O budućim izborima u Srbiji: Prema pouzdanim anketama, studentska lista može osvojiti 54 % glasova


O budućim izborima u Srbiji: Prema pouzdanim anketama, studentska lista može osvojiti 54 % glasova

Radio sam nedavno intervju sa profesorom političkih nauka koji je istraživao javno mnenje. Prema tom istraživanju, kada bi se sada desili izbori, studentska lista bi osvojila nešto više od 54 posto glasova. Vučić, sa celom menažerijom, bi dobio 42 posto. To je žestok iskorak, ali niko ne može pretpostaviti šta će se dalje dešavati.

Kolumnista "Vremena", ali i brojnih drugih medija, Nedim Sejdinović laureat je nagrade "Vitez poziva" koju dodjeljuje Liga eksperata "pojedincima koji su svojim radom i ponašanjem baštinili visoko moralne civilizacijske vrijednosti, koji su odolijevali iskušenjima i pritiscima i koji su na najbolji način usaglasili profesionalna znanja i savjest, sopstveni život podredili izgradnji i razvoju društva u skladu sa univerzalnim vrijednostima".

Sejdinović od samoga početka prati studentske proteste u Srbiji. Za Žurnal govori o nastanku i razvoju građanskog bunta, analizira postupke Vučićevog režima i procjenjuje rezultate izbora u Srbiji.

Dugo godina pratite društvena zbivanja u Srbiji. Da li ste mogli pretpostaviti ovakvu reakciju studenata i dugotrajni, uporni angažman na rušenju aktuelne vlasti u Srbiji?

Reakcija studenata na pad nadstrešnice u Novom Sadu sve je iznenadila. Zbog toga bi svi analitičari, komentatori, osobe koje se bave političkom situacijom trebali zajedno sa Vučićem da podnesu ostavku jer niko nije mogao ovako nešto da predvidi. Godinama smo slušali, u Srbiji, ali i u BiH i Hrvatskoj da su mladi ljudi potpuno nezainteresovani za politiku i da oni ne mogu biti nekakva pokretačka energija promjene. Tragedija sa nadstrešnicom u Novom Sadu bio je povod koji je otpustio taj nakupljeni gnev. 

Reakcija studenata, bar se meni odavde tako čini, nije bila stihijska, nego promišljena... U početku su uspjeli potpuno zbuniti režim...

I mene su zbunili. Mladi ljudi imaju svoje kanale komunikacije, što nama nije bilo vidljivo, čitav taj svet bio je nevidljiv. Ali, u tom svetu mnogo se razgovaralo o društvenim prilikama, očigledno. Mislim da je režim u Srbiji toliko uništio društvo, da je morala uslijediti neka reakcija, samo se nije znalo na koji način. Način unutrašnje komunikacije studenata pokazao se jako uspešnim. Kroz njihove plenume stvorila se neka vrsta kolektivne inteligencije.

Navešću jedan privatni primer, sina i kćerke našeg prijatelja koji su vrlo aktivni u studentskim protestima. Do pre godinu dana oni su bili prilično nezainteresovani za političku scenu, ali sada su jako angažovani. Po šest sati polemišu na plenumima... Ti plenumi su istovremeno i časovi političkog opismenjavanja, oni se tamo obrazuju, donose, odluke, usaglašavaju... kao što rekoh, kao neka vrsta kolektivne inteligencije koja veoma uspešno odgovara na sve poteze režima. 

NEOČEKIVANA SILA

Nakon prvobitnog šoka, mi smo počeli da se uključujemo u to što se dešava, pa pokušali sugerisati neke stvari. Počeli smo također previše da očekujemo od studenata, a mi smo im uništili i društvo i obrazovanje...

Njima je stavljen ogroman teret na pleća, kao da su oni neka neočekivana sila koja će sve da reši. Ne smemo zaboraviti riskantan bunt prosvetnih radnika, ali nisu se svi delovi društva njima priključili. Javni sektor se nije priključio, a on je klijentistički. Ipak, studenti su napravili ogroman uspeh. Radio sam nedavno intervju sa profesorom političkih nauka koji je istraživao javno mnenje. Prema tom istraživanju, kada bi se sada desili izbori, studentska lista bi osvojila nešto više od 54 posto glasova. Vučić, sa celom menažerijom, bi dobio 42 posto. To je žestok iskorak, ali niko ne može pretpostaviti šta će se dalje dešavati. Jedino u što sam siguran jeste da se stvari ne mogu vratiti na period pre prvog novembra. 

Studenti su već formirali tu studentsku listu za izbore, ali spisak čuvaju. To je dobro, jer kada bi objavili imena, svi bi odmah prošli kroz "toplog zeca" u režimskim medijima. Smislili bi im bilo šta da ih diskredituju.

Može li se bar naslutiti kako izgleda ta lista?

Prema mojim informacijama, ona će biti sačinjena od nekih ljudi koji za mene nisu prihvatljivi, ali ogromna većina će biti vrhunski intelektualci, profesori, ljudi za koje bih stavio ruku u vatru. Ja verujem, poznavajući te studente, da sve to ne može da ode previše udesno. Nadam se, mada je i mene kao i sve iznenadio Milo Lompar. 

Kako se može nazvati faza u kojoj se trenutno nalaze protesti - stagnacija, predah ili prelazak na novu taktiku? Zabrinjava li Vas zaokret udesno jasno viđen na takozvanom Vidovdanskom protestu?

U Srbiji ne postoji politička snaga koja je leva i građanska i koja može da sruši Vučića. Tu mora da se napravi neka kombinacija levih i desnih, građanskih i nacionalističkih skupina, koja može da parira jednom veoma moćnom režimu. Ne smemo zaboraviti da taj režim ima ogromne resurse i međunarodnu podršku i sa jedne i sa druge strane sveta. Ako žestoko reagujemo na svaki pomak desno, tako pogodujemo Vučićevom režimu.

Zbog toga nisam odmah reagovao, na prvu loptu, uvek sam razmišljao šta je veća korist, a šta šteta. Mislim da je ipak najveća korist za cijeli region da taj zloćudni režim padne, jer on ima potencijal da napravi ozbiljne posljedice po sve nas. I pored toga, moram priznati da su mi neki govornici na tom Vidovdanskom skupu 28. juna jako zasmetali. Bilo je među njima zaista radikalnih desničara, poput Mila Lompara.

Da li je Lompar i prije tog Vidovdanskog protesta bio uključen u studentske aktivnosti?

Ne bih sada spominjao imena, ali imam informaciju da je jedan profesor, koji je izuzetno levo orjentisan i koji sigurno nije nacionalista, predložio da na tom skupu govori Lompar. Njegova argumentacija je bila da im je potreban neko s desna, ali neko s kim se može razgovarati. Lompar je sedam dana ranije učestvovao na promociji knjige zločinca Radovana Karadžića. To je jeziva stvar preko koje je teško preći, ali stvari nisu jednostavne. Ne branim odluku da on učestvuje, smatram da je ona loša, idiotska, to me je lično pogodilo... Ali, na kraju sam rekao - dobro, hajde da vidimo šta će se desiti, ako je to samo pokušaj da se napravi odbrana od napada sa desna. 

OPASNOST PO REGION

Da li ste očekivali ovoliku izdržljivost Vučićevog režima? On se prilagođava razvoju protesta, uvodi nove taktike odbrane, vlastite studente, proteste, marševe, kampove...

Jesam, jer njegov režim je vrlo snažan, ima savetnike, podršku stranaca, mnogo novca... Volio bih podsetiti, samo u par rečenica... Kada je on došao na vlast, počeo je u takozvani obračun protiv korupcije, uhapsio je tajkuna Miškovića. To se završilo tako što je Mišković pušten na slobodu i sada mu se mora isplatiti milionska odšteta. Ali, bilo mi je fascinantno kako je javnost u regionu reagovala - govorili su "eh da je nama neko kao Vučić da pohapsi naše tajkune".

Onda on počinje oko sebe da okuplja ljude i sa leve i sa desne strane. Uspostavlja apsolutnu vlast, preuzima sve resurse i formira sistem koji je model fašističkog delovanja. Paralelno s tim, on je napravio spaljenu zemlju od opozicije, hapsi predstavnike prethodne vlasti, Demokratska stranke je uništena, povezuje je sa korupcijom i kriminalom. Vučić se tako postavio kao borac protiv korupcije koji ima podršku zapadnih sila, a nikoga nema protiv sebe. Pokupovao je i sve medije. Osim nezavisnih medija, više nije bilo nikoga ko se njemu suprotstavljao.

Onda je krenuo u svoj projekat koji se može nazvati "privatna država". Mi smo to gledali i nismo znali dokle on može ići. Njegova opozicija nastaje 2017. godine. O tim strankama mi možemo mnogo lošega reći, ali uslovi u kojima su oni radili bili su katastrofalni. Oni nisu mogli naći ni prostorije u kojima bi napravili kancelarije. Javni prostori im nisu bili dozvoljeni, a privatnici su se plašili da im izdaju kancelarije. Nisu mogli održati javni skup. Njegova moć je bila jako čvrsta. 

Ali, mislim da se sada pokazuje krhkijim nego što sam mislio. Kada su protesti krenuli bio je nespreman i pravio čitav niz grešaka. Slao je svoje batinaše da prave incidente, ali ljudi su već znali za taj metod tako da on nije upalio. Studentski protest postaje masovan od onog momenta kada su pretučeni studenti FDU u Beogradu.

Nakon toga Vučić kreće na drugu varijantu, govori kako studentima ispunjava sve zahteve, poziva ih na pregovor, ali ni to mu nije upalilo, jer su ga studenti proglasili nenadležnom institucijom. Posljednja faza državne represije je faza u kojoj on učvršćuje svoje biračko telo. On odustaje od glasača koji nisu njegovi vernici, ali po svemu sudeći to mu ne ide u korist, jer se njegovo biračko telo i dalje osipa.

Postoji li i dalje opasnost da bi Vučić mogao izazvati sukobe u regiji kako bi ponovo konsolidovao biračko tijelo?

Da. On igra na tu kartu nestabilnosti u regionu. Posljednja dešavanja sa Dodikom, suđenjem i poternicom bili su danima glavna tema u njegovim medijima, kako bi se skrenula pažnja sa protesta. Ako se njemu bude ozbiljnije klimala vlast, proizvodnja nekih turbulencija u BiH ili Crnoj Gori mogla bi mu biti od koristi. Ne sumnjam da on neće imati nikakvih skrupula da to učini. 

Ipak, ohrabrujući je taj podatak koji ste iznijeli, da bi za studentsku listu moglo glasati 54 posto glasača. Da li je ta procjena pouzdana, može li se vjerovati statističkim podacima?

Sami istraživači kažu da te procene ne mogu biti sasvim pouzdane u ovim turbulentnim vremenima, jer postoji strah kod ispitanika. Ipak, mene su uveravali da je njihova metodologija prilično pouzdana. Ali, ukoliko na tim listama bude previše imena koja nisu prihvatljiva građanski orjentisanim glasačima, taj procenat se može smanjiti. Naravno, treba računati i na propagandu režima koji će na izborima mljeti sve pred sobom. Sama činjenica da Vučić sve rezolutnije odbija izbore, a ranije je govorio da nema problem s tim, mnogo govori. Vjerovatno i on ima iste podatke.

Njegov najveći problem jeste što se njegova struktura moći zasniva na kriminalcima. U svakoj maloj sredini ljudi to vide, to se ne može sakriti, njima je samo trebao neko ko će im pomoći da pobede strah - a to su studenti.  Dešava se velika pobuna koja je pre svega reakcija na bahati režim koji je izgubio svaki kompas.

Piše: Selvedin Avdić
Foto naslovna: S.A./Nedim Sejdinović
Izvor: zurnal.info

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter