Pravo na pobunu: Zašto građanski protesti nisu akt bezakonja?

Kada su sudovi zarobljeni, kada policija služi partiji a ne zakonu, kada su izbori farsa – tada građanima ostaje samo pobuna kao poslednje sredstvo za odbranu sopstvenog dostojanstva i osnovnih prava.

Protesti u Srbiji ušli su u novu, znatno radikalniju, fazu u kojoj se građani sve češće sukobljavaju s policijom, koja u odbrani Vučićevog režima koristi nezakonita sredstva represije. Vlast ne reaguje na brojne, dokumentovane, primjere policijske brutalnosti nego protestante optužuje za rušenje ustavnog poretka, pa čak i za terorizam.

DRAMATIČNE PRIJETNJE

U jednom od posljednjih, obavezno dramatičnih, obraćanja javnosti predsjednik Srbije Aleksandar Vućić najavio je još žešći odgovor vlasti:

- Poštovani građani videćete iznenađujuće odluke narednih tri-četiri dana, a posle toga odlučnu akciju. Činiće vam se da smo se sklonili a posle toga iskoristićemo sve što nam je na raspolaganju da uvedemo mir i poredak. Suprostavićemo se svim spoljnim pritiscima, svima koji prete i govore nam šta sme i može, a do sada smo videli da su doprineli unošenju haosa.

Teško je pretpostaviti šta Vučić podrazumjeva pod "iznenađujućim odlukama" i "odlučnom akcijom", ali sudeći po posljednjim dešavanjima, ove prijetnje nisu pokolebale protestante, što je trebao biti njihov glavni cilj. U anonimnom pismu "Danasu" univerzitetski profesor i stručnjak za tranzicionu pravdu, pokušao je da smanji strah javnosti od prijetnji vlasti i objasni zašto protesti nisu akt bezakonja.

Prema njegovim riječima, građani su posljednja odbrana Ustava i prava u zemlji u kojoj su institucije prestale da služe građanima i postale oruđe u rukama jednog čovjeka i njegove partije.

Vaša borba, vaš građanski otpor, ima duboke korene u onome što se vekovima, u političkoj filozofiji i međunarodnom pravu, naziva pravom na revoluciju ili pravom na pobunu, piše u pismu.

ČEMU NAS ISTORIJA UČI

Anonimni profesor piše da istorija uči da kada vlast postane tiranska i djeluje protiv interesa naroda, narod ima ne samo pravo, već i dužnost da takvu vlast promijeni ili ukine. Upozorava da to nije nikakva "anarhistička parola", nego temeljni princip na kojem su izgrađene moderne demokratije, po svom Ustavu Srbija je zasnovana na evropskim principima i vrijednostima.

Sve je počelo 1215. godine kada su engleski baroni primorali kralja Jovana da potpiše Magna Cartu, dokument koji je po prvi put ograničio samovolju vladara i priznao da je i on podložan zakonu. Ta povelja je sadržala čak i „bezbednosnu klauzulu“ koja je davala pravo komitetu barona da silom poništi kraljevu volju ako on prekrši dogovor. To je bio rani, ali jasan izraz prava na otpor.

Međutim, ovu ideju je najsnažnije uobličio engleski filozof Džon Lok u svojim „Dvema raspravama o vladi“ (1689), delu koje je postalo kamen temeljac moderne demokratije. Lokova argumentacija je jednostavna i poražavajuća za svakog tiranina. On kaže da se ljudi se rađaju sa prirodnim pravima, poput na život i slobodu, koja su neotuđiva. Kako bi se obezbedila zaštita upravo tih neotuđivih prava, građani uspostavljaju vladu na osnovu društvenog ugovora. Međutim, kada vlada prekrši taj ugovor, kada umesto da štiti, počne da ugrožava prava građana, ona gubi legitimitet.

U tom trenutku, obaveza pokoravanja prestaje, a narod stiče pravo da pruži otpor, da zbaci tiransku vlast i uspostavi novu koja će služiti svojoj svrsi.

Zvuči li vam ovo poznato? Svaki put kada režim zloupotrebi policiju protiv vas, kada montiranim procesima progoni nedužne, kada uništi institucije i pogazi Ustav, on ne demonstrira snagu, već objavljuje da je raskinuo društveni ugovor i stavio se u stanje rata sa sopstvenim građanima. Vaš otpor je, po Loku, legitiman čin samoodbrane.

PRAVO NA POBUNU

Profesor u anonimnom pismu upućenom "Danasu" podsjeća da Lokove ideje nisu ostale samo slovo na papiru, da je američka Deklaracija nezavisnosti u suštini prepisan Lokov manifest. Kao dokaz on iznosi naredni pasus Deklaracije:

Kada dugi niz zloupotreba i uzurpacija, slijedeći neprestano isti cilj, otkriva namjeru da se narod podvrgne apsolutnom despotizmu, njegovo je pravo, njegova je dužnost, da zbaci takvu vladu i da stvori nove čuvare svoje buduće bezbjednosti.

Pored ostalih, i Univerzalna deklaraciju o ljudskim pravima koristi Lokovo naslijeđe kada navodi:

Pošto je bitno da ljudska prava budu zaštićena vladavinom prava, da čovek ne bi bio primoran da kao krajnjem sredstvu pribegne pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja…

Zbog toga, u pismu upućenom "Danasu", profesor poručuje pobunjenim građanima u Srbiji:

Pročitajte ovo pažljivo. Ujedinjene nacije, telo posvećeno miru i stabilnosti, implicitno priznaju pobunu kao „krajnje sredstvo“ kada vladavina prava ne postoji. Kada su sudovi zarobljeni, kada policija služi partiji a ne zakonu, kada su izbori farsa – tada građanima ostaje samo pobuna kao poslednje sredstvo za odbranu sopstvenog dostojanstva i osnovnih prava. To je upravo vaša pozicija. Vi ste mesecima pokušavali sve: proteste, blokade, obraćanja institucijama, pozive na dijalog. Režim je na sve to odgovorio silom, lažima i ignorisanjem. Vi ste, dakle, iscrpli sva druga sredstva. Vaša borba je postala to „krajnje sredstvo“ o kojem govori Univerzalna deklaracija - stoji u pismu upućenom "Danasu".

Piše: Žurnal info
Foto naslovna: Screenshot/Eskalacija protesta u Srbiji
Izvor: zurnal.info

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter