1. Teški sudar između Milorada Dodika, sa jedne i SAD/EU/OHR-a, sa druge strane, samo je dežavi - Već smo vidjeli ovakvu borbu prije 16 godina i tada je pobijedio Milorad Dodik.
2. Sukob je izbio kada je, 19.10.2007., tadašnji visoki predstavnik za BiH Miroslav Lajčak svojom Odlukom nametnuo Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Savjetu ministara Bosne i Hercegovine.
Izmjenama je bilo precizirano da Savjet ministara može donositi odluke i bez prisustva ministara iz reda srpskog naroda, ukoliko oni ne budu dolazili na sjednice i tako vršili opstrukciju rada tog tijela.
Lajčak je imao namjeru da spriječi bilo kakvu blokadu rada institucija BiH, koja je i tada, kao i sada, bila uobičajena.
3. Nakon toga, uslijedio je oštar napad Dodika i njegovih najodanijih seiza na Lajčaka, OHR i Zapad u cjelini.
Lajčak nije izdržao i povukao je, u decembru 2007., svoju Odluku, umotavajući je u “Autentično tumačenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Savjetu ministara BiH”, što nije imalo nikakve veze sa izmjenama Zakona koje je nametnuo, već ih je ukinulo.
4. O svemu tome detaljno svjedoči knjiga Filipa Lerua-Martina: “Diplomatsko suzbijanje pobune”, o kojoj je pisao “Klix” u tekstu “Svjedočenje bivšeg pravnog eksperta OHR-a: Kako je EU popuštala Dodiku i rušila državu BiH”, objavljenom 01.11.2021. godine.
5. Svojim postupkom Lajčak je dao krila Dodiku i stvorio mu mogućnost da ucjenama narednih 16 godina kao taoce drži sve u BiH, pa i OHR.
Istovremeno, Lajčak (najtoksičniji visoki predstavnik po BiH) je povlačenjem svoje Odluke gotovo sahranio OHR, što je jasno vidljivo iz sadašnjeg odnosa prema visokom predstavniku Kristijanu Šmitu.
6. “Ne želim da budem jahač mrtvog konja”, rekao je Lajčak za Televiziju OBN (01.02.2009. godine), dodavši da ne smatra da je BiH "mrtav konj", već da su to trenutno instrumenti međunarodne zajednice koji se koriste u BiH.
Pri tome je zaboravio tada reći (a mogao bi i sada) da je on lično “ubio” OHR ili instrumente međunarodne zajednice koji se koriste u BiH.
7. “Ubijanje” OHR-a za posljedicu je imalo i debakl “Strukturalnog dijaloga o reformi pravosuđa u BiH”, do kojeg je dovela kriza koju je izazvao Dodik oko Tužilaštva i Suda BiH, kao i Ustavnog suda BiH.
Krizu je “smirila” Ketrin Ešton, tadašnja visoka predstavnica za spoljnu politiku i evropsku bezbjednost koja je 13.05.2011. godine došla Dodiku “na noge” u Banjaluku i pokazala da je OHR i dalje “Mrtav konj”. Kojeg ne vrijedi jahati. Dodik je pobijedio Zapad i drugi put tada.
8. Vratimo se Lajčaku; Mjesec dana nakon citirane izjave, Valentin Incko je, umjesto Lajčaka, imenovan za visokog predstavnika i postao “jahač mrtvog konja” narednih dvanaest godina, sve do imenovanja Kristijana Šmita, koji je stupio na dužnost.
Šmitov zadatak je (valjda je i dalje) da “Mrtvog konja” vrati u život i omogući Zapadu da pokuša iskoristiti svoje instrumente kako bi spasili BiH od potpunog urušavanja. (Rusija je, u međuvremenu, prvo prešla potpuno na stranu Dodika, a nakon toga se i povukla iz rada PIK-a).
9. Svjestan istinskih razloga dolaska Šmita u BiH, Dodik je svom snagom nasrnuo na Zapad (SAD/EU/OHR) sa namjerom da “potvrdi” njihovog “Mrtvog konja”, jer je Šmit zaista počeo da ga “oživljava” ne libeći se da koristi Bonska ovlaštenja (nametanje odluka) kako bi uklonio neke od brojnih elemenata opstrukcije i omogućio da se država pokrene.
Šmit je, između ostalog, poništio Zakone o neobjavljivanju Odluka visokog predstavnika u BiH u Službenom glasniku RS, Zakon o nevaženju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji RS i donio izmjene Krivičnog zakona BiH, kojima se kažnjava i objavljivanje pomenutih zakona, kao i svaki rad na njima.
10. Dodik je odbio Šmitove odluke i zahtijeva da budu povučene.
11. Ukoliko Šmit povuče odluke i pokaže slabost kao Lajčak, slabost koja je BiH koštala 16 godina rastakanja i pretvaranja u feudalne torove, onda država neće preživjeti; Moguće je da još neko vrijeme opstane kao forma navodno sastavljena od dva entiteta, iako je, suštinski, sastavljena od dvije, (a, uzevši u obzir djelovanje HDZ-a u Zapadnoj Hercegovini), čak i tri državice koje niko ne priznaje, ali koje i ne traže priznanje.
Vođama Feudalnih torova ovakva BiH je najudobnija; Priznati su kroz nju i mogu da rade šta hoće.
12. Dodik nije za potcijeniti, iako su njegovi glavni zaštitnici, Gabriel Eskobar i Angelina Ajhorst, visoki funkcioneri SAD-a i EU, raskrinkani.
13. Dodik će nastaviti da igra na kartu jasnog nejedinstva unutar EU što, samo po sebi, onemogućuje efikasno sadejstvo sa SAD-om u punom kapacitetu, plus rad njegovih zaštitnika i lobista (Eskobar i Ajhorst su samo dio njih).
14. Sve što se dešavalo od izbora prošle godine na ovamo ukazuje da ovaj put Zapad neće prepustiti BiH Dodiku i drugim etnoovnovima predvodnicima, ali, isto tako, da ga neće, na način na koji sada djeluju, tako brzo ni savladati.
15. Dodik je danas mnogostruko slabiji nego 2007., nema ni blizu podršku naroda kao tada, ali, urpkos činjenici da ga je narod smijenio na oktobarskim izborima 2022., on je falsifikatima i uz pomoć zaštitnika o(p)stao i oteo funkciju predsjednika RS.
16. Nije za to kriv samo Dodik, već i Zapad koji je ustuknuo pred neviđenom drskom krađom izbora. Iako se taj njihov akt može gledati i kroz prizmu ultrapragmatičnog, ali nimalo demokratskog pristupa, jer im je prvi cilj bio uklanjanje SDA iz vlasti i slamanje Bakira Izetbegovića, sada je jasno da je njihova trka da to što prije završe donijela više problema nego da su odobrili da se pošteno prebroje glasovi i, u najmanjem, ponove izbori za predsjednika RS.
17. Dodikovo Treće Iskušenje u sukobu sa Zapadom je najveće do sada, jer se SAD neće povući niti će se prekinuti procesi sređivanja stanja u Regionu ma šta Dodik činio. EU će im se, prije ili kasnije, pridružiti, jer politika SAD-a nije adhok, već se planira decenijama unaprijed, a Eskobar je u svemu tek statistička greška.
Nažalost što se ti procesi usporavaju i sa Zapada, ali to je već problem koji oni treba da razriješe u “vlastitim kućama”. Što ih duže rješavaju, to će Dodik dobijati na manevarskom prostoru. Upravo na tome intenzivno radi Ajhorstova - da Dodik dobije prijeko mu potrebni manevarski prostor, bez kojeg je gotovo u potpunosti ostao.
18. Teški sukob Dodika sa Zapadom će se nastaviti velikom žestinom, ali, nažalost, najviše će, kao i do sada, stradati građani BiH; Svako ko može otići će; Svakom normalnom je jasno da je život samo jedan i da ga ne vrijedi trošiti na “Jahače”, bez obzira da li su im “konji mrtvi ili živi”.
Piše: Slobodan Vasković
Izvor: slobodanvaskovic.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter