Udar na familiju Đukanović - Afera koja se razvija na čudan način
Ne voli se Putin tako snažno - zato što je pravoslavac, Rus, Sloven, tajni agent iz hladnoratovskog Dresdena, lovac na sibirske tigrove, ili šta on sve jeste. Putin je Veliki zato što se usprotivio globalnom gangsteru koji je decenijama terorisao čitav svijet. Americi, dakako. Iz te međunarodne i geopolitičke epopeje on vuče svu slavu i lovorike, dok sjutra u velikom stilu dolazi kod kozačkih konjovodaca koji Rusima otvaraju puteve ka toplim morima, kako akademik Milorad Ekmečić metaforično opisa vjekovnu ulogu Srba na Balkanu.
Slična stvar unutar Crne Gore mogla bi se dogoditi sa Duškom Kneževićem ako nastavi borbeno i prkosno. Možda je poređenje suviše nategnuto i smjelo, ali govorim o psihologiji potlačene mase koja se suočava sa pojedinačnim podvigom otpora, a to nikad nije zanemarljiva stvar u istoriji i simbolici događaja. Ovih dana prisustvujemo porođaju Kneževićevog kulta, jer on nije kukavica kao Sveto i Mugi, čuje se na svim stranama, iako je jasno da se ovdje radi o kauzalnosti jedne nužde. Ali, i za to treba imati petlje. Snimak Slavoljuba Stijepovića skoro je i beznačajan u odnosu na materijal koji će uskoro biti prezentovan javnosti, poručuju nam određeni izvori. On je prvi koji se nije dao i koji se uskočoperio a da je došao iz dubine sistema, znajući odlično za Milovu adaptibilnu sposobnost. To može biti zarazno, prenosivo, oslobađajuće, pa i moderno.
Međutim, jedna stvar buni i zapitkuje u čitavoj situaciji. Zašto je tužilaštvo, kao neprikosnoveni instrumentarij Đukanovića, krenulo na čovjeka koji može biti neocrnogorski Herostrat? Zar nisu Duškovi stari ortaci, ali i svevideće oko, ANB, znali za sve te snimljene trake kompromitacije, bolje reći - inkriminacije? Ili, osjetljivi materijal Dušku pristiže iznutra? Takođe, sigurno su morali znati da Duško nema marovićevsku narav, poznatu pod geslom: “Zašto ćutim”.
Kako se stvari za sada odvijaju, u onoj krajnjoj i značenjskoj instanci, ovo je udar na familiju Đukanović! Po pravilu velike igre moći, nažalost, ovakvi svjedoci se likvidiraju, prije nego li se hapse i uvlače u proces. “Božji bankar”, Roberto Calvi, direktor privatne talijanske banke “Banco Ambrosiano” pronađen je obješen na mostu Blackfriars u Londonu 1982. Puno se pisalo o ovoj vatikanskoj misteriji ranih 80ih. Bankari su najgori i najopasniji svjedoci. Sjetimo se prokletstva “ciparskih para” u postmiloševićevskoj Srbiji.
Kao da je neko vrlo namazano i sofisticirano smislio jedan proces koji kreće tamo gdje se, najčešće, ne kreće. Dosta stvari je vrlo čudno u ovoj aferi, malo toga znamo važnog i preovlađujućeg, dok je suštinsko pitanje - čiji je je Duško “konjovodac”, pa mu može biti da udara na Titane?
Izvor: Fejsbuk televizija/Infomedia Balkan
