Kad, ko, kako i zašto zakonski smije da nas prisluškuje

Nakon izjave Milorada Dodika u Narodnoj skupštini o tome kako prisluškuje opozicione političare, naš saradnik analizirao je zakonske aspekte prisluškivanja...

Prisluškivanje i posebne istražne radnje

Kada govorimo o prisluškivanju i praćenju, trebamo uvijek imati na umu da te mjere spadaju u okvir zakona u BiH, i da su one kao takve, uokvirene, jasno definisane i da predstavljaju radnje koje se mogu izvršavati samo kada za to postoji neophodnost.

Prisluškivanje i praćenje spadaju u tzv. „posebne istražne radnje”, koje su propisane u Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske i Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine. Takođe, prisluškivanje je regulisano i u Zakonu o Obavještajno-bezbjednosnoj agenciji Bosne i Hercegovine.

Posebne istražne radnje su savremeni metodi suprostavljanju kriminalu kojima se, između ostalog, uz pomoć moderne tehnologije i tehničkih sredstava prikupljaju dokazi i informacije, uz korišćenje ljudskih i materijalnih resursa kao i različitih kanala komunikacije. Dakle, to su radnje pomoću kojih određeni državni organi zakonski mogu da prisluškuju i prate građane.

Kada se može odrediti prisluškivanje?

Protiv lica za koje postoje osnovi sumnje da je samo ili zajedno sa drugim licima učestvovalo ili učestvuje u izvršenju određenog krivičnog djela mogu se odrediti posebne istražne radnje, kao što su: nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka, nadzor i tehničko snimanje prostorija i tajno praćenje i tehničko snimanje lica, transportnih sredstava i predmeta koji su u vezi sa njima. 

Istražne radnje mogu se odrediti i prema licu za koje postoje osnovi sumnje da učiniocu, odnosno od učinioca krivičnog djela prenosi informacije u vezi sa krivičnim djelom, odnosno da učinilac koristi njegovo sredstvo telekomunikacije.
Posebne istražne radnje se određuju samo ako se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano sa nesrazmjernim teškoćama. 

Kako su ove radnje propisane u dva zakona, na nivou Srpske i na nivou države, ove radnje mogu se odrediti za krivična djela: 

    terorizma (ZKP RS i ZKP BiH),
    protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom (ZKP RS i ZKP BiH), 
    za koja se može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna (ZKP RS i ZKP BiH),
    protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Republike Srpske (ZKP RS), 
    protiv integriteta Bosne i Hercegovine (ZKP BiH) i 
    izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti; protivpravno lišenje slobode; neovlašćeno prisluškivanje i zvučno ili optičko snimanje; povreda slobode opredjeljenja birača; krivotvorenje novca; krivotvorenje hartija od vrijednosti; pranje novca; utaja poreza ili prevara; krijumčarenje; organizovanje grupe ljudi ili udruženja za krijumčarenje ili rasturanje neocarinjene robe; carinska prevara; primanje dara i drugih oblika koristi; davanje dara i drugih oblika koristi; primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem; davanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem; zloupotreba položaja ili ovlašćenja; protivzakonito oslobođenje lica lišenog slobode; pomoć počiniocu poslije učinjenog krivičnog djela; pomoć licu optuženom od međunarodnog krivičnog suda; sprečavanje dokazivanja; otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka; ometanje pravde; udruživanje radi činjenja krivičnih djela; organizovani kriminal (ZKP BiH).

Ko naređuje prisluškivanje?

Istražne radnje određuje naredbom sudija za prethodni postupak, na obrazloženi prijedlog tužioca, koji sadrži: podatke o licu protiv koga se radnja preduzima, osnove sumnje, razloge za njeno preduzimanje i ostale bitne okolnosti koje zahtijevaju preduzimanje radnji, navođenje radnje koja se zahtijeva i način njenog izvođenja, te obim i trajanje radnje. 

Izuzetno, ako se pisana naredba ne može dobiti na vrijeme i ako postoji opasnost od odgađanja, može se početi sa izvršavanjem istražne radnje i na osnovu usmene naredbe sudije za prethodni postupak. Ipak, pisani nalog sudije za prethodni postupak mora biti pribavljen u roku od 24 časa od izdavanja usmene naredbe. 

U zavisnosti od okolonosti, istražne radnje mogu trajati najduže do mjesec dana, a ako one daju rezultate i postoji razlog da se nastavi sa njihovim sprovođenjem radi prikupljanja dokaza mogu se, na obrazloženi prijedlog tužioca još produžavati, u zavisnosti od toga koja se radnja preduzima, od tri mjeseca do ukupno šest mjeseci.

Zanimljivo je da su preduzeća koja vrše prenos informacija dužna da tužiocu i policijskim organima omoguće nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija. 

Šta kada se završi prisluškivanje?

Nakon prestanka primjene posebnih istražnih radnji, policijski organi moraju sve informacije i podatke dobijene preduzetim radnjama, kao i izvještaj o tome predati tužiocu. 

Tužilac je dužan da dostavi sudiji za prethodni postupak pisani izvještaj o preduzetim radnjama. Na osnovu podnesenog izvještaja sudija za prethodni postupak provjerava da li je postupljeno po njegovoj naredbi. 

Ako tužilac odustane od krivičnog gonjenja, odnosno ako informacije i podaci pribavljeni primjenom istražnih radnji nisu potrebni za krivični postupak, uništiće se pod nadzorom sudije za prethodni postupak, koji će o tome sastaviti posebni zapisnik.

O preduzimanju radnji, razlozima za njihovo preduzimanje, informaciji da dobijeni materijal nije bio osnov za krivično gonjenje i da je uništen, pisano se obavještava lice protiv kojeg je neka od radnji bila preduzeta. Dakle, sudija za prethodni postupak će, bez odgađanja, a nakon preduzimanja radnji, obavijestiti lice protiv kojeg je radnja bila preduzeta. Lice protiv kojeg je radnja bila preduzeta može od suda zatražiti ispitivanje zakonitosti naredbe i načina na koji je sprovedena radnja. 

Svi snimci pribavljeni pod uslovima i na način propisan zakonom mogu se koristiti kao dokazi u krivičnom postupku. 

Obavještajno-bezbjednosna agencija i Oružane snage BiH 

Obavještajno-bezbjednosna agencija Bosne i Hercegovine (OBA, Agencija) je civilna obavještajno-bezbjednosna institucija koja je odgovorna za prikupljanje, analiziranje, obradu i distribuciju obavještajnih podataka u cilju zaštite bezbjednosti, uključujući suverenitet, teritorijalni integritet i ustavni poredak BiH. 

Praćenje komunikacija putem telekomunikacionih i drugih oblika elektronskih uređaja od strane OBA, može se vršiti samo u slučajevima za koje je dobijeno prethodno ovlašćenje od predsjednika Suda BiH ili sudije Suda BiH kojeg je odredio predsjednik Suda BiH.

Ukoliko generalni direktor OBA ima osnovane razloge da smatra da su mjere praćenja potrebne Agenciji kako bi mogla sprovesti istraživanje o prijetnji po bezbjednost BiH, on upućuje pisani zahtjev sudiji za dobijanje odobrenja za takva praćenja. Sam zahtjev mora biti dobro obrazložen i sadržavati sve zakonski taksativno navedene elemente, između ostalog i ime lica koje se prisluškuje, vrstu komunikacije za koju se predlaže upotreba mjera prisluškivanja, sredstva koja će u tu svrhu biti upotrijebljena, informaciju o opravdanosti mjere, itd. 

Nalog ne može biti odobren za period duži od 60 dana. U opravdanim slučajevima, sudija može produžiti važnost naloga na dodatne periode od po 30 dana ukoliko je uvjeren da je nalog i dalje potreban, ali i propisati, pored opštih elemenata i određene posebne uslove za izvršavanje naloga.

Kada su u pitanju Oružane snage BiH, odnosno prikupljanje strateških vojnih podataka i obavljanje protivobavještajnih aktivnosti, koje zahtijeva posebne istražne aktivnosti i upotrebu tehničkih sredstava za nadgledanje, Zakonom o odbrani BiH se to stavlja isključivo u nadležnost OBA, dok će vojnoobavještajni rod Oružanih snaga pružiti pomoć Agenciji u prikupljanju strateških vojnih podataka i vršenju protivobavještajnih aktivnosti.

Prilikom primjene mjera tajnog praćenja, Agencija je dužna da koristi što nenametljivije tehnike koje su joj na raspolaganju.

Tajno prikupljanje podataka mora da se odmah obustavi kada je ostvaren cilj koji je postavljen u nalogu, kada se iz njihove dalje upotrebe ne očekuju dodatni rezultati, kada je postavljeni rok za završetak istekao bez produžavanja ili kada je tajno prikupljanje podataka nezakonito iz bilo kog razloga. 

Generalni direktor OBA mora da obezbijedi da se podaci koji su prikupljeni na način koji nije u skladu sa zakonom odmah unište. U takvim slučajevima, on će o tome obavijestiti predsjedavajućeg i glavnog inspektora i pokrenuti disciplinski postupak protiv onoga ko je postupio suprotno zakonu.

Građanin koji je bio predmet prisluškivanja, treba po okončanju prisluškivanja, da bude obaviješten o preduzetim mjerama, osim ako bi takva informacija mogla ugroziti okončanje zadataka Agencije ili okončanje postupka pred nadležnim organima. 

Međunarodni standardi ljudskih prava

Tajna prismotra se toleriše prema međunarodnim standardima ljudskih prava samo u mjeri u kojoj je to zasnovano na zakonu i služi za zaštitu demokratskih institucija i zakona. Ona se može izvršavati pod izuzetnim okolnostima kada je to u skladu sa zakonom i neophodno u demokratskom društvu, u interesu nacionalne bezbjednosti, za sprečavanja nemira ili kriminala, kao i zaštite prava i sloboda drugih. Međutim, uz takve mjere moraju da idu djelotvorne garancije protiv zloupotrebe. 

Garancije koje su potrebne da bi se osigurala saglasnost sa pravom ljudskih prava zavise od okolnosti slučaja, kao što su priroda, opseg i trajanje mogućih mjera, osnov koji je potreban da bi se odredile takve mjere, vlasti koje su nadležne da dopuste, obavljaju i nadziru takve mjere, itd. 

Takođe, tajno prisluškivanje i prismotra uvijek moraju biti dobro obrazloženi i biti tek krajnja opcija ako se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi, odnosno ako se svrha postupanja kao što je prikupljanje dokaza, ne bi mogla ostvariti nekom blažom mjerom.

Prava koja se mogu dovesti u pitanje sa praćenjem odnosno prisluškivanjem su prava na pravično suđenje i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. 

Prava koja su vezana za pravo na pravično suđenje mogu biti povrijeđena ukoliko postoji vjerovatnoća da će pravičnost suđenja biti ozbiljno narušena zbog nepoštovanja odredaba kojima se reguliše ovo pravo. 

Takođe, primjenom posebnih istražnih radnji državni organi se direktno miješaju u ostvarivanje prava na privatni i porodični život, dom i prepisku.

Evropski sud za ljudska prava je u svojoj praksi istakao da je miješanje države u ova prava opravdano samo ako je u skladu sa zakonom, odnosno da ima osnov u domaćem propisu, da taj propis ima „kvalitet”, odnosno da je propis dostupan licu na koje se odnosi, da su norme predvidive, jasne i precizne, te da je mjera u skladu s vladavinom prava. Sam zakon mora biti dovoljno jasan kako bi se pojedincu jasno ukazalo na to u kojim okolnostima i pod kojim uslovima javna vlast ima ovlašćenje da ga prisluškuje. Zakon koji je samo dobro napisan i usvojen nije samostalno dovoljan da bi domaće pravo i praksa bili u skladu s vladavinom prava, jer i državni organi moraju da ne zloupotrebljavaju norme i da u postupanju zakon primjenjuju na pravilan način.  

Kako je tajno prisluškivanje zadiranje u privatnost lica, bilo bi suprotno vladavini prava da se zakonska diskreciona ovlašećnja dodijeljena izvršnoj vlasti ili sudiji ogledaju u neograničenim ovlašćenjima. Dakle, zakon mora dovoljno jasno propisivati obim diskrecije dodijeljene nadležnim tijelima, te način njenog ostvarivanja koji pojedincu osigurava odgovarajuću zaštitu od proizvoljnog miješanja i neograničene moći određenih organa ili vlasti u državi. 

Nezakonito prisluškivanje

Ukoliko se građani prisluškuju, a pri tome nisu ispoštovani zakonski uslovi, odnosno ukoliko se ne poštuju zakonske norme vezane za posebne istražne radnje, tu dolazi do teškog kršenja ljudskih prava građana ali i krivičnih djela od strane onih koji vrše nezakonita prisluškivanja.

Neovlašćeno prisluškivanje i zvučno ili optičko snimanje predstavlja krivično djelo prema Krivičnom zakonu BiH, za koje je zaprijećena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina za službeno ili odgovorno lice u institucijama BiH, koje neovlašćeno prisluškuje ili snima. 

Isto tako, za neovlašćeno prisluškivanje i tonsko snimanje Krivični zakonik Republike Srpske predviđa novčanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine, a ako to učini službeno lice u vršenju službe, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.

Izvor: 6yka.com

Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks