Kada direktora policije povežete sa mafijom dobijete -direktora mafije- (Dokument)
Kada direktora policije povežete sa mafijom dobijete "direktora mafije" poput neprevaziđenog Gojka Vasića. Nastavljam sa objavljivanjem dokumentacije i informacija koje razobličavaju srž organizovanog kriminala sa kakvima sam se godinama beskompromisno borio - meni na ponos, a mnogima na sramotu.
Nema napretka društvu u kom policajci ili tužioci mogu postati milioneri, odnosno steći višemilionski vrijedne imetke. Imena se vremenom mijenjaju, ali suština ostaje ista - profesionalci koje narod plaća za zaštitu od kriminala postaju okosnica mafije i enormno se bogate. Čak ne kriju inkriminisanu imovinu, no narod to prihvata kao "normalnost", kao stvarnost protiv koje očigledno izostaje kolektivna borba.
Zato sam u prethodnom tekstu Koliko sam dužan za prebijanje Vanje Vukovića?! apostrofirao da smo kao društvo davno izgubili bitku protiv organizovanog kriminala i "zasluženo" trpimo njegove zastrašujuće posljedice. Kako rekoh: iditozam je potezati pitanje odgovornosti inspektora za prebijanje okorjelog kriminalca Vanje Vukovića, bez uopšte pominjanja policijskih moćnika i operativaca koji su sa njegovom kriminalnom organizacijom direktno sarađivali.
Znači, "dobri" su i pripadnici policije ogrezli u kriminalu i oni što penzije zarade goneći raznu buraniju, a najveći problem su inspektori koji su imali petlje uhapsiti i čak dobro izmlatiti najpoznatija imena ovdašnjeg kriminalnog miljea. Posljedica takvog kolektivnog poimanja jeste da su operativci spremni za suočavanje sa teškim i organizovanim kriminalom aman "izumrli", dok je onih direktno involviranih u kriminal svakim danom sve više.
Realno gledano kriminalizovane strukture policije dosegle su moć ubijanja entuzijasta poput načelnika Radenka Bašića ili neugodnih svjedoka poput Mihajla Stupara, a ministar Dragan Lukač mjesecima zamajava javnost lažnim najavama progona "pokvarenih policajaca". Kada je progon časnih i sposobnih načelnika i inspektora u pitanju Lukač će ostati upamćen po surovoj efikasnosti, dok za pokvarenjake "čeka radnje dogovorene sa tužilaštvom". Elem, ovde govorimo o posljedicama davno uzrokovanih problema.
Zato se moram vratiti na razbojništva kao osnovnu temu uvodnog teksta sa gornjeg linka. Krajem 2004. godine dobio sam zadatak suzbijanja razbojništava kao pojavnog oblika kriminala koji je tada opasno eskalirao. Preko sličnih situacija sa eksplozijama, krađama auta, zelenašenjem, prostitucijom i ino već sam imao popriličnog iskustva i tako sam razbojništva vrlo brzo sveo na bukvalno marginalnu pojavu. Primarno što se tiče Prijedora.
Narednih pet godina Prijedor je bio jedan od najsigurnijih gradova Evrope, šta egzaktno pokazuju službene evidencije i relevantni podaci. Iole iskusni kriminalci znaju da su tih godina Prijedor zaobilazili u širokom luku, pa sve do imena operativca kog su se najviše plašili. Uostalom, neka me javnost podsjeti na ozbiljnu pljačku između one nad tržnim centrom Tropik (2004.) do pljačke filijale Unikredit banke u Omarskoj (kraj 2009.), pa tek naredne nad zlatarom "Mišo i Mira" iz decembra 2010. godine.
Kako sam gonio pljačkaše banke u Omarskoj godina im je trebala da se osokole za novi poduhvat. Punu godinu proveo sam na drugom radnom mjestu, no trebalo je i lokalnim, a kamoli regionalnim, krimosima da shvate novonastale okolnosti. Uokolo je "zemlja gorila" od razbojništava i krvavih obračuna, a Prijedor miran kao da je na nekom drugom planetu, dok tadašnji direktor policije Uroš Pena i načelnik Uprave kriminalističke policije (UKP) Gojko Vasić nisu odlučili drugačije.
U jednom teško nezakonitom postupku Pena i Vasić su me početkom 2010. godine rasporedili u PS Prijedor 2 i čak udaljili iz kriminalističke policije. Raspoređen sam što bi narod rekao za "policajca prašinara". I dalje sam radio poslove kriminalističkog inspektora, ali zahvaljujući mom starom drugu i kolegi Radenku Bašiću, koji je bio na poslovima zamjenika komandira za kriminalitet i neformalno me je držao u svojoj krim grupi. Kako sam to istakao u prethodnom tekstu sa objašnjenjem zašto je Bašić bio toliko istrajan u gonjenju Dalibora Railića, šta ga je koštalo života.
Odlično su Pena i Vasić znali kakvu branu predstavljam teškom i organizovanom kriminalu na prostoru cijele Bosne i Hercegovine i okruženja, pa su me ciljno i planski profesionalno onemogućili da radim ono u čemu sam bio dokazano uspješan. Sa druge strane udario sam ih direktno i tamo gdje ih je opasno "svrbilo", a ponajviše preko auto-mafije. Tačno sam znao šta me čeka nakon novog udara na auto-mafiju, no bio sam još jednom spreman podnijeti posljedice svog rada.
Pazite, 2002. godine učestvovao sam u akciji razbijanja grupe kradljivaca auta predvođene danas pokojnim Draganom Brankovićem zvanim Arsin. Nakon toga Branković i ekipa eksplozivnim napravama raznijeli su automobile inspektora Gorana Modića i lica za koje su sumnjali da je odalo štek u kom smo ih uhvatili sa 7-8 ukradenih skupocjenih vozila. Jedno ubistvo eksplozivnom napravom iz tog perioda nikad nisam uspio istražiti do kraja, ali su postojale čvrste indicije povezanosti sa drugim eksplozijama odmazde auto-mafije. Da ne ulazim u sramne presude počiniocima i montirane postupke protiv inspektora, pa sve do prijetnji i raznih ugrožavanja.
Zato sljedeću akciju na Brankovićevu grupu pokrećem u strogoj tajnosti i sa tek nekoliko kolega kojima sam bezrezervno vjerovao. Nakon mjesec i nešto tajnih praćenja pronali smo "štekove" sa ukradenim autima i posao završili ozbiljnom zatvorskom kaznom izrečenom Brankoviću (po sjećanju 9 godina). Time je zadan gadan udarac kradljivcima auta, pa sam se fokusirao na onaj drugi nerazdvojni segment auto-mafije, a to je krivotvorenje vozila i dokumentacije.
Te 2009. godine provaljujem šemu registrovanja ukradenih i krivotvorenih vozila u PU Jajce, gdje startno uspjevam dokazati više desetina krivičnih djela, ali i utvrditi kako nosioci ovog organizovanog kriminala dolaze iz Banja Luke. Preko dokaza i saznanja Darka Vukovića iz Banjaluke pozicioniram kao organizatora kriminalne grupe i predmetnog kriminala. To je onaj Vuković kog Slobodan Vasković učestalo pominje zbog ručka sa Dodikom.
Ovde moram vratiti se korak unazad i objasniti jedan od mojih najvećih uspjeha na planu suzbijanja krađa skupocjenih automobila. Preko različitih službi naše zemlje i regiona uspio sam pritisnuti hercegovačke kupce kradenih vozila do nivoa da su odbijali kupiti auto ukradeno u Srpskoj. I par godina krađe vozila naprosto su prestale jer ih kradljivci nisu imali kome prodati.
Kada su krađe ponovo krenule, a posebice nakon silnih muljaža mog načelnika Gorana Mikanovića u Kozarcu, otkrivamo da je ponovo aktiviran autootpad "Delfin" u Zalužanima. Tu je pronađeno preko 30 ukradenih audija isječenih u dijelove. Kako sam kasnije utvrdio Darko Vuković bio je "mozak" i ove operacije, no kako su bitange Darka Ćuluma početno procesuirale predmet nisam mogao ništa uraditi.
Preko više saslušanja Vukovića razotkrivam i njegove saučesnike, poput Dubravka Kremenovića, tadašnjeg istražitelja Specijalnog tužilaštva RS, ili načelnika Nedeljka Lubure (bivši zet ministra Lukača), kao i mnogih drugih. Baš kao što su i policijske bitange doznale šta radi moja malenkost. I kreće presjecanje istrage mojim raspoređivanjem na radno mjesto sa kog nemam mogućnosti nastaviti započeto, konkretno u PS Prijedor 2.
Potom na zaista ogavan način razotkrivam povezanost Uroša Pene i Gojka Vasića sa Darkom Vukovićem i opisanim organizovanim kriminalom. I u Jajcu i u Zalužanima. Nakon što su presjekli istrage i mene profesionalno degradirali Pena i Vasić ulaze u stvari zbog kakvih ih svaki častan policajac treba pljunuti u lice. Njihov vozač sastaje se sa Vukovićem i dogovara "akciju" mog hapšenja sa 2 000 KM novčanica prethodno fotografisanih i obilježenih u UKP-u.
U dogovoru se jasno utvrđuje da sam kriminalnoj grupi Darka Vukovića nanio veliku materijalnu štetu preko oduzetih vozila, pa do toga da je "njihov čovjek" u PU Jajce ostao bez posla. Cilj je bio da mi se osvete za posao koji sam zakonito i profesionalno odradio, a Gojko Vasić i Uroš Pena pristali su na takav sramni čin. Normalno, provalio sam šta spremaju, te im ideju sasjekao u pokušaju, a onda sve zadokumentovao i dostavio im "na znanje".
Tog vozača direktora policije po preuzimanju funkcije Gojko Vasić naslijedio je od Uroša Pene, a onda ga unaprijedio od policajca za inspektora UKP-a i to sa diplomom jedne prijedorske "više uzaludne" škole. Takvi "kadrovi" su kod Vasića napredovali, a dokazani profesionalci trpili su teror i odmazde njegovih kriminalaca. Suočavao sam se sa Vasićem i oko privrednog kriminala ("Celpak" Prijedor) i oko mnogih drugih krajnje nemoralnih stvari, no on je danas "uvaženi penzioner" policije i MILIONER, a moja malenkost sa 40 godina radnog staža nema pravo na zasluženu penziju. Znak "zahvalnosti" Republike Srpske!
Na gornjoj fotografiji vidite dio izvještaja koji sam 29.12.2009. godine podnio Kantonalnom tužilaštvu Travnik protiv Darka Vukovića i još osam saizvršilaca za 31 krivično djelo krađa, krivotvorenju vozila i saobraćajne dokumentacije korištene za registrovanje vozila u PU Jajce. Saznao sam za pripremano "preraspoređivanje" na drugo radno mjesto i na osnovu dotad okončanih provjera i prikupljenih dokaza procesuirao ono šta sam - IMAO. Iz daljeg teksta biće jasniji ovakav inače neuobičajen postupak.
Nisam uspio dokazati postojanje organizovanog kriminala, a znao sam da će dalja istraga biti prekinuta, pa sam išao na nadležno tužilaštvo u Travniku. Uz izvještaj išla je i informacija da je tu riječ o organizovanom kriminalu za koje je nadležno Tužilaštvo BiH, kom treba proslijediti predmet. Govorim o periodu kada sam već bio iskusan kriminalistički vuk sposoban snaći se u svakoj situaciji i zaštititi istrage koje sam pokretao.
Sa druge strane sve dopise slate u PU Jajce tokom prethodne istrage naslovljavao sam i direktoru Federalne uprave policije Zlatku Miletiću, koji je odlično shvatio šta mu "šifrovano" dostavljam i naredio provjeravanje svih vozila registrovanih preko agencije Zdravka B., koja je vršila postupke registracija. Koliko se sjećam istragom u Federaciji BiH zahvaćeno je bilo oko 300 vozila, no bez onih ključnih aktera tog organizovanog kriminala iz Banjaluke.
Elem, policijski krimos Zdravko Vuković ipak nije izbjegao odgovornost, pa makar to bilo u minimalnom obimu. Kasnije je uhvaćen sa drogom, pa su mu vozila i droga spojeni u postupku Tužilaštva BiH, odnosno Sud BiH mu je "odrezao" kaznu preko tri godine zatvora. Pazite, kako sam krivični predmet preko Travnika "prošetao" do Sarajeva tako sam po povratku u kriminalističku policiju nastavio određene istražne radnje - kao da nisam bio u "Kinšasi".
Šta se dogodilo u međuvremenu? Tokom boravka u PS Prijedor 2 intenzivno sam prikupljao informacije o kriminalu Gojka Vasića i njegovih "40 razbojnika", da bih potom još jednom krenuo u otvoreni sukob. Produkovao sam im haos u kom nisu znali gdje udaraju, a bi u konačnici odreagovao ministar Stanislav Čađo.
Ministar Čađo ispitao je moje navode i dokaze, pa zauzeo stav da sam u pravu i naredio moje adekvatno raspoređivanje - na radno mjesto inspektora za organizovani kriminal. Prethodno me je Siniša Kostrešević potražio u toj perifernoj policijskoj stanici i započeli smo neformalnu saradnju, kakva je nastavljena mojim "zvaničnim" povratkom u krim policiju. Gojko Vasić je bespogovorno potpisivao sve šta je stavljano ispred njega.
No, odlaskom Stanislava Čađe iskoristio je prvu priliku za novu odmazdu prema meni, ujedno i zarad sprečavanja istrage milionskih prevara na štetu Fonda zdravstva RS, a o čemu sam više puta pisao. Zapamtite, svako moje raspoređivanje (uspješno ili ne) na drugo radno mjesto vezano je za istrage koje sam pokretao i u cilju sprečavanja okončanja istih.
Suštinski pokušavam objasniti kako se policijske manipulacije oko jednog pojavnog oblika kriminala automatizmom reflektuju na druge kriminalne pojave. Kako prednje rekoh: Prijedor je godinama mirno spavao spram razbojništava, problema sa kojim je okruženje gadno tavorilo. U novim okolnostima razbojnička organizacija čija javnosti poznata imena sam pobrojao u prethodnom tekstu (gornji link) kreće prema Gradu na Sani i prostoru između dvije regije. Mnogo gadne bitke vođene su oko napada na blinde sa novcem koje su bile omiljena meta razbojnika, pored banaka i zlatara.
Ovim se moram vratiti na višestruko pomenutu pljačku banke u Omarskoj iz decembra 2009. godine. Siniša "Kinez" Šakić i Aleksandar Babić iz policijskog obruča umalki su u prtljažniku džipa Šakićevog ujaka (identitet poznat). Kasnije sam preko akcije "Kubikus" (organizovano internet kockanje) razotkrio direktnu vezu Gojka Vasića i tog Šakićevog ujaka, pa me nije začudilo onakvo skandalozno okončanje postupka i blago kažnjavanje.
Baš kao što me nije iznenadilo DNK "nepoklapanje" dokaza koji sam izuzeo u toj pljački sa njegovim počiniocem. Znači, izuzeo sam mnoštvo perlica brojanice otkinute sa ruke razbojnika, inače nepravilnog oblika i oštrih ivica, na kojima je MORALO ostati nebrojeno epitela preko kojih je moguće DNK identifikovanje. Zvanično kazaše kako DNK tragova na perlicama nema, a neka nađu vještaka koji će potvrditi takvu idiotariju. Gojko Vasić samo je još jednom provaljen i ništa više.
Nadam se da sad shvatate poentu. Nikad policiji problem nisu bili nekakvi Vanja Vuković, Dalibor Railić, Siniša Šakić, Darko Vuković ili drugi pomenuti. Roba smrdi od glave, pa nam valja krenuti od pokvarenjaka na poziciji direktora policije poput Gojka Vasića, Darka Ćuluma ili Uroša Pene, odnosno "konklave" njihovih teško kriminalizovanih načelnika i vozača-inspektora.
Iritiran medijskim naslovima i traženjem odgovornosti za inspektore koji su premlatili Vanju Vukovića odreagovao sam kako vidite, a koliko će to imati daljeg lično me ne tangira previše. Kako rekoh u prvom tekstu: ponekad smo teške krimose tukli samo kako bi im dali do znanja koliko "vrijedi" zaštita direktora policije ili raznih moćnika. Unutar policije decenijama se vodila bitka između poštenih i korumpiranih policajaca, a koja je na opštu nesreću okončana pobjedom ovih drugih.
Mi iskusni operativci znamo zaštititi sebe i svoje najbliže, pa bili u penziji ili izvan MUP-a, dok ostatak populacije treba razmišljati o sopstvenoj dobrobiti. O životima treba razmišljati nakon što možemo napuniti groblje nevinih žrtava koje na savjesti imaju bitange poput Vasića i sličnih. Stekli su željene milione, ali na stradanjima i patnjama građana koji su plaćali poreze i druge dadžbine uvjereni kako time ulažu u sopstvenu ličnu i imovinsku sigurnost.
Ukoliko to nešto uopšte znači moja malenkost nastaviće sa objelodanjivanjem autentičnih dokumenata i objašnjavanjem funkcionisanja organizovanog kriminala, gdje moguće već u narednom tekstu idu konkreni podaci o jednoj od najvećih pljački počinjenoj u Bosni i Hercegovini, pa čak i u širem regionu. Čisto da vidite do kog obima sam rasvjetlio to razbojništvo, pa i kako su počinioci izbjegli kazne. Zaista interesantna priča.
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
