Nova misterija ubistva Satka Kekića: Oprostio se od prijatelja, zatražio halal i sam otišao na egzekuciju

Prije odlaska u Ljubljanu ubijeni Satko Kekić oprostio se od rodbine i prijatelja, čak tražio da mu pojedini halale ranije grijehe i sam došao na izvršenje onoga šta je nazvao neminovnim. Neposredno uoči likvidacije primijetio je sumnjiva dešavanja i rekao da je spreman umrijeti.

Regionalni mediji masovno prenose kako se Satko Kekić "skrivao u šumama između Velike Kladuše i Cazina", a onda da je sumnje na likvidaciju prijavio policiji, pa o saradnji, svjedočenjima i drugim potpuno oprečnim navodima kakve je valjalo deteljnije istražiti. Preko onoga iz teksta Ubijeni Satko Kekić boravio u Prijedoru.

Tako dolazim do zaista frapantnih podataka o načinu stradanja Kerkića, nečega šta otvara potpuno nove vidike ukupnih dešavanja. Već sam naveo da se Kekić nije skrivao, nego da je boravio u Kozarcu i čak sa našom policijom imao saradnju. 

Stoje i navodi da je u Kladuši prijavio sumnje na pripremanje likvidacije, no ni u tom gradu nije se krio, nego se slobodno kretao i baš intenzivno sastajao sa rodbinom, prijateljima i čak osobama sa kojima je od ranije u zavadi.

Kekić se odreda opraštao od rođaka i prijatelja navodeći da je njegovom životu došao kraj, da neće preživjeti aktuelna dešavanja. Čak se našao sa likom kog je ranije u nekoj zavadi udario i molio ga da mu to halali prije smrti. Govorim o stvarima koje su u Kladuši i šire mahom poznate i nakon ubistva u Ljubljani svima je postalo jasno šta se prethodno dešavalo.

Potom je naprosto autom otišao u Sloveniju i sačekao realizaciju paklenog plana koji mu je bio poznat. Nakon par dana likvidiran je kako opisujem prethodnim tekstom. Kažu da je uoči stradanja primijetio sumnjiva lica i govorio da je to definitivno njegov kraj. Svjestan šta slijedi krenuo je vozilom bez razmišljanja hoće li tog momenta ili nekog narednog biti ubijen.

Zašto se Kekić na takav način prepustio svojim egzekutorima pitanje je na koje sam takođe našao odgovor. Nakon napuštanja Slovenije bio je u teškoj psihičkoj krizi razumljivoj u strahu za život, često je ishitreno reagovao ili pregledao vozilo da nema kakve eksplozivne naprave i činio čak neracionalne poteze.

U nekom momentu prelomio je da takav život naprosto nema smisla, te odlučio otići i ovako se ponuditi svojim egzekutorima, pa šta god bilo sa njim. Zato se oprostio sa onima koje je odabrao, rekao im zašto to čini i otišao tamo gdje su mu lijepljenjem plakata najavili smrt. I kad je uočio potencijalne ubice naprosto je pustio da dovrše svoj zločinači naum.

Desetine svjedoka odlično zna da se Kekić nije krio po kakvim šumama ili šta je već podastrto medijima i masovno šireno bez ikakvih provjera. Njegovi prijatelji čak znaju kad je jednom od njih predao pištolj i rekao da to više neće nositi nego se planira prepustiti neminovnom. Jeste atipično no u svjetlu ukupnih dešavanja ovakve odluke imaju svoje racionalno utemeljenje.

Ovde dolazimo do neizbježnog pitanja: zašto "policijski izvori" preko Avde Avdića plasiraju neistine? Ili ko strahuje od ovakvih zaživotnih radnji ubijenog Kekića? Pazite, čovjek prilično velikom broju osoba govori da je na samom kraju života, da nema izlaza iz opasnosti u kojoj se nalazi, pa sve do onih sa kojima je bio u zavadi i traži oprost. 

Pretpostaviti je da unutar tih dešavanja postoji i njegovo prokazivanje potencijlnih ubica, motiva i razloga zločina, a šta ubicama razumljivo produkuje strahove i ishitrene poteze. Zato nam kao glavnog osumnjičenog nude Dinu "Cezara" Muzaferovića i mi odreda prihvatamo i prenosimo takve konstrukcije bukvalno bez ikakvih dokaza. 

Stavljamo u ravan ubijene Satka Kekića i Eldina Ćerimovića zanemarujući da su počinioci nepoznati i bukvalno nemamo ničeg opipljivog. Meni Muzaferović nije poznat i sa te osnove besmisleno je da pokušavam baviti se njegovom umiješanošću u zločine, a za razliku od Harisa Gredelja kog sam stavio u fokus prošlog teksta.

Daljim prenošenjem "informacija" Avde Avdića oko preuzimanja poslova Muzaferovića od strane Kekića i Gredelja saučestvovao sam u masovnom targetiranju čovjeka na neistinitim osnovama. Sa razlikom što ipak radim provjere informacija kojima baratam, bile moje ili kao sada preuzete. Zato sam analizirao akciju "Eskobar" u kojoj je 2021. godine otkrivena plantaža sa oko 6.000 stabljika marihuane.

Kriminalnu grupu koja je proizvodila narkotike i čuvala plantažu pohapsili su nakon prisluškivanja, praćenja, snimanja i drugih posebnih istražnih radnji. Zato su počinioci od starta poznati, a kontraverze su nastale oko uloge Muzaferovića kao vođe grupe. Do danas imamo nerazjašnjenu situaciju između državnog i kantonalnog tužilaštva.

Ono šta je ovde bitno jeste da Harisa Gredelja bukvalno nema u pominjanima, a kamoli u dokazima ili među osumnjičenima za ovu plantažu. Nije pozvan na kakav informativni razgovor, eto koliko ima inskriminisane veze sa ovim predmetom.

U tom periodu Gredelj je bio blizak sa Satkom Kekićem, no čak ni Kekića nema među osumnjičenima. Zato je nejasan navod Avde Avdića: "Gredelj i Kekić su preuzeli i dio poslova koje Cezar nije mogao kontrolisati iz bjekstva, što je, kako saznajemo iz policijskih izvora, drugi motiv za jutrošnju likvidaciju". Na koje "poslove" misli policiski izvor na koji se Avdo poziva ako Gredelja nema u jednom jedinom službenom pismenu.

Našeg Avdu, a onda i sve nas odreda, neko gadno vuče na krivi trag i u priču gura izmišljene "osumnjičene". Orkestrirano smo čovjeku stavili metu na čelo, a pored posebnih istražnih radnji dva tužilaštva i više policijskih agencija Gredelja naprosto nema u tom kriminalu. Čak ni ubijenog Kekića nema kao počinioca oko plantaže otkrivene u akciji "Eskobar".  

Pozadinu ubistva Satka Kekića treba istraživati u Prijedoru i taj trag još kako planiram slijediti samo bez jeftinih podvala i krivih tragova policijskih izvora. Ili zbog curenja informacija kakva produkuju mafijaške likvidacije o kojima sam toliko pisao. Gro onoga šta portali masovno preuzimaju su teške izmišljotine i stvaranja konfuzija radi prikrivanja surove istine.

Istražujem, stiže sve više informacija i brzo ću moći izaći sa vrlo konkretnim tumačenjima šta se doista dešavalo oko Satka Kekića i pozadine njegovog stradanja, a posebno jer, kako u prethodnom tekstu rekoh, Prijedor ima svog blogera i to nije prostor za prodavanje magle. Bar ovde znam koje tipke treba pritiskati da produkuju željene zvuke. Nastaviće se...

Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter