Nije nepoznanica da neki bjegunac od zakona, nakon izvjesnog vremena izvrši dobrovoljnu predaju, uz prethodni dogovor preko advokata o daljnjem postupanju. No, u Dodikovom slučaju, tužilaštvo i sud su, ionako već duboko uvučeni u političku kaljužu, sada zagazili u još u dublju.
Širok je dijapazon promišljanja o dolasku „lica s potjernice“ Milorada Dodika u prostorije Tužilaštva i Suda BiH te potonjeg ukidanja odluke o njegovom pritvaranju, nakon što je dao izjavu kao osumnjičenik za krivično djelo „Napad na ustavni poredak“.
Krenule su unisone reakcije o ovom potezu dvije državne pravosudne institucije, prevashodno od političkih stranaka. Kada bi se mogla sumirati pojedinačna mišljenja i onoga što zovemo javnost ili stanovnika BiH, opet bi se došlo do dvojakog stava. Za jedne ovo znači pobjedu pravosuđa jer se „celebrity bjegunac“ konačno povinovao zakonu i tako priznao državu BiH.
Za druge pak, Dodik je pristajanjem Suda i Tužilaštva da on diktira hoće li se, kada, kako i pod kojim uslovima odazvati pozivu za saslušanje, praktično porazio pravosuđe.
Dodajmo tu i onaj dio koji naglašava da jesu sud i tužilaštvo ovim postupkom izgubili kredibiltet, ali ga je jednako u političkom smislu, u svojoj izbornoj bazi, bh. entitetu Republika Srpska izgubio i Milorad Dodik. Podsjećaju na niz brzopotezno izglasanih zakona kojima je ukinuo nadležnost državnog pravosuđa i policije, sve pod prijetnjama onima koji tako nešto ne budu slijedili. A on ih je prvi eto, bešćutno prekršio.
- Ne osjećam se slavodobitno već umorno od svega – izjavio je Dodik po objavi informacije o svojevrsnoj nagodbi sa tužilaštvom i sudom.
Kazuje li ta rečenica dovoljno o tome da je sve što je radio i uradio proteklih mjeseci bila samo posljedica straha da ne završi iza rešetaka barem jedan dan? Ispostavilo se da mu je „protivnička strana“ bila više uplašena nakon što je, umjesto tragom novca i konkretnog kriminala, krenula u „grebanje“ neizvjesne istrage o političkim odlukama, koliko god one bile protuustavne i nezakonite.
Nije nepoznanica da neki bjegunac od zakona, nakon izvjesnog vremena izvrši dobrovoljnu predaju, uz možebitno prethodni dogovor preko advokata o daljnjem postupanju. Možemo sumnjati i da li je saslušanje obavljeno u prostorima Tužilaštva BiH i da li je održanom ročištu Dodik uopće prisustvovao? Sve je moguće, pa i tako nešto. No, u Dodikovom slučaju, tužilaštvo i sud su, ionako već duboko uvučeni u političku kaljužu, sada zagazili u još u dublju. Nisu oni pregovarali sa Dodikom, oni su u maniru političkih pregovarača, prihvatili njegove uslove!
Potpuno je nevažno da li su dogovoru prethodile intervencije iz pojedinih ambasada ili nekih drugih, raznoraznih „centara moći“ u BiH, političkih ili kriminalnih, suština jeste da je tas pravde pomjeren svjesnim stavljanjem utega na jednu stranu.
Sumirajmo neka promišljanja i pitanja o tome ko je, zašto i sa kakvim opravdanjem ili razlogom prihvatio ovakav „deal“.
Da li je Dodik došao u državni sud i tužilaštvo za koje je rezolutno rekao da više ne priznaje? Jeste.
Da li je ovako Dodik derogirao sve zakone koje je pod njegovom komandom usvojila Narodna Skupština RS? Jeste.
Da li je Dodik sada krivično odgovoran po zakonu „njegovog“ entiteta zbog nepoštivanja navedenih zakona? Jeste.
Hoće li zbog toga biti proceuiran od entitetske policije i nadležnog tužilaštva? Neće.
Hoće li od dijela javnosti i odanih mu medija biti slavljen što je „pobijedio“ državu za koju kaže da to nije? Hoće.
Da li će neko u „nezavisnom“ pravosuđu odgovarati, biti kritikovan unutar te zajednice ili napraviti presedan pa dati otkaz u znak u znak neslaganja sa ovakvim potezom? Neće.
Može li pravosudni kartel iznjedriti „opoziciju“ koja će iz svojih redova eliminisati poltronstvo, političku servilnost, nepotizam, konekciju spram mafijaških grupa koje njima skoro pa upravlja u potpunosti? Kratkoročno neće.
Postoji li bilo ko nakon ove epizode sa Dodikom da sumnja u vrhunac krize pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini? Ne.
Ja, i?
Piše: A. Gutić
Foto naslovna: Ilustracija
Izvor: zurnal.info
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter