djelovao unutar akcija suzbijanja takvih opasnih pojava. Od tada nižu se desetine i desetine novih žrtava, a pojedinci sve više gube vezu sa razumom i čovječnošću. 

Čak i kad na pojedine događaje ne obratim pažnju u vrijeme njihovog materijalizovanja, poput hapšenja Vukovića i Matijaša, sustužu novi zločini koje naprosto moram povezivati sa ranijima. Uključujući i stvari koje su me lično zadesile. Vidite, ministar Dragan Lukač 2016. godine na dvije "udarne" pozicije u policiji dovodi Darka Ilića (iz Specijalnog tužilaštva RS) i svog tadašnjeg zeta Nedeljka Luburu. Sa današnje distance trebam li objašnjavati čime su se suštinski bavili Ilić i Lubura? 

Elem, Gorana Mikanovića sam iz Prijedora bukvalno otjerao u proljeće 2009. godine i ma šta pokušavao povratka mu nije bilo dok sam bio u aktivnoj službi. Sve njegove veze od policijskih do političkih mogle su na glavi dubiti, ali njemu radno mjesto u Prijedoru nisu mogle naći. Ili jesu uz rizik da ga prvom prilikom uhapsim, kako sam zaprijetio još dok mi je formalno bio načelnik. 

Znamo kako sam eliminisan iz policije, nakon čega su banditi poput Lukača, Ćuluma, Ilića, Lubure i drugih svom saučesniku Mikanoviću mogli dati funkciju i moć da PONOVO uspostavi kriminalnu organizaciju koja je ubila svjedoka Mihajla Stupara i načelnika Radenka Bašića. Nakon što su svoj uticaj u organizaciji ojačali hapšenjem Vanje Vukovića, inače mnogo opasnijeg od Dalibora Railića. I povećali svoj udio u dobiti od prodaje droga!

Uz sve ovo podsjećam na moj navodi iz teksta OVO VRIJEĐA INTELIGENCIJU: Railić pola imovine davao za ubistvo načelnika Bašića da su "lokalci" okupljeni oko Dalibora Railića daleko od krupnih i međunarodno interesantnih narko dilera iz Prijedora. Ukoliko vam je degutantno ovo učinjeno Nemanji Matijašu, a šta ćemo kad potegnem neke druge presude - koje sam davno našao i znam kakvi marifetluci su izvođeni? 

Kad želim izraziti mišljenje o "znanju" sudija ove zemlje obično kažem da studenti druge godine pravnog fakulteta ne bi izvaljivali takve nebuloze. Korupcija u sudstvu rješiv je društveni problem, ali da sudije "dođu do pameti" naprosto nema nade. Često ljudima savjetujem da izbjegavaju "predokazivanje", odnosno da podneske svedu na najmanji mogući obim jer sudije naprosto nisu sposobne protumačiti više od dva-tri podatka. Preciznije rečeno kažem da sudije maksimalno pročitaju prve dvije stranice podneska, a ukoliko pokušaju čitati treću zaborave navode prve strane. 

Na kraju moram apostrofirati da sa Nemanjom Matijašem nisam razgovarao, niti on ima ikakve veze sa gornjim sadržajem. Svi navodi zasnovani su na presudama koje sam našao na sajtu Vrhovnog suda i u medijima, odnosno predstavljaju moje lično mišljenje. Ukoliko budemo radili kakav intervju to će biti jasno naznačeno i onda neću sebi davati ovakav "odušak". Sa Vanjom Vukovićem nisam u kontaktu jer svi znaju gdje se nalazi, a još kako bi imali tema za razgovore. 

Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter