Rodeo nije igra za Kajli Minog


Rodeo nije igra za Kajli Minog

Minog je odavno željela pohod u srce američkog muzičkog nasljeđa. Nažalost, rezultat njenog stremljenja je ploča vrsne grupe muzičara koji izvode, ali suštinski ne osjećaju niti razumiju kantri

Kajli Minog nije uspjela da pokori Ameriku ni devedesetih, kada je bila na vrhuncu popularnosti. Publika sa druge strane okeana ostala je imuna na australijsku senzaciju, koja je snagu za vrhunske pop uzlete uvijek gradila na sposobnosti da se efektno transformiše i prilagodi novoj teritoriji.

Prije snimanja 14. albuma pop diva je prihvatila ponudu producenata da krene istim putem kao njene pop kolege Džastin Timberlejk i Lejdi Gaga. Kajli Monog odlučila je da snimi kantri ploču!

Dama, čiji je najveći hit „Can't Get You Out of My Head“ prije dvije decenije bio smjeli iskorak na tlo elektronike u maniru Kraftwerka, nije ni trepnula prije nego što je prihvatila ponudu. Odavno je željela pohod u srce američkog muzičkog nasljeđa.

Rezultat je ploča grupe muzičara koji izvode, ali suštinski ne osjećaju, niti razumiju kantri. Mjeseci pisanja pjesama u Londonu, pa snimanja sa genijalcima ovog žanra u Nešvilu, gradu koji nosi cijelu scenu, iznjedrili su poluproizvod. Konačan utisak je dio šire slike kako nema nekog smisla tjerati pop zvijezde da igraju po pravilima igre koja zahtijeva autentične muzičare.

Ironično, najbolji dio albuma čine potencijalno lagani hitovi, najbliži Kajli Minog na koju smo navikli. U pjesmi „Dance“ pop diva na vrlo interesantan način šalje poruku kako želi da ode sa ovog svijeta plešući na podijumu. Jedino ovdje zvuči zaista komotno, za razliku od naslovne „Golden“ koja podsjeća na muziku iz filmova Serđa Leonea.

Minog očigledno ne uživa u silnom jodlovanju, rodeo bacakanju i preuskim farmerkama – ili se makar previše trudi. Pritom, pop zvijezda je ličnija i otvorenija nego na svim pločama u posljednjih četvrt vijeka. Sve to u konačnici stvara muzičku kašu pretjerano jakih, zbrčkanih i teških ukusa.

„Morikone izbačaj“ otkriva suštinski problem albuma. Ovo nije muzika o američkom životu koju bi ikada snimio prosječni južnjak odrastao na farmi pod kaubojskim šeširom. Minog nije snimila kantri ploču, već skup teatralnih stereotipa o životu Amerikanaca u vestern miljeu, na način na koji to najčešće doživljavaju Evropljani ili Japanci vječito fascinirani ovim žanrom. Zbog toga australijska diva ni ovog puta neće izbjeći „prokletstvo“ da njen album odjekne isključivo sa naše strane Atlantika.

Na koncu, kometi kojoj je falilo samo malo sjaja da dostigne Madonin status na muzičkom nebu, ovaj ulazak u kantri sazvježđe neće oduzeti na značaju i veličini, ali jeste bio nepotreban. Kajli Minog mogla je da odabere mnogo komotnije ruho za proljećni hit „Dancing“.


Izvor: Magazini