Milorad Dodik praćen zbog krivičnog djela -pranje novca-

Milorad Dodik je ponovo ovih dana akutalizovao priču o tobožnjem prisluškivanju njega ali i visokih predstavnika zemalja u regionu, tačnije Aleksandra Vučića, od strane obavještajnih službi u BiH. Iako je već nekoliko puta bezuspješno pokušao da slaže javnost ali i Vučića da ih neko obojicu prisluškuje, Dodik ne odustaje od strategije da za svoje kriminalne radnje i istrage koje se protiv njega vode koristi Vučića kao štit.

Dječak koji je vikao „vuk“

Prije dvije godine na sastanku u Donjoj Gradini, održanom 19. avgusta 2016. nakon obilježavanja 75. godišnjice osnivanja logora u Jasenovcu, saradnici Milorada Dodika podmetnuli su Aleksandru Vučiću lažne transkripte navodno njegovih prisluškivanih razgovora sa najvišim funkcionerima Republike Srpske.

Vučiću su tada predati transkripti, a optužen je Savez za promjene da ga prisluškuje, odnosno da to po njihovom nalogu radi OSA.

Međutim, ispostavilo se da su transkripti lažni, preciznije, Vučić je nadležnim službama Srbije dao da provjere navode i transkripte i te institucije su nesporno utvrdile da je riječ o falsifikatu.

Tek ta vijest izazvala je Vučićev bijes i ljutnju, pa se, stoga, nije ni pojavio na zajedničkoj vježbi koju su specijalci MUP Srbije i MUP Republike Srpske održali 28. avgusta te godine u Loznici.

Iako je već jednom osramoćen zbog očigledne laži, Dodik je potom u julu 2017. izjavio je da je obavještajnim strukturama u BiH dat nalog za prisluškivanje državnog vrha Srbije, te da vjeruje da je isti slučaj i sa Hrvatskom. Ovim se nadao da će prouzrokovati bilo kakvu reakciju, ili međunarodni skandal.

Kako od te priče nije bilo ništa, Milorad Dodik je sačekao još godinu dana te je pokušao ponovo da nametne priču o prisluškivanju. U junu ove godine je izašao sa izjavom da britanski špijuni prisluškuju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i njega.

Tom prilikom je kazao da postoje brojni dokazi da britanske obavještajne službe imaju prislušni centar i da prate državni vrh Republike Srpske, a prepostavlja da je ista situacija i u Srbiji, i da je to „jedan od načina da nas destabilizuju“.

Na pitanje odakle dokazi za to, Dodik odgovara: „Dokaz su izjave ministra odbrane, potvrde da će se Velika Britanija baviti ruskim utjecajem na ovom prostoru. U julu se formira poseban operativni centar koji predvode Britanci. Tu su i izjave britanskog ambasadora“.

Dakle, ništa. Nikakav papir, izvještaj, priznanje, ništa. Samo prosto rekla-kazala.

Pošto ni taj put nije uspio da skrene dovoljno pažnje na sebe, jer se pokazalo da ni od fantomskih 40 britanskih obavještajaca nema ništa, Dodik je ubrazao tempo i odlučio da ne čeka još godinu dana sa novom pičom o prisluškivanju njega i Vučića.

Tako je juče Milorad Dodik izjavio da Obavještajno-bezbjednosnu agenciju BiH treba ukinuti, jer ne služi ničemu osim za nanošenje štete srpskom narodu i njegovom rukovodstvu u Srpskoj i u Srbiji.

– Poslije ovoga što vidimo – da oni na glavne tačke svog rada, nerada ili nedjela postavljaju mene, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, rukovodstvo RS i srpski narod, da je to njima glavni problem – zašto da mi to plaćamo – zapitao je Dodik.

Slučaj Pavlović banke

Stvarni razlog galame Milorada Dodkika na pitanje prisluškivanja je nešto malo više lične prirode, a ne međunarodni špijunski obračun, kako bi Dodik to htio da predstavi. 

Naime, Milorad Dodik je prisluškivan u vezi sa predmetom „Pavlović banka“, odnosno zbog kupovine vile na Dedinju, to jest krivičnog djela pranja novca.

Krivična prijava protiv Dodika, vlasnika „Pavlović banke“ Slobodana Pavlovića i još nekoliko osoba podignuta je povodom navodnog kredita od 1,4 miliona KM koji je ta banka dala Dodiku za kupovinu nekretnine u Beogradu.

Kredit iz 2007. godine je fiktivan posao, a Milorad Dodik je iz sopstvenih sredstava isplatio iznos od 750.000 evra za kupovinu nekretnine u Beogradu i to bez upisa bilo kakvih tereta na nekretnini. Nakon toga je, u cilju prikrivanja porijekla novca, pritiska medija, kao i određenih protivzakonitosti za ostale članove organizovane grupe, uzeo kredit u junu 2008. od Pavlović banke u iznosu od 1.468.373,00 KM. Taj iznos po kreditu nije koristio za kupovinu nekretnine (budući da je ista u tom trenutku već stečena),već zadržao za sebe – navedeno je između ostalog u prijavi.

U dokumentu koji je u našem posjedu ne navodi se da je u pitanju ovaj konkretan slučaj, već da je predsjednik Republike Srpske praćen zbog sumnji Tužilaštva BiH u krivično djelo pranje novca.

Nadzor i tehničko snimanje Dodikovih komunikacija trajalo je od 11. februara do 13. maja 2016. zbog „nemogućnosti prikupljanja dokaza na drugi način“. Upravo je u avgustu 2016. godine Dodik prvi, ali ne zadnji put slagao Vučića o tome da je i on meta akcije prisluškivanja, iako je stvarna meta bio Dodik i njegove lične aktivnosti.

Prisluškivanje je bilo zakonito, odnosno uz odobrenje sudije za prethodni postupak, a na zahtjev Tužilaštva BiH, te Dodik nije imao nikakav drugi način da u javnosti predstavi potencijalnu sramotu od toga da u cijeli slučaj, krajnje neodgovorno i naivno uvuče Aleksandra Vučića. 

Kockar koji gubi

Dodik i dalje nastavlja sa svojim blefom, potpuno svjestan činjenice da iz ovog ima samo dva izlaza: ili presuda zbog pranja novca, koja znači kraj njegove karijere političara ali i slobodnog čovjeka, ili prekid istrage i nastavak slobode, uz potpuno narušen odnos sa Vučićem, što u konačnici znači veoma loš odnos Republike Srpske i Srbije.

Još jednom se pokazuje da je Dodik spreman da se kocka sa sudbinom čitavog naroda kako bi spasio svoju kožu, gazeći usput preko bilo koga i bilo čega da bi ostvario svoj cilj.

Izvor: Nas-portal