Muke po Dodiku: Ko će pomagati bivšem predsjedniku u berbi šljiva? (Foto/Video)

Trebaće još vremena, no doći će u institucije, naročito pravosudne, dovoljan broj odgovornih pojedinaca koji neće pristajati da budu poslušnici spremni podržavati nezakonitosti zarad spašavanja „vođe“ ko god on bio. Da je počela ta katarza društva u Republici Srpskoj, biće jasno onoga dana kada sadašnji režimski mediji krenu sa objavama svega onoga na što su godinama ukazivali „strani plaćenici“.

Milorad Dodik ima razloga za zadovoljstvo. Presuda Suda BiH koliko god se za obožavaoce njegovog lika i djela doimala drakonskom, u stvari mu je pomogla. Amnestirala ga je istrage o tokovima novca, o milijardama koje su proteklih dvadeset godina „iscurile“ ili „prelile“ sa budžetskih na neke privatne račune.

Odlazi polako, ali sigurno, kao tobožnja politička žrtva, a ne kao neko ko je entitet, kojim je neprikosnoveno vladao okružen stranačkim poltronima i izdajnicima profesije iz pravosuđa i policije, doveo na ivicu bankrota. Pri tome je sankcije zapadnih zemalja koje su bile više opomena njemu, članovima porodice i lojalnim članovima njegovog političkog kartela, u stvari samo pojačavao sve do totalne međunarodne izolacije Republike Srpske.

Posljednji poziv iz SNSD-a o formiranju „vlade nacionalnog jedinstva“ ponuđen entiteskim parlamentarnim strankama je nešto već više puta viđeno u situacijama kada je u opasnosti njihov opstanak na vlasti. U suštini, taj poziv se može tumačiti i kao svojevrsna amnestija dojučerašnjih „izdajnika Republike Srpske“, kako ih je nazivao Dodik i bratija.

Svjestan je i on da je i taj poziv i stranačko sijelo i najavljeni još jedan „veliki skup podrške“ svih onih koji će uz sendvič radije provesti dan u Banja Luci, jer će im ionako to biti priznato kao radni dan ili dva, u stvari njegov „labuđi pjev“, kako političku scenu ne bi napustio bez da još jednom mahne svjetini.

Prijetnje da će „od sada i ubuduće“ SNSD učestvovati u radu institucija BiH samo kroz pasivno prisustvo i neodlučivanje u cilju zaštite interesa Republike Srpske i njenih građana ne proizvode efekat, kao da su proteklih godina drugačije djelovali.

Izostanak Dodika sa pres konferencije nakon sjednice rukovodnih stranačkih organa, moguće nosi skrivenu poruku da će njega biti sve manje u dosljedno vrijeme te da je shvatio kako ne može sačuvati i slobodu i funkciju. U ovom trenutku možda tako nešto djeluje nerealno, prisjetivši se svih njegovih izjava, sve radikalnijih kako se primicao trenutak objave presude kojom je uz godinu dana zatvorske kazne na šest godina eliminisan iz izbornih političkih funkcija.  

„Želje i motivi autokrata i tirana su po pravilu racionalni, oni bi da vladaju apsolutno i da ostanu na tronu što duže, ali to ne znači da su njihove procene i dela uvek u skladu sa proklamovanim ciljevima. Pogotovo to ne važi za ljude koji se godinama ponašaju kao svemoćni bogovi koji mogu da čine sve što im se prohte, a okruženi su svitom poslušnika i lakeja koji im neprestano laskaju. To neminovno iskrivi percepciju realnosti i kod mnogo umnijih ljudi nego što su ovi naši lokalni satrapi“, opisao je kolega Tomislav Marković političare Dodikovog tipa.

Teško je povjerovati, ali ostavimo mogućnost da se kod Dodika dogodila „percepcija realnosti“. No, kao i kod svih autokrata kada okončavaju vladavinu, najvažnije pitanje jeste kome sve ostaviti „u nasljedstvo“. Tu svakako primat ima sin Igor, no tako i ne misle oni iz najbližeg političkog okruženja može se reći bivšeg entitetskog predsjednika.

Mnogi kojima je bio itekako koristan, sada grozničavo razmišljaju kako „očisititi grijehe“ dugogodišnje kolaboracije i uporedo sačuvati sve što su tako stekli, i politički i materijalno. Pri tome, pripisujući njemu sve ono loše, treba paziti da istovremeno i sebe ne optužiš.

Svjesni su lakeji iz Dodikovog okruženja da politika „mirnog i dostojanstvenog demoliranja Bosne i Hercegovine“ neće još dugo biti profitabilna, ali ne mogu baš preko noći odreći se onog koji im je mnogo toga omogućio.  Dugo su jedni druge štitili kako bi sačuvali „i vlast i slast“, no poznato je da, spasavajući davljenika, lako možete sa njim završiti jednako utopljen.

Foto: X/Iz sretnih vremena: Željka Cvijanović, Milorad Dodik, Nenad Stevandić, Radovan Višković

Ono što je važnije u narednom periodu jeste kako da do stanovništva, koje ga je podržavalo u dosadašnjim političkim avanturama uz gotovo neskrivenu pljačku gdje god je bila prilika, dopre istina o posljedicama takve politike, kojom su prikrivali gramzivost do beskrupuloznosti. A za tako nešto trebao im je narativ o nefunkcionalnosti države, dok su istovremeno upravo oni tome najviše doprinosili.

Trebaće još vremena, no doći će u institucije, naročito pravosudne, dovoljan broj odgovornih pojedinaca koji neće pristajati da budu poslušnici spremni podržavati nezakonitosti zarad spašavanja „vođe“ ko god on bio. Da je počela ta katarza društva u Republici Srpskoj, biće jasno onoga dana kada sadašnji režimski mediji krenu sa objavama svega onoga na što su godinama ukazivali „strani plaćenici“.

Da ne bude zabune, sve gore navedeno, vrijedi i za drugi entitet. Jedina je razlika što je u njemu ima nekoliko „dodika“ u manjem formatu, no jednakog promišljanja o profitabilnosti političkih funkcija i spremnih na sve kako bi ih sačuvali...

Piše: Amarildo Gutić
Foto naslovna: Instagram/Milorad Dodik
Video: Magazin Zurnal Online
Izvor: zurnal.info

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter