Miodrag Rajković za Infomedia Balkan: Gradonačelnik u pokušaju

Složićete se da je uobičajeno i krajnje osnovano, da se posle nekog urađenog posla treba  osvrnuti nazad i proanalizirati šta smo to  i  koliko dobro uradili u tom periodu koji se može mjeriti danima, sedmicama, mjesecima  pa  i godinama.

Pošto to u Gradu Bijeljina, bar iz redova vlasti na čelu sa Gradonačelnikom i njemu suprotstavljenom skupštinskom većinom, niko, bar u potrebnoj mjeri ne radi, nameće se neminovno pitanje dokle ovako i kuda ovo sve vodi? Ovo se pitaju naši sugrađani bez obzira da li pripadaju bilo kojoj od političkih opciji a i ako ima onih kojih se to sve ne tiče, onda ću pokušati, u ime svih onih koji nas čitaju, postaviti i ta pitanja a ima ih mnogo. Na kraju zbog građana i postoje portali i novinarstvo kao sve teže i „opasnije“ zanimanje.

Pošto je dosadašanja sfera interesovanja mojih tekstova bio samo saobraćaj, htio ili ne u korespodenciji sa prestavnicima aktuelne vlasti neophodno je i nezaobilazno baviti se i politikom te pratiti vezu iste sa  nekim drugim sferama života sem saobraćajne infrastrukture.

Jedan pojam koji se u vrijeme jednopartijskog sistema vrlo često pominjao u kontekstu zaobilaženja rješavanja bilo kojih problema a koji su se morali rješavati je riječ OPORTUNIZAM, ili u slobodnom prevodu, linija nezamjeranja. Iako se taj termin u današnja vremena skoro uopšte ne upotrebljava, moje skromno mišljenje je da ga krajnje ozbiljno i hitno treba vratiti u svakodnevicu i to u svim sferama života. Došlo je vrijeme, otvorene i iskrene korespodencije o svakom problemu, bez obzira iz čije je nadležnosti.

Uostalom, svi znamo da se svi nekom „dodvoravaju“, to se i nije nikad mijenjalo, u prvom redu svakom pretpostavljenom, od šefa na poslu, do gradonačelnika, ministra pa na gore. Ako neko nije spreman na tu vrstu korespodencije i ako, po novom nije član potrebne stranke ili partije, onda takva osoba, bez obzira na godine,  obrazovanje, znanje, iskustvo pa i pol, bukvalno nema šta da traži na tom prostoru i onda se pitamo zašto svi idu u zemlje Evropske Unije. Pa naravno, kuda bi drugo jer u našem širem okruženju vladaju isti „zakoni“ i pravila.

I tako iz godine u godinu, naše „vođe“ na svim nivoima postadoše zaštićena vrsta a pored toga, sve viši, snažniji, bogatiji, neuništivi na kraju krajeva. Što bi im se iko zamjerao, iznosio suprotna mišljenja, jer bojazan za posledice je stalno prisutna, a sve veći broj građana je na samo sebi poznate načine dolazio do te prijeko potrebne „veze“ i kontakata sa vođama a oni, posebno iskusni i „uvijek gladni“ su to sve rješavali po sistemu ja tebi, ti meni i time je već neminovno raslojavanje, postajalo sve veće i veće. 

Izneseni metod je nama starijima već odavno poznat i kad smo sigurni da smo u pravu mi tražimo drugi način za rješavanje bilo kog i čijeg problema i tako, sigurni da nećemo uspjeti ali sa ipak jednom, i za nas normalnom dozom nade nastavljamo dalje i tako dočekasmo godine trećeg doba za nas a drugog doba za naše naslednike, našu djecu? 

Napokon, kada i u tim godinama shvatimo da smo „pogriješili“ ne preostaje nam ništa drugo nego da se bavimo analitikom i na osnovu nje, pokušamo formirati neke nove norme, sisteme, od obrazovanja pa nadalje i novim, mladim generacijama na adekvatan način pokušati sve ovo objasniti, argumentima i na svaki drugi način potkrepiti i po svaku cijenu učiniti shvatljivim.

Ovo naprijed napisano, je već davno ispričana i poznata priča većini građana iz svih struktura društva jer ovih zadnjih, bar tridesetak godina živimo sa svim iznesenim činjenicama i iz godine u godinu nas je bilo sve manje koji smo bili spremni na bilo kakve reakcije i promjene….

Tako smo dočekali redovne lokalne izbore 2020. godine, izdešavaše se radikalne promjene, oni veliki, snažni i bogati odoše a mi građani, ni krivi ni dužni dobismo, mlade, poštene ali neiskusne lidere. Međutim, i dan danas, pomalo zbunjeni,  pitamo se šta je to osim, dugo priželjkivanog poštenja, prava i potrebne nadgradnje za promjene na bolje, potrebno za bolji život.

Ovo što proživismo u ove tri i po godine, nije svakako to što smo očekivali i ono što nam je trebalo, ne samo nama, pripadnicima trećeg doba i ne samo nama u Republici Srpskoj nego uopšte, svakom živom čovjeku, gdje god se on nalazio i koliko god godina imao.

Jedno je sigurno. Ispratili smo ono što nas je ubijalo u pojam a dočekasmo, nesposobnost, nezainteresovanost, nadmenost, nepoštovanje nikog starijeg i iskusnijeg pa i  svojih potčinjenih, mada, polovina tih potčinjenih, je trebala odmah ići van Gradske uprave. Ali kako? Svaki vođa dovodi svoje komšije i prijatelje a oni stari ostaju, dok ih penzija ne udalji od kancelarija i službenih automobla.

I tako, od izbora do izbora stasavaju ali u reketiranju poštenog stanovništva. Prosto rečeno, velika većina građana je  svjesna da ono što smo imali nije bilo pošteno i korektno i trebale su nam promjene a ovaj mladi doktor koji ni u medicini nema radnog iskustva, ni kriv ni dužan, izađe na površinu a nije po mišljenju mnogih ni po jednom drugom parametru osposobljen za taj posao.

Opoziv nije prošao po istom principu, iako je neočekivano, pola glasačkog tijela skupštinske većine podržalo dosadašnjeg gradonačelnika. I tako naš veseli doktor, opet ni kriv ni dužan, prikupi preko 17.000 glasova više. Bravo, ali za narod pomaka uskoro neće biti  jer svima nam je u to vrijeme bilo jasno da ga, takvog kakav jest, „moramo“ sačuvati zbog činjenice i bojazni da u tom trenutku ne znamo šta u protivnom možemo dobiti, bolje ili lošije. 

Zajednički zaključak većine prijatelja je bio, neka ostane a onda ćemo ga u „mašinu“, mora se opametiti i prizvati pameti, narodu je to potrebno! Na žalost, evo sredinom  2024.godine, sve je manje zadovoljnih, i koliko se razumijem u politiku, ovo bi mu trebao biti kraj političke karijere i to bi mu iskreno i savjetovao, te da se posveti medicini, vakciniše djecu i odrasle, dok još i za to ne bude kasno.

Našem gradu treba menadžer, zreo i obrazovan čovjek, sa debelim iskustvom u poslu i životu a da je naš doktor tu prazninu na vrijeme popunio dobrim zamjenikom i još boljim menadžerom, on se baš olako rješava usluga prvobitnog  šefa kabineta. Svi ti, potencijalni saradnici  mogli su da „povuku“ u svom maksimalnom kapacitetu  ali  to  ne zavisi od njih nego od glavnog šefa- selektora. I što je najgore, dođe i jul mjesec a Grad Bijeljina, nema zamjenika Gradonačelnika ali zato ima menadžera ali samo na papiru, jer kako mi rekoše u telefonskom razgovoru, od pokušaja ličnog dogovora za sastanak sa gospođom Tanjom nema mogućnosti. Usput rekoše da gospođa ne dolazi svaki dan na posao, kao i da njeno radno vrijeme niko ne zna? Kažu, bavi se organizacijom grupnog vjenčanja u avgustu mjesecu? 

I gle čuda, pomenuta gospodja Pantić na gostovanju u jutarnjem programu BNTV dana 05.07.2024. sa temom koja je bila povod za to gostovanje, na pitanje voditeljke Ane, na koji se broj telefona zainteresovani parovi mogu prijaviti, gospođa menadžer, nonšalantno reče ma ne mogu ja da pamtim brojeve…..???
Naravno, to je njena „vrlina“ mada sam siguran da je i sama mogla toliko naučiti od svog pretpostavljenog a o problemima u saobraćaju, nedovoljnom parking prostoru i o nemogućnosti prilaska skoro svim osnovnim školama te i mnoštvom drugih gradskih problema, vjerovatno će doći još jedan, sposobniji menadzer iz Donjeg Crnjelova?

No, pored svega toga, naš doktor veseljak pokušava da odglumi pješačenje do Banja Luke a da pri tome nije bio svjestan da je bio non-stop praćen od aktivista skupštinske većine i da je samo pitanje dana kada će se ti materijali pojaviti na raznim portalima. Vjerovatno, u kampanji 2024. godine koja će tako brzo?

Sreća da svoje obećanje kako  će svoj šator smjestiti  ispred objekta Vlade Republike Srpske u Banja Luci ukoliko se ne raspusti Skupština grada Bijeljina ostade nerealizovan. Evo već, njegov drug Vukan ga tada nije dočekao u Banja Luci, a i zašto bi, ovakvu vrstu“ agilnosti i borbe“ uopšte podržao ? Svoje radno vrijeme je trošio na pisanje  krivičnih prijava i borbu protiv kriminala koji doseže čak i do  vremena  vladavine ljudi iz SDS-a iz Bijeljine a koji i dan danas sjede sa njim u toj istoj stranci.

Inače, onako, često ne obrijan i neprikladno obučen, dozvoljavao je sebi toliko gafova a jedan od njih je bio i poziv naroda na ulice ali uglavnom u trenucima kad je gubio dah u nabrajanju „epiteta“ za svoje političke protivnike. Većini je jasno da se u Republici Srpskoj, definitivno ne može desiti narod. Ne, dok su takvi na vlasti i ne na takav način gdje se petljaju u kojekakve rudnike i tematiku koja im je nepoznata i po tom parametru nedokučiva dok je recimo problem svinjske kuge bio nešto bliži i poznatiji, bar što se struke tiče.

Nema to veze sa politikom a i u njegovoj „ličnoj“ kampanji protiv opoziva ni na jednom posteru nije bilo oznake, logoa SDS-a. Kažu njegovi „saborci“, on je procijenio i odlučio da će sam izvojevati pobjedu a onda to veče, 19.02.2023. godine u prostorijama SDS-a klanja se narodu i kolegama iz stranke u znak zahvalnosti. Najiskrenije i najpametnije mu je lično, u toku emisije na BNTV, po pitanju opoziva, rekao prof.doktor Dimitrije Ćeranić  i  kad i to nije shvatio, sve ostalo je uzalud, na žalost.

Propadoše nam još četiri godine eventualnog solidnog razvoja našeg grada jer ovako kako je sad nikad nije bilo gore, odgovorno tvrdim. Na kraju momci iz njegovog tima, kako ga naziva su neosporno, dobri momci ali nama ne trebaju samo lijepi, obrijani, pošteni pa ni samo obrazovani jer iskustvo i stalni entuzijazam na stabilnim osnovama su prioritet. Našem doktoru bi trebalo tijelo tipa Senata Republike Srpske, ljudi izabrani po osnovu sposobnosti i potreba Semberije od bar desetak ljudi raznih oblasti i struka a naravno poštenih, dokazanih i uspješnih ljudi ali njemu to očigledno ne treba????

I kao rezultati svega iznesenog, nova autobuska stanica još čuči u travi, paučina po prozorima i ulaznim vratima, psi lutalice, kojih inače imamo za izvoz, zakupili su stanicu tako da je bar bezbjedna od provalnika. Pored toga, naš zalutali Gradonačelnik odluči da ponizi i svoje projektante i urbaniste i naredi im da projektuju fiskulturnu dvoranu u strogom centru grada, tačnije na 200 metara od prve extra zone centra grada i kako stvari stoje, dobro smo prošli, moglo mu je pasti na pamet da je postavi na centralni gradski trg pa da koristi i za zimski korzo, ne daj bože !?

Šta da vam kažem moji sugrađani, trpite još, bar to ste naučili a bogami i tražili….???

Piše: Miodrag Rajković
Foto naslovna: Privatna arhiva/Infomedia Balkan
Izvor: Infomedia Balkan

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter