Miroslav Borojević Beli: U Doboju na izborima za predsjednika Srpske - ponovo pobijedio Obren!?
Sinoć sam od 19.30 do 23.00 sata, kao posmatrač, pratio rad Gradske izborne komisije u Doboju. U prostoru u koji bi, bar na papiru, trebalo da se slije sva izborna volja građana. U stvarnosti, to nije mjesto gdje se rezultati samo unose, nego gdje se rezultati, u zadnjoj fazi, i kreiraju. I u svemu tome, bio sam jedini posmatrač. U gradu u kojem izbori nikada ne prođu bez afera, pritisaka i čudesnih “popravki“ rezultata, niko osim mene nije bio prisutan da nadgleda proces. Ni međunarodni, ni nevladin sektor, čak ni SNSD nije imao svog čovjeka. A šta će im, kad već sve drže pod kontrolom.
Ali suština je mnogo mračnija.
Proces je osmišljen tako da jedna osoba treba da prati dešavanja u pet različitih kancelarija istovremeno. To nije propust, to je namjera. Kad ne možeš fizički biti prisutan, manipulacija postaje nevidljiva. A onda dolazi još jedan veći “patent“, zapisnici pristižu u jednu zgradu, a vreće sa listićima u drugu. Znači, dvije lokacije, dva paralelna procesa, nula transparentnosti. To nije izborni sistem, to je haos koji služi onome ko ga je i napravio.
A onda ide šlag na tortu, 98% “nezavisnih“ predsjednika biračkih odbora bili su iz SNSD-a. I to vam je inače dobojska definicija nezavisnosti.
Da skandal bude veći, sedam kutija sa izbornim materijalom nije bilo propisno upakovano. U normalnoj proceduri to je nemoguće, osim ako neko namjerno ne ostavlja prostor da se u tim kutijama nešto “dotjera“ usput, naknadno.
Čak je i logistika podešena tako da miriše na manipulaciju. Iz užeg dijela grada, udaljenog samo nekoliko minuta od GIK-a, vreće i zapisnici pristizali su kasnije nego iz sela. Kao da se u samom gradu neko zadržao “da završi šta treba“. A sa dva biračka mjesta materijal uopšte nije stigao.
U Doboju je izborna prevara odavno dio sistema. To nije incident, nego praksa, mehanizam od koga lokalna struktura vlasti živi i opstaje.
Kao i proteklih, tako je i ove godine ponovljeno isto kršenje zakona, većini posmatrača bilo je zabranjeno da se približe stolovima za brojanje. A kad ne vidiš listiće i ruke brojača, onda ne vidiš ništa. A ako ne vidiš, ne možeš ni da svjedočiš. Upravo to i jeste cilj. U Doboju ne broje brojači nego “majstori lopovluka“, koji znaju da je rezultat stvar tehnike, a ne volje naroda.
Najveće manipulacije dešavaju se upravo na brojanju i u prostorijama gdje se vreće skladište, daleko od očiju javnosti, gdje se zapisnici “usklađuju“ sa političkim potrebama, a ne sa stvarnim stanjem.
Zato, bez ikakve dileme, pravi izborni rezultat u Doboju može se utvrditi samo na jedan način, da CIK otvori sve zapečaćene vreće. Jer ako se otvore, otkriće se sve. I biće jasno kako Obren decenijama pobjeđuje NE glasačkim listićem, nego izbornim inžinjeringom. I nema apsolutno nikakve sumnje da bi pravi rezultat u Doboju bio potpuno drugačiji da CIK otvori sve zapečaćene vreće sa listićima.
Na kraju: Ako je SNSD u Doboju zaista odigrao ovu utakmicu pošteno – neka sam zatraži otvaranje vreća u Centralnoj izbornoj komisiji.
Piše: Miroslav Borojević Beli
Foto naslovna: avaz.ba/Screenshot
Izvor: facebook.com/infomediabalkan.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
