Đukanović -udario- na Rusiju
Sakriven iza savjetnice, „zablistao“ primitivizmom. Nakon što su decenijama "ukidali" zdrav razum i pravo na dostojanstven život građanima Crne Gore, dezorijentisani ostaci palog režima pokušavaju i da ruskom ambasadoru ukinu pravo na rad i slobodu govora
Aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, brižljivo „sakriven“ iza savjetnice za vanjsku politiku Tamare Brajović, reagovao je na intervju ambasadora Ruske Federacije u Crnoj Gori Vladislava Maslenikova, ocijenivši da postoji duga tradicija odnosa, ali to ne znači da bilo ko ima pravo u tim odnosima da određuje kurs onome drugome, a posebno to ne čine prijatelji.
Premda je sam predsjednik više puta isticao da opasnost Crnoj Gori ne prijeti od „zvaničnog Kremlja“, a slične ocjene dao je i Milovoje Katnić – uz „epohalni“ zaključak da je Rusija „veoma duboka država“, „glasom“ savjetnice Brajović Đukanović je „podsjetio“ na „bezobzirne istupe u javnosti raznih rešetnjikova, železnjaka i drugih koji su se hvalisali da saopštavaju stavove Kremlja ili Dume, na račun Crne Gore i njenih najviših rukovodilaca, koji su javno i tajno podržavali anticrnogorsku opoziciju koja je sada dio vlasti, i kojoj i ambasador Maslenikov sada dijeli lekcije“
Ne ustežući se da u ovom skandaloznom istupu podsjeti kako optuženi u grotesknom „Državnom udaru“ sada predstavljaju vlast u zemlji (što „dokazuje“ demokratski karakter DPS-a i satelita, naglašava i da u Rusiji „pojedinci zbog političkih stavova i opozicionog aktivizma mogu biti i bivaju predmet progona, hapšenja i pokušaja trovanja…“, direktno okrivljujući Rusiju za pokušaj ubistva Alekseja Navaljnog.
Komentarisanje pomenutog, grotesknog „Državnog udara“, za koji su bila optužena i dva ruska državljanina, „zaparalo“ je „uši“ gospođe Brajović (pardon, predsjednika Đukanovića). Sa druge strane, poruke ushićenja koje su stigle sa pojedinih zapadnih adresa nakon što su nevini ljudi u prvostepenom postupku osuđeni na višegodišnje kazne zatvora, nisu smetale nikom na „đukanovićevskom“ ideološko-političkom polu.
Ka ni nedavna reakcija njemačkog ambasadora, Roberta Vebera, koji je komentarisao tužilačke zakone i (ne)posredno stao u zaštitu Milivoja Katnića i SDT-a.
Po savjetnici Brajović (tačnije, Đukanoviću), abasador Ruske Federacije nema pravo ni da komentariše besmislenost antiruskih sankcija, kojima se Crna Gora pridružila, kao ni da konstatuje da je bivša vlast kreirala rusofobnu atmosferu, premda je činjenica da JESTE, te da i danas, kao opozicija, primarno „zlo“ pronalazi u Moskvi. I Beogradu.
Zabrinut(a) za sudbinu Rusije, ističe i da stavovi ruskog ambasadora mogu naštetiti samo „interesima zemlje koju predstavlja“, uz konstataciju da se prijatelji poznaju u nevolji, a da je „Crna Gora toliko puta pokazala kroz istoriju“ da je Rusima prijatelj.
Sa zahvalnošću naglašava i značaj Ruske Federacije u obnovi crnogorske nezavisnosti, koju je priznala među prvim državama u svijetu, ali i da je nedopustiva „bahatost pojedinih krugova“, te da se nada da će „učiti na sopstvenim greškama“.
Tako je, u „stvaralačkoj uobrazilji“ savjetnice Brajović (tj, Mila Đukanovića), uprkos svemu što nas tradicionalno povezuje i snažnom ekonomskom impulsu koji je najveća slovenska zemlja dala Crnoj Gori i u bliskoj prošlosti, Rusija isključivi krivac za sve nelogične, ničim izazvane i, zašto ne reći, neprijateljske poteze, koje je bivša vlast napravila a nova, bar dijelom, nastavila.
Nakon što su decenijama „ukidali“ zdrav razum i pravo na dostojanstven život građanima Crne Gore, dezorijentisani ostaci palog režima pokušavaju i da ruskom ambasadoru ukinu pravo na rad i slobodu govora.
Na koncu, savršena paradigma njihovog poimanja politke svakako je rečenica DPS-aktiviste, Era Škrijelja – „ko ti je reka’ da dođeš na Konik.“.
„Ko je Vama, ambasadore Maslenikov, reka’ da dođete u Podgoricu. I da komentarišete bilo šta.“, promišlja savjetnica Brajović.
To jest – Milo Đukanović.
Izvor: in4s
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
