U pripremi zbirka pjesama -Mnogo više nego tek onako- Stojadina Kneževića

Na informativnom portalu asinfo.info u ime izdavača Dejan Spasojević je pripremio i objavio recenziju zbirke poezije "Mnogo više nego tek onako" Stojadina Kneževića, koju je napisao pjesnik Milan Nikolić, prof.

POEZIJA KAO NEPOSREDNA KOMUNIKACIJA SA ČITAOCEM

U vremenu u kojem poezija sve češće traži utočište u hermetičnosti i stilskoj zatvorenosti, poetska zbirka „Mnogo više nego tek onako” Stojadina Kneževića predstavlja rijedak primjer iskrenog i otvorenog pjesničkog glasa — onog koji ne zazire od emocije, jasnog izraza i gotovo zaboravljene neposrednosti. Pred nama je dubok i iskren emocionalni zapis koji nosi snažnu autobiografsku notu, protkanu refleksijama o ljubavi, životu, prolaznosti i unutrašnjim previranjima.

Autor kroz jednostavan ali emotivno nabijen jezik donosi čitaocu intimne trenutke i univerzalne teme koje se tiču svakog čovjeka. Bez prevelike dekoracije i suvišnih metafora pjesnik uspijeva prenijeti poruke koje su tople, dirljive, a često i bolne. Tajna tog uspjeha je u autentičnosti izraza — osjećaji nisu površni, već duboki i kompleksni, što svjedoči o zrelosti autora i njegovom bogatom životnom iskustvu.

U vremenu u kojem poezija sve češće traži utočište u hermetičnosti i stilskoj zatvorenosti, poetska zbirka „Mnogo više nego tek onako” Stojadina Kneževića predstavlja rijedak primjer iskrenog i otvorenog pjesničkog glasa — onog koji ne zazire od emocije, jasnog izraza i gotovo zaboravljene neposrednosti. Pred nama je dubok i iskren emocionalni zapis koji nosi snažnu autobiografsku notu, protkanu refleksijama o ljubavi, životu, prolaznosti i unutrašnjim previranjima. Autor kroz jednostavan ali emotivno nabijen jezik donosi čitaocu intimne trenutke i univerzalne teme koje se tiču svakog čovjeka.

Bez prevelike dekoracije i suvišnih metafora pjesnik uspijeva prenijeti poruke koje su tople, dirljive, a često i bolne. Tajna tog uspjeha je u autentičnosti izraza — osjećaji nisu površni, već duboki i kompleksni, što svjedoči o zrelosti autora i njegovom bogatom životnom iskustvu.

Knežević nedvojbeno piše mnogo više nego tek onako — i to je odmah jasno. Njegove pjesme nisu plod estetske igre, niti eksperimenta sa formom; one su, prije svega, egzistencijalni trag, pokušaj da se kroz stih sačuva ono što vrijeme neumoljivo briše: ljubav, mladost, sjećanje, nadu, zavičaj, Boga, čednost, bol, oproštaj. Poezija mu je poput rukom pisanog pisma upućenog nekome dragom — s početkom u stvarnosti, a završetkom u tišini čitaoca.

Stilski, pjesme su najčešće sažete, s jasnim ritmičkim obrascima i rimama koje olakšavaju čitanje i daju im melodičnost. Takav pristup stvara osjećaj pripovijedanja ili razgovora s čitaocem, što doprinosi intimnoj atmosferi. Iako povremeno dominiraju jednostavni izrazi, prisutne su i jako dojmljive slike i metafore koje pjesmama daju dodatnu estetsku vrijednost.

Kao što je to uobičajeno u tradiciji lirske poezije, Kneževićev temeljni izvor inspiracije jeste ljubav — bilo kao prisustvo koje grije („Ljubavna idila”, „Januarska noć”), bilo kao odsustvo koje hladi i boli („Dani bez tebe”, „Hoćeš li pomisliti”). Ova ljubav nije apstraktna ni simbolična; ona je konkretna, zemaljska, krhka, često sjetna, ali nikada patetična. Njegovi lirski subjekti — muškarac i žena — nisu mitske figure već ljudi od krvi i mesa, zaljubljeni i iznevjereni, uzbuđeni i usamljeni, ali uvijek duboko ljudski i opipljivi.

Motiv ljubavi dakle dominira kroz većinu pjesama. Ona se pojavljuje u različitim oblicima: kao neugasla čežnja, ranjena duša, radost i tuga, kao nešto što liječi i istovremeno ranjava. Pjesme poput „Naša bajka” i „Prava ljubav” ističu idealizaciju i nostalgiju za izgubljenim trenucima, dok „Ne traži” i „Usamljeni vuk” prikazuju tamniju, realističniju stranu osjećanja, prepune sumnji i patnje. Upravo ta dijalektika između svjetla i tame, radosti i bola daje zbirci dinamičnost i emocionalnu dubinu.

Posebno je zanimljiv odnos prema vremenu i prolaznosti. U pjesmama poput „Negdje tamo daleko” i „Sjećanja” osjeća se bol zbog neminovnog toka života, gubitka mladosti i sjećanja koja postaju sve udaljenija i mutnija. Autor prikazuje život kao rijeku, ringišpil i plovidbu, što su simboli neprestane promjene i kretanja, ali i neumoljivosti sudbine. U pjesmama poput „Da li si noćas sama” ili „Da sam te sreo”, prisutna je nostalgija za propuštenim prilikama i izgubljenim trenucima, ali ta nostalgija nije sterilna. Ona je živa, emotivna, često pretočena u slike koje su i poetske i svakodnevne: žubor Temze, zvona Big Bena, autobuska stanica, julska kiša.

Pored ljubavnih, zbirkom odzvanjaju i druge važne tematske linije: zavičajna osjećanja, prolaznost života, traženje Boga i smisla. U pjesmi „Godišnji krug”, čovjekovo postojanje upoređeno je sa ritmom prirode — godine koje se zatvaraju, kose koje sijede, zima koja dolazi. To nije rezignacija, već mirenje sa smislom postojanja. U pjesmi „Bogojavljenska noć”, lirika dobija religioznu dimenziju, uz molitvenu atmosferu koja se rijetko nalazi u savremenoj poeziji.

Pjesma „Ima li spasenja za nas ovakve” izdvaja se kao snažan vapaj za otkupljenjem u svijetu u kojem su i žrtva i molitva izgubile snagu pred „ruljom željnom krvi”. To je istovremeno i kritika ljudske okrutnosti, ali i suptilno podsjećanje na vjeru u dobrotu, čak i onda kada je ona u ovovremenom svijetu nepopularna i skrajnuta. Autor neprestano naglašava sposobnost ljudskog duha da se uzdiže iznad teškoća i pronađe smisao u ljubavi i zajedništvu. Čak i kada pjeva o patnji Knežević ne lamentira, već nam kroz svoj vapaj daje i perspektivu iscjeljenja.

Kneževićev pjesnički stil je iskren, jednostavan i kristalno čist. On se ne trudi da impresionira formom, već da komunicira — direktno i bez zadrške. Njegov jezik je emotivno zasićen, ali svjež i nenametljiv. U pjesmi „Mnogo više nego tek onako”, koja daje naslov ovoj zbirci, otkriva se autorova životna filozofija: biti čovjek, biti dobar, voljeti i poštovati. Ovi stihovi nisu ni modernistički složeni ni ironični — oni su stihovi o čovjeku, pisani bez pretencioznosti, ali s dubinom iskustva.

Knjiga „Mnogo više nego tek onako” nije zbirka uobičajenih ljubavnih stihova, niti je zbornik pukih sjećanja. To je pohvala iskrenosti, pisana u vremenu koje se nje često odriče. To je poezija za one koji su još sposobni da osjete tugu bez cinizma, ljubav bez ironije, i vjeru bez sumnje. U tome zapravo leži njena prava vrijednost. Najzad, ovo je zbirka koja uspijeva iskreno govoriti o univerzalnim temama bez suvišne patetike, ostavljajući prostora za lična tumačenja i emocionalni doživljaj čitalaca.

Autor je izgradio poetski svijet koji je i intiman i univerzalan, što je jedna od najvećih vrlina svake dobre poezije. U to ime toplo preporučujem publikovanje ove vrijedne poetske knjige.

Piše: Milan Nikolić, prof./recenzent/U Bijeljini, 19.10.2025. g.
Foto naslovna: Print screenshot
Izvor: asinfo.info

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter