Nacionalni park Drina za bolji život na granici
Suština otpora leži u politici i u interesima onih koji koriste šumsko bogatstvo srednjeg toka Drine, a koje ne brine uništavanje flore i faune
Kako smo mi majstori za politizaciju i improvizaciju, može se još i desiti da ne prođe ideja o formiranju nacionalnog parka Drina, koji bi, prema usvojenom lokalnom akcionom planu za zaštitu biodiverziteta, a koji je usvojen u Skupštini Srebrenica prije nekoliko godina, trebao obuhvatiti područje lijeve obale Drine. S druge strane iste rijeke nalazi se Nacionalni park Tara.
O NP-u Drina se još vodi javna rasprava i to na osnovu dokumenta koji je predložila grupa stručnjaka pri Ministarstvu šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede RS-a. Ilijas Begić, stručnjak za biljni svijet i ekološki inspektor u Opštini Srebrenica, skrenuo je već pažnju na to da predloženi dokument predviđa da NP bude tri puta manje površine od NP-a koji obuhvata pomenuti akcioni plan, a koji nije napravljen napamet, nego je bio dio velikog projekta pod nadzorom Evropskog centra za zaštitu prirode iz Holandije, zajedno s izradom ekoloških planova na devet lokacija Balkana. U BiH su bili obuhvaćeni Srebrenica i Goražde.
80 spomenika
Begić već 20 godina izučava biljni i životinjski svijet rodnog, srebreničkog kraja, koji obiluje brojnim endemskim, raritetnim vrstama. U njemu su registrovane preko 53 vrste sisara, 153 vrste ptica, 47 vrsta riba. No, da bi jedno područje postalo NP, uslov je i postojanje kulturno-historijskog naslijeđa u njemu, a područje budućeg NP-a Drina bogato je i time, o čemu nam je više govorio mr. Mirko Babić, bivši kustos Zemaljskog muzeja BiH. Riječ o sadašnjem direktoru Semberskog muzeja u Bijeljini koji je prije devet godina rukovodio istraživanjima jednog od najvećih rimskih nalazišta u Evropi, u Skelanima, i koje još nije dovoljno poznato ni u našoj zemlji.
“U međuvremenu je formiran muzej s pronađenim spomenicima, ali nije povezano cjelokupno područje, pa da, recimo, turisti koji dođu na Taru, pređu i tih desetak kilometara i vide 80 rimskih spomenika, najveće unutrašnje mozaike zapadnog Balkana. Ovaj raritet grčko-rimske civilizacije Evropa ne posjeduje i, izuzev u Sarajevu, u BiH se više nigdje ne može vidjeti u tolikoj količini. Skrećem pažnju posebno na sjedište rimske opštinske uprave, municipijum u Skelanima. A, odmah na drugoj stani obale Drine, u NP-u Tara nalazi se nekropola sa 300 stećaka. To su sve takvi kulturno-istorijski spomenici i takav ambijent kakav bi svaka zemlja poželjela”, ističe Babić.
O tome nam je govorio i Begić, napominjući da, s jedne strane, protivnici NP-a Drina šire lažnu priču kako će, ako se NP uspostavi, stanovništvo, pretežno bošnjačko, ostati bez svoje zemlje, odnosno da je neće moći koristiti i, u krajnjem, da će mu ionako težak život biti još gori.
“Apsolutno je suprotno. Samo se treba raspitati kako žive sela u Evropi u NP-u, njihov život je organizovaniji, potpuniji, imaju priliku koristiti blagodati kakve
inače ne bi mogli”, tvrdi Babić, a Begić kaže da je suština otpora NP-u u interesu onih koji koriste šumsko bogatstvo ovog područja i koje je baš briga što se šuma sječe, uništavaju biljni i životinjski svijet.
“Imam dokaze da se ovdje radi o tome da Šumsko gazdinstvo želi zadržati mogućnost eksploatacije drvnih resursa”, ogorčen je Begić, a i Babić se slaže sa tim da protiv NP-a Drina može biti samo neko koga tjera goli materijalistički interes, “pa i neko kome bi smetalo ako više ne bi mogao kad hoće loviti divljač”.
Zdravlje za dušu
Babić ističe vrijednost brojnih arheoloških lokaliteta na području Srebrenice, na donjem gradu srebreničke tvrđave, zatim na tvrđavi Gornji grad, iznad banje Guber, u selu Budak, u Sasama: “Da sada i ne pominjemo kanjon Drine”, dodaje Mirko Babić, dok Ilijas Begić ponavlja da bi formiranje NP-a Drina podrazumijevalo i vraćanje prvobitnog oblika selima Luka i Krušni Do, gdje su do agresije bile kućice od prirodnog materijala. Raj za oči, zdravlje za dušu.
“Umjesto da sačuvamo biljnu i životinjsku raznovrsnost, odlaze hiljade kubika drvne građe, od čega koristi imaju samo pojedinci”, upozorava Begić, kao apsurd navodeći i to da su, od sedam matičnjaka Pančićeve omorike, ovim političko-interesnim zaokruživanjem NP-a obuhvaćena samo tri: “Nacrtali su granice koje odgovaraju samo nekim političarima i sjekačima šume”, naglašava Begić.
Izvor: Oslobođenje
