Nemanja Djukić: -Labud među ciganskim kokoškama-

Ovih dana u penziju odlazi jedan od posljednjih velikih profesora. Nazivaju ga Žile. Ko je Žile? Kako bi sam Žile imao običaj reći: „To je vrlo teško metafizičko pitanje“.

U pokušaju da pronađem adekvatan odgovor na pamet mi pada jedino opis koji je Dragoš Kalajić upotrijebio govoreći o Crnjanskom: „To je labud međ’ ciganskim kokoškama“.

Sa Žiletom stvari nikad nisu bile obične. Normalne takoreći. To je čovjek koji je u mladosti igrajući stoni tenis u Zenici ovladao njemačkim jezikom do te mjere da je nekih 30-ak godina poslije svojim pošalicama na staronjemačkom zbunjivao njemačke ambasadore.

To je čovjek koji je bez lične karte sasvim uredno putovao po svijetu.

To je čovjek koji je bez ikakvog ličnog interesa omogućio zapošljavanje bezmalo tri generacije profesora i asistenata na Odsjeku za filozofiju i sociologiju.

To je čovjek koji je kao predsjednik Savjeta za nauku u Ministarstvu nauke i tehnologije, odbijajući da ulazi u novu zgradu vlade iz sasvim etičkih razloga, sasvim uredno obavljao povjerene mu poslove tako što je sa Filozofskog fakulteta taksijem dostavljao službenu dokumentaciju.

To je čovjek koji je bez ikakvog ličnog interesa sređivao stipendije (kako lokalne tako i međunarodne) za više desetina studenata.

To je čovjek koji je bez ikakvog ličnog interesa objavljivao prve knjige talentovanim studentima…

Prosto, to je čovjek koji se u ovom sitnosopstveničkom kokošinjcu nikada nije rukovodio ličnim interesima. Zbog toga on nikom nije ostao dužan ali su zato svi drugi ostali dužni njemu. Hvala, Žile!

Piše: Nemanja Đukić/profesor sociologije na Univerzitetu u Banjaluci

Izvor: srpskainfo.com

Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks