Marija Kiri-žena koja je pomjerila granice


Marija Kiri-žena koja je pomjerila granice

Na današnji dan, prije 149 godina, rođena je prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu i jedina žena koja je to priznanje dobila za dostignuća iz dvije oblasti. Ona je Marija Kiri, slavna naučnica, zaslužna za otkriće polonijuma i radijuma, a koja je prije svega bila poznata po upornosti, skromnosti i dostojanstvu.

Marija Sklodovska-Kiri rođena je 7. novembra 1867. godine u Varšavi. Veći dio života provela je u Francuskoj, gdje je i započela naučnu karijeru. Njen istraživački rad, uz supruga Pjera Kirija, doveo je do otkrića polonijuma i radijuma.

U njena najveća dostignuća svrstavaju se rad na teoriji radioaktivnosti i tehnikama razdvajanja radioaktivnih izotopa. 

Marija je rođena kao peto dijete u učiteljskoj porodici. Poslije gimnazije, koju je završila kao jedan od najboljih učenika, počinje da podučava i daje privatne časove. Radila je i kao guvernanta. U međuvremenu je samostalno izučavala stručnu literaturu iz oblasti fizike, matematike i hemije, sanjajući o tome da ode u inostranstvo na studije.

U oktobru 1891. godine odlučila je da ode u Francusku, u Pariz, gdje je upisala studije na Sorboni, na odsjeku fizike i hemije. Preko dana je studirala, a noću radila. Njeno zdravlje nerijetko je trpjelo zbog loših finansijskih prilika i života na „hljebu i puteru".

Studije završava kao prva u generaciji, poslije čega se zapošljava kao laborant u industrijskoj laboratoriji u „Lipmanovim postrojenjima".

Francuza Pjera Kirija, svog budućeg muža, upoznala je 1894. godin, a on je u to vrijeme bio na doktorskim studijama. Kada je Pjer doktorirao 1895. godine, vjenčali su se. Uslijedio je period posvećenosti zajedničkom naučnom radu.

Pjer je preporučio Mariju fizičaru Anriju Bekerelu, koji joj je potom predložio da doktorske studije završi pod njegovim nadzorom. Bekerel joj je predložio da ispituje radioaktivnost nekih vrsta uranijuma.

Korak ispred mentora 

Marija je, ipak, u ispitivanjima išla korak ispred svog mentora. Sprovodila je sopstvena istraživanja o zračenju uranijuma. Počela da razlaže rudu uranijuma na hemijska jedinjenja i traži jedinjenje koje izaziva visoku radioaktivnost. Suprug Pjer je jedno vrijeme zapostavio svoju karijeru kako bi se priključio njenim istraživanjima.

Ispitivanja su, poslije četiri godine, dovela do otkrića polonijuma, a potom i znatno radioaktivnijeg radijuma. Analize su pojavu radioaktivnosti objašnjavale kao efekat raspada atomskog jezgra.

Prva žena profesor na Sorboni 

Marija je 1903. godine postala prva žena u istoriji koja je dobila titulu doktora fizike. Iste godine dobila je i Nobelovu nagradu za fiziku. Pjer je postao profesor na Sorboni, a otvorio je i svoju laboratoriju u kojoj je Marija bila šef ispitivanja.

Tri godine kasnije Pjer je poginuo kada ga je pregazila konjska zaprega. Marija u maju iste godine preuzima katedru preminulog muža, pa je tako postala prva žena profesor na Sorboni.

Krajem 1911. godine dobila je drugu Nobelovu nagradu, ovog puta za hemiju, odnosno za otkriće radijuma i polonijuma. Ubrzo obezbjeđuje sredstva za otvaranje privatnog Instituta za radijum. Institut je izgrađen 1914. godine i u njemu su vršena ispitivanja iz oblasti hemije, fizike i medicine. Institut je iznjedrio četiri nobelovca.

Tokom Prvog svjetskog rata Marija Kiri je postala šef vojne medicinske komore koja je organizovala poljske rendgenske stanice. Zagovarala je primjenu prenosivih rendgen aparata na terenu, a ta vozila nazvana su „mali Kiriji".

Nakon rata, koristi svoju slavu i putuje u SAD, gdje uspijeva da prikupi sredstva za opremanje Instituta za istraživanje radijuma u Varšavi, koji je osnovan 1925. godine, sa njenom sestrom Branislavom na čelu.

Cijena posvećenosti nauci

Marija Kiri je umrla blizu Salanša, 1934. godine, oboljevši od aplastične anemije, koja je gotovo sigurno nastala zbog izlaganja radijaciji. Platila je cijenu, jer je uglavnom radila bez zaštitne opreme.

Posmrtni ostaci Pjera i Marije Kiri preneseni su u Panteon u Pariz 1995. godine. 

Marija je ljubav prema nauci prenijela i na svoju kćer, pa je Irena Žolio-Kiri 1935. godine dobila Nobelovu nagradu za hemiju za otkriće da aluminijum može biti radioktivan i da emituje neutrone kada se bombarduje alfa zracima, dok je njen život opisala mlađa kćerka Eva u biografiji „Madam Kiri“.

 

Izvor: CDM