Serdarov drži Ugljevik kao taoca: Od 400 miliona eura obećanja do 240 miliona KM otkupa


Serdarov drži Ugljevik kao taoca: Od 400 miliona eura obećanja do 240 miliona KM otkupa

Projekat termoelektrane „Ugljevik 3“ ostao je samo slovo u pismu namjere Rašida Serdarova, ali je odobrena koncesija predmet višemilionskog pregovaranja. Nakon što je „Gas RES“ isplatio 181 milion KM, ruski oligarh, po dogovoru, očekuje još 59 miliona i zadržava kontrolne poluge u „Comsar Energy RS“. Ugovor o prenosu koncesije potpisan je bez saglasnosti Skupštine i NO kompanije pa nove pravne i političke igre počinju.

Ruskom oligarhu Rašidu Serdarovu, čiji gigantski energetski „projekat“ nikada nije zaživio, preduzeće „Gas RES“ isplatilo je 181 milion KM ne bi li prebacilo koncesiju za eksploataciju uglja na ležištu Ugljevik - Istok 2 sa „Comsara“ na Rudnik i Termoelektranu „Ugljevik“. Dogovoreno je, ipak, 240 miliona KM pa Serdarov ne mrda s mjesta predsjednika Nadzornog odbora „Comsar Energy RS“ (CERS).

Vlasnik 24 odsto akcija poziciju je zadržao dok mu ne bude isplaćeno preostalih 59 miliona KM, dok je kao vlasnik 74,4 odsto upisan „Gas RES“.

Sada Serdarov prijeti krivičnim prijavama i raskidom ugovora, jer je izvršna vlast u Republici Srpskoj, kojom rukovodi Savo Minić, inače kum Milorada Dodika, osmislila novi nivo igrice. Uloga je dodijeljena Aleksandru Lozi, prokuristi „Comsar Energy RS“ i Minićevom savjetniku. Bez saglasnosti Skupštine i Nadzornog odbora ovog preduzeća, on je 31. januara sa ministrom energetike i rudarstva RS Petrom Đokićem i direktorom RiTE Žarkom Novakovićem potpisao ugovor o prenosu koncesije. Dakle, nezakonito.

Iako Serdarovu dogovoreni iznos nije isplaćen, direktor „Gas RES“ Nikica Vranješ tvrdio je da je i oligarh, kao manjinski vlasnik, sa mjesta predsjednika NO trebalo da bude smijenjen do kraja januara. Preciznije, do potpisivanja gorepomenutog ugovora. Zanimljivo, na dvije sjednice Skupštine akcionara upisano je vlasništvo „Gas RES“ i Lozo je imenovan za prokuristu. Navodna smjena Serdarova nije došla na red. Resorni ministar Petar Đokić isplatu sada najavljuje do kraja februara. 

„Prema Pravilniku o postupku ustupanja ugovora o koncesiji i promjeni vlasničke strukture koncesionara, zahtjev za davanje saglasnosti za ustupanje ugovora o koncesiji trećoj strani u pisanoj formi podnosi koncesionar. To je u ovom slučaju 'Comsar Energy RS', jer je ta kompanija i dalje nosilac koncesije, samo je u međuvremenu promijenjena vlasnička struktura, pa je umjesto ruskog oligarha većinski vlasnik te kompanije postalo javno preduzeće 'Gas RES'.

U resornom ministarstvu su rekli da, ako postoji bilo kakva dilema ili pravni spor između članova ili organa društva 'Comsar Energy RS', to pitanje će biti riješeno nakon uplate preostalog iznosa ugovorene cijene za otkup vlasničkog udjela, čime 'Comsar Energy Group Limited' više neće biti dio vlasničke strukture preduzeća 'Comsar Energy RS'. Tada neće biti osnova za bilo kakva osporavanja“, pisao je Capital.

Inače, oko 50 miliona tona uglja dovoljnih za 25 godina rada termoelektrane neupotrebljivo je u ležištu „Ugljevik – Istok 2“. Ono je 2013. godine kroz koncesiju dato na korišćenje CERS-u, u većinskom vlasništvu Rašida Serdarova. Ugalj je bio namijenjen termoelektrani, koju ovaj biznismen iz Mahačkale u Dagestanu nikada nije izgradio.

BLINDIRANI MERCEDES NA KRAJU RAŠIDOVE BAJKE

Prethodno, ruski oligarh je 2011. godine poslao pismo namjere u kojem je navedeno da je obezbijedio 400 miliona eura za gradnju elektrane i otvaranje rudnika. Obećao je da će sve biti završeno u rekordno kratkom roku, uz angažman domaće radne snage i preduzeća. Baš tada ruski biznismen predstavljen je i predsjedniku RS Miloradu Dodiku. Upoznavanje je ugovorio Duško Perović, šef Predstavništva RS u Rusiji.

Dvije godine kasnije objavljen je poziv za dodjelu koncesije, kojeg je potpisao tadašnji ministar industrije, energetike i rudarstva RS Željko Kovačević. Ruda bi se koristila za rad nove elektrane „Ugljevik 3“, a vrijednost ležišta procijenjena je na 443,6 miliona KM. Serdarovu je sve dato za jednokratnu naknadu od 2,59 miliona KM, uz obavezu da godišnje iz prihoda uplati naknadu ne manju od 3,2 odsto.

U novembru 2013. godine uplatio je 52,93 miliona maraka na račun CERS-a, a od decembra 2014. do novembra 2015. godine matično preduzeće „Comsar Energy Group Limited“  iz Nikozije ovdašnjem „Comsaru“ pozajmilo je oko osam miliona KM.

Naknadno, „Comsar“ je aneksima dobio i dozvolu da ugalj, osim za proizvodnju struje, može koristiti i u komercijalne svrhe. Kada je Serdarov 2018. godine zaprijetio da će odustati od investicije, koncesija mu je produžena sa 30 na 44 godine. Vlast RS odobrila mu je 2019. godine povećanje snage TE „Ugljevik 3“, iako je to bilo u suprotnosti sa Strategijom razvoja energetike RS i politikama Energetske zajednice jugoistočne Evrope.

Projekat nikada nije zaživio, ali je u međuvremenu je u Dodikovom voznom parku osvanuo blindirani mercedes “S600 L Guard” vrijedan više od milion maraka...

Piše: Žana Karić Gauk
Foto naslovna: CIN/Petrović, Dodik, Serdarov
Izvor: zurnal.info

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter